Nema predstave

Tema broja:

Nema predstave

Nestanak tradicionalnih kinematografa

Hrvatska revija u ovom je broju pozornost poklonila kinematografima ili popularno kinima, dvoranama u kojima se prikazuju filmovi. Na to nas je nagnala činjenica da su kinematografi u posljednjih desetak godina doživjeli velike promjene. Nekadašnje kinodvorane na koje smo dugogodišnjom posjetiteljskom praksom naviknuli, za mnoge su bile vrlo važni punktovi, svojevrsni prozori u svijet. No, osim rijetkih iznimaka, tradicionalna kina uglavnom više ne služe svojoj nekadašnjoj svrsi. Mnoge su dvorane nepovratno zatvorene za ljubitelje filma i prenamijenjene, a druge više ni fizički ne postoje. Na njihovu mjestu već su niknule neke druge građevine. U svijetu pa tako i u nas filmovi se sve više prikazuju u tzv. multipleks kinima, suvremenim polivalentnim centrima koji obuhvaćaju nekoliko kinodvorana ali i druge zabavne ili trgovačke sadržaje.

Prilozi naših autora sasvim sigurno neće zaustaviti propast ni jednoga klasičnoga kina niti će nekomu od njih produžiti vijek trajanja. Neće se dogoditi ništa slično obnovi rada kina The Majestic kao u istoimenom nostalgičnom filmu američkog redatelja Franka Darabonta iz 2001. Neki su događaji na filmu ipak mnogo vjerojatniji nego u svakodnevnom životu. Kao i obično kada je o ovom časopisu riječ naš cilj bio je zabilježiti i podsjetiti, oteti zaboravu. Zato smo se obratili istaknutim filmskim teoretičarima, novinarima pa i filmskim stvaraocima (scenaristima, redateljima) te ih zamolili da pišu o kinima koja su oni zapamtili jer su im nešto značila. U prilozima naših autora riječ je o gradskim kinima, kvartovskim kinima, ljetnim terasama i kinotekama koja su dio povijesti naših gradova i neraskidivo su povezana s odrastanjem cijelih naraštaja. Umjesto onoga nekada tako čestog natpisa: »Za 6 i 8 rasprodano«, na kinima o kojima govore naši prilozi danas bi mnogo bolje pristajao jedan drugi natpis, također poznat iz istog vremena: »Nema predstave«.