HRVATSKI TISAK O »NARANČASTOJ REVOLUCIJI«

Boris Graljuk

Boris Graljuk je profesor arheologije iz Zagreba. U razdoblju 2000-2003. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, izabran kao jedan od predstavnika manjina, među kojima je bila i ukrajinska. Objavio je više radova izpovijesti hrvatsko-ukrajinskih odnosa. Uovome radu kroz prizmu izvještavanja hrvatskih medija zapravo iznosi i kronologiju zbivanja poznatih kao »narančasta revolucija«.

Narančasta boja označit će budućnost Ukrajine.Tisuće šalova vijorilo se danima ulicama Kyiva

i narodni bunt odnio je pobjedu...

Jurica Körbler, Vjesnik, 11. prosinca 2004.

U proteklom desetljeću, i prije, u Hrvatskoj je tiskano nekoliko vrijednih blokova o Ukrajini iz područja njezine starije i novije povijesti, umjetnosti, književnosti, lingvistike, tradicijskog i suvremenoga kulturnog stvaralaštva, gospodarskih i znanstvenih dosega, političkih prilika i drugih tema pa tako i o jezičnoj i kulturnoj sličnosti, povijesnim doticajima sve do područja etnogeneze Hrvata i Ukrajinaca. Činilo se da međusobni pozitivni prinosi stvaraju u Hrvatskoj sve sadržajniju i kvalitetniju percepciju o relativno dalekoj a Hrvatskoj bliskoj Ukrajini. Međutim, nije bilo baš tako.

Istodobno u posljednjem desetljeću, što zbog postsovjetskih i postkomunističkih prilika i mentalnog sklopa, što zbog teškoga socijalnog stanja i raslojavanja unutar Ukrajine, što zbog pojedinih teških događanja (Čornobil’ska katastrofa, nepopularnost predsjednika Kučme, havarije u rudnicima, prostitucija), o Ukrajini su stvarane percepcije i stereotipi koji su zasjenili one točke ukrajinskoga gospodarstva koje stavljaju u red najbogatijih zemalja što se tiče prirodnih resursa i u red zemalja s visokom razinom obrazovanja, znanosti, umjetnosti i u zadnje vrijeme visoke produkcije. Percepciji Ukrajine u hrvatskoj javnosti s njezinim teškoćama, nedostacima i onim što ne afirmira ni jednu zemlju u tranziciji (korupcija, ilegalna trgovina, prostitucija i drugo) u mnogome je pridonijela i činjenica o potpunom izostanku hrvatskih medija iz Ukrajine. Hrvatska još nema ni jednog stalnog ili privremenog dopisnika iz Kijeva. Naprotiv, još uvijek, kao što je bila praksa u komunističkom razdoblju SSSR-a i SFR Jugoslavije, izvještavanje naših dopisnika o Ukrajini dolazi iz fizičkoga, kulturološkog i mentalnoga konteksta druge države (Rusije-Moskve).

Kakva je bila percepcija u Hrvatskoj o najvišoj državničkoj razini, postalo je bjelodano i kroz potpunu nenaklonost hrvatskog tiska i medija uopće za vrijeme posjeta predsjednika Kučme.

Maroje Mihovilović, poznati međunarodni politički komentator, sliku kancerogenog stanja Ukrajine pred same izbore i tijekom njih prepoznaje u bujanju ukrajinske političko-policijsko-medijsko-poslovne oligarhije, koja je za vrijeme predsjednika Leonida Kučme zagospodarila cijelom zemljom, služeći se i vrlo brutalnim sredstvima. Danas ta oligarhija kontrolira cjelokupni ukrajinski državni politički aparat, gotovo sve medije, industriju i rudarstvo, financije, praktički cijelu privredu. Oblikovala su se dva političko-mafijaška klana, dnjepropetrovski/Janukovičev/ i donjecki Kučmin/, koji jako utječu na političke prilike u Ukrajini preko potkupljenih političara. Ta dva klana ranije su bili suparnici u privatizaciji, ali su sada sklopili savez da zaštite vlast dosadašnjeg predsjednika Kučme i njegova predodređenog nasljednika Janukoviča... (Nacional, br. 472/04). Događaji potkraj 2004. postavili su Ukrajinu u međunarodni fokus. U hrvatskim sredstvima priopćavanja, elektroničkim medijima i tisku, potkraj 2004. pisalo se o Ukrajini kao nikada do tada. U agencijskim vijestima događaji u Ukrajini svakodnevno su dobivali visok publicitet. Osim dnevnog izvještavanja o dubokim uzrocima nezadovoljstva i općenacionalnoj krizi u Ukrajini te o promišljanju njezinih perspektiva, objavljen je veći broj političkih prikaza, analiza i stajališta iz pera vodećih hrvatskih vanjskopolitičkih komentatora, a hrvatsko čitateljstvo moglo se upoznati i s izborom najzanimljivijih političkih analiza vodećih europskih i svjetskih komentatora.

Hrvatski je tisak, kao i svi elektronički mediji u Hrvatskoj, u najvećoj mjeri upoznao zainteresiranu javnost s događanjima u Ukrajini u studenom i prosincu 2004. Ukrajina je do tada u hrvatskoj javnosti, slično drugim susjednim (slavenskim) zemljama jugoistočne Europe, bila vrlo slabo poznata, i svi objavljeni tekstovi o njoj u najvećoj mjeri bili su mali prozori kroz kojih se moglo zaviriti u nju. O njezinoj dramatičnoj prošlosti s milijunskim ljudskim gubicima, specifičnostima, suprotnostima i težnjama da postane prava neovisna i bogata država, na stranicama hrvatskog tiska, pa tako i u pojedinim elektroničkim medijima, do tada šira javnost uglavnom nije bila upućena. Stoga ne začuđuje da su se u hrvatskom medijskom prostoru o zbivanjima u Ukrajini pojavljivali i prikazi ili komentari koji su te događaje /ne/spretno prezentirali riječima i očima imperijalne nostalgije ili u blažem obliku neupućenošću pojedinih autora. Ovih hladnih zimskih dana potkraj 2004. godine, Ukrajina je postala svjetska politička tema broj jedan — počinjao je jedan od mnogobrojnih sličnih komentara u hrvatskom i svjetskom tisku. Sva sredstva priopćavanja u Europi i svijetu od sredine studenoga do kraja prosinca izvještavali su o višetjednim masovnim prosvjedima u Kijevu, na njegovu središnjem trgu (Majdani nezaležnosti) pred najvišim vladinim institucijama, parlamentom, predsjedničkom rezidencijom i širom Ukrajine. Bila je to posljedica grubog lažiranja i pokušaja legalizacije rezultata predsjedničkih uzbora izbornog stožera i državne izborne komisije u korist provladina kandidata, ali prije svega zbog nagomilanog nezadovoljstva aktualnom vladajućom strukturom u zemlji.

Kijev, izbori za predsjednika Ukrajine — listopad i studeni 2004.

Ukrajinci su potkraj 2004. u manje od dva mjeseca tri puta izlazili na izbore za predsjednika Ukrajine. U državi od 48 milijuna stanovnika registrirano je čak 27 milijuna građana s pravom glasa.

Dana 31. listopada 2004. proveden je prvi krug predsjedničkih izbora. Iako su se očekivali oporbeni nemiri, zbog čega su snage reda stavljene u stanje pripravnosti, izbori su protekli razmjerno mirno. Prema službenim pokazateljima Središnjeg izbornog povjerenstva, u 225 izbornih okruga izborima se odazvalo 74,16 % birača. Od 23 kandidata ni jedan nije osvojio potreban broj glasova da bi bio izabran u prvom krugu za trećeg predsjednika Ukrajine u idućem petogodišnjem mandatu. Dotadašnji i aktualni predsjednik Leonid Kučma, nakon dva mandata u proteklih deset godine, sukladno Ustavu, nije imao pravo istaknuti ponovnu kandidaturu. S najviše osvojenih glasova u drugi krug su ušli oporbeni lider Viktor Juščenko, koji je dobio 11 125 395 ili 39,87 % glasova, i aktualni premijer Viktor Janukovič, favorit aktualnog predsjednika Leonida Kučme, koji je dobio 10 969 579 glasova ili 39,32 %. Ostali su kandidati dobili daleko manje glasova; Aleksandar Moroz 5,77 %, Petro Simonenko 5,02 %, Natalija Vitrenko 1,54 %, a ostali manje od 1 % glasova.

Dana 21. studenog proveden je drugi krug glasovanja za kandidate Viktora Juščenka i Viktora Janukoviča. Sve strane agencije s velikom su pozornošću pratile tijek izbora i izvještavale o masovnom kršenju izbornih pravila, o otporu oporbe izbornim prijevarama te o zaoštrenoj političkoj krizi u Ukrajini.

Hrvatska kronika »narančaste revolucije«

Najtiražniji dnevni listovi u Hrvatskoj: Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list, koji se tiskaju u Zagrebu, Novi list iz Rijeke, Slobodna Dalmacija iz Splita i druge tiskovine svakodnevno su prenosili agencijske vijesti Hine te međunarodnih agencija, vijesti i stajališta iz drugih europskih listova ali i izvješća »s lica mjesta« primljena od dopisnika koji su u vrijeme zaoštravanja i kulminacije krize poslali svoje novinare. I u svim hrvatskim tjednim društveno-političkim listovima izišlo je više političkih analiza i priloga o zbivanjima u Ukrajini, a kontinuirano su te događaje pratili tjednici Nacional i Fokus.

Pod naslovom Juščenku prvi krug, novinar Vjesnika Vlado Bojkić 12. studenog izvještava o tijesnoj pobjedi u prvom krugu predsjedničkih izbora u Ukrajini kandidata opozicije Viktora Juščenka. Iako je pobijedio, Juščenkov izborni stožer već je najavio da će tražiti od suda da provjeri rezultate izbora, stoji u podnaslovu, a u prilogu među ostalim piše: Osim toga, u predizbornoj kampanji sve su televizijske postaje, uključujući i relativno neovisni Kanal 5 koji je vlast željela zabraniti, davale vijesti i izvještaje isključivo u korist provladinog kandidata Janukoviča, kojeg su podržavali ukrajinski predsjednik Leonid Kučma i ruski predsjednik Vladimir Putin.

Ovoga mjeseca u Ukrajini se održavaju iznimno bitni predsjednički izbori — 21. studenog Ukrajinci će u drugom krugu pokušati izabrati nasljednika Leonida Kučme, početna je rečenica ilustrativnog priloga Marka Biočine u tjedniku Fokus od 19. studenog, znakovito naslovljenog: I nakon Kučme — Kučma?

Nabrajajući sve okolnosti koje je državni aparat uključio u korist izborne kampanje za Janukoviča a protiv Juščenka, Biočina podcrtava razliku u vanjskopolitičkom opredjeljenju dvojice kandidata i njihovih pristaša. Upravo to pitanje moglo bi odlučiti o ovim izborima. Janukovič uživa otvorenu potporu Rusije i njezina predsjednika Putina. Dva su razloga tome, jedan je taj što je Janukovič izravni nasljednik staroga saveznika Kučme, a drugi je taj što u ovome trenutku Rusija sebi ne može dopustiti Juščenkovu pobjedu. Naime, njegovom pobjedom Ukrajina bi se otvorila Europskoj uniji, stranim investicijama, euroatlantskim integracijama, ponajviše NATO-u koji teško da bi propustio prigodu osiguravanja tako važnog geostrateškog prostora kao što je Ukrajina, naglašava u svom komentaru oko izbora u Ukrajini novinar Biočina. Prije drugoga kruga izbora, a u okviru izborne kampanje, 15. studenoga, na prvom kanalu ukrajinske televizije, prvi put su se pred javnošću sučelila dvojica kandidata za predsjedničko mjesto, raspravljajući o ocjenama prošlosti i sadašnjosti i programima za budućnost svoje zemlje. Tim nastupom protukandidati su tradicionalne antagonizme između zapadnih i istočnih oblasti Ukrajine još dodatno zaoštrili i doveli do usijanja. U širokom postsovjetskom okruženju mnogobrojnih zemalja raspadnutog SSSR-a to javno sučeljavanje dvojice kandidata isticano je kao prvi primjer demokratskoga karaktera izbora.

21. studenog od 8 do 20 sati ukrajinski su se birači mogli opredjeljivati za jednog od dvojice kandidata za predsjednika države u sljedećem mandatu. Do 24 sata objavljeni su tzv. izlazni rezultati (exit-pool). Oba su istraživanja pokazivala uvjerljivu pobjedu kandidata opozicije Viktora Juščenka — 54 % prema 43 %.

Međutim, Središnje izborno povjerenstvo nakon pola noći objavilo je da je nakon obrađenih 93,2 % zapisnika o provedbi izbora u vodstvu provladin kandidat Viktor Janukovič s 49,3 %, dok Viktor Juščenko bilježi 46,9 % glasova. Već tijekom noći oporba je upozorila da su Vlade i Središnje izborno povjerenstvo krivotvorili rezultate te proglasila svojega kandidata Viktora Juščenka pobjednikom.

Janukoviču, osim Putina i Lukašenka, upućuju čestitke na pobjedi još i predsjednici Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana, Azerbajdžana i Armenije. Čestita i samozvani predsjednik pridnjestarske republike, a navodi se i navodna čestitka bivšeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića iz Haga.

Sljedećeg jutra na poziv oporbe na središnjem trgu u Kijevu započelo je prosvjedno okupljanje na kojem se već tijekom prvog sata okupilo nekoliko desetina tisuća prosvjednika a broj im se stalno povećavao. Stožer koalicije Sila naroda formira privremenu vladu kojom predsjeda oporbeni lider i predsjednički kandidat Viktor Juščenko.

Sve zaoštreniji događaji u Ukrajini tema su svih svjetskih informativnih glasila. Slike s Trga nezavisnosti u Kijevu, gdje se idućeg dana okupilo oko 200 000 ljudi protestirajući zbog izborne krađe i tzv. pobjede Viktora Janukoviča, tema su svih informativnih vijesti u cijelom svijetu.

Nitko više ne sumnja u to da je stožer Viktora Janukoviča, uključujući Središnje izborno povjerenstvo, grubo krivotvorio izbore. Masovni prosvjedi, otkazivanje poslušnosti u gotovo svim državnim strukturama — vojsci, policiji, Ministarstvu vanjskih poslova, tužiteljstvu, u oblasnim i gradskim upravama, doveli su u pitanje sve scenarije predsjednika Kučme. On nije očekivao takav razvoj unutar zemlje pa tako ni sve veće pritiske lidera svih europskih zemalja, SAD-a, Kanade, Australije i drugih.

Vjesnik na naslovnici od 24. studenog izvještava: Sve dramatičnije stanje u Ukrajini, zatim Putin povukao čestitku Janukoviču, zatim Iz svih krajeva Ukrajine kamionima i autobusima stižu novi demonstranti, stanje je krajnje eksplozivno. Citira i riječi Vladimira Litvina, predsjednika ukrajinskog parlamenta, s izvanredne sjednice: Mi klizimo prema ponoru. Nemoralno je i kriminalno praviti se da se ništa ne događa u zemlji.

Prosvjedni skupovi protiv krivotvorenja izbora paralelno se održavaju i u drugim gradovima Ukrajine, posebno intenzivno u gradovima zapadnog dijela države, ali sve organiziranije i na istoku. Na zapadu i u srednjoj Ukrajini u korist Juščenka, u istočnim dijelovima za Janukoviča ali i za Juščenka, npr. u Dnjepropetrovsku, Harkivu i drugdje.

Sljedećeg dana Vjesnik pod naslovom Ukrajina na rubu građanskog rata ilustrira dio usijane atmosfere u prijestolnici koja se prenosi i u druge velike gradove ove zemlje. Vjesnik piše: Odmah nakon proglašenja izbornih rezultata gotovo 50.000 Ukrajinaca okupljenih u Kijevu izrazili su ogorčenje smatrajući da je došlo do izborne prijevare... Noć na srijedu bila je posebno dramatična. Na Trgu neovisnosti pristaše oporbenog kandidata Viktora Juščenka postavili su više od 500 šatora, a u neposrednoj blizini kampirali su i pristaše Viktora Janukoviča Incidenata nije bilo, a usprkos zimi i snijegu nije bilo čak ni alkoholiziranih koji bi stvarali probleme. Sve je proteklo mirno do trenutka kada su Juščenkovi pristaše krenuli prema rezidenciji Leonida Kučme i probijali kordon za kordonom policije... Strah od građanskog rata širi se Ukrajinom.

Događaji iz Kijeva sada su na naslovnicama većine dnevnih listova u Hrvatskoj i tema političkih interpretacija događaja, uvijek uz tekst sa slikama glavnih protagonista Juščenka i Julije Timošenko, Janukoviča, Kučme ili Putina, angažiranih europskih lidera, a najčešće prosvjednika s kijevskog Trga nezavisnosti. Vjesnik piše: Ukrajina pred općim štrajkom / Na ulicama Kijeva milijun ljudi daje potporu Juščenku.

Hrvatski tisak prenosi stajališta Sjedinjenih Američkih Država (State Departmenta) o teškim nepravilnostima, i mogućnošću uvođenja sankcija prema toj zemlji, o vrlo kritičnom gledanju OESS-a, ali i o Putinovu ponašanju. U prilogu pod naslovom Putin između bratske pomoći i Zapada novinar Vjesnika J. Körbler piše: Putin kao neosporni vladar Rusije očito se ne može lako pomiriti s raspadom imperijalnog carstva bivšeg Sovjetskog Saveza, a još manje sa sve naglijim približavanjem NATO-a ruskim granicama. Odlazak baltičkih zemalja »na drugu stranu« toliko plaši Kremlj da se svaki tektonski poremećaj u ruskom susjedstvu doživljava kao kraj svijeta. Putin to više i ne taji. Janukoviču, koji je očito izbornim inženjeringom dobio uzbore — šalje čestitku kada to još ni službena izborna komisija nije objavila, navodno je povlači i požuruje opet čestitati kada su na kraju glasovi »prebrojani«. Ukrajina u NATO-u tolika je Putinova noćna mora da treba, očito, žmiriti i pred izbornim prijevarama, i pred činjenicom da su neki glasali četrdeset puta, i pred opasnošću da događaji u toj velikoj zemlji krenu potpuno nekontrolirano.

Sav subotnji tisak prenosi sve napetije stanje u Kijevu i aktivnosti europskih i američkih lidera za smirivanje stanja i izlazak iz krize. Bogdana Kostiuk, novinarka Radija Slobodna Europa za Večernji list iz Kijeva izvještava: Deseci tisuća prosvjednika i pristaša oporbenog čelnika Viktora Juščenka jučer su, držeči se ruku pod ruku, stvorili kilometarski ljudski lanac, opkolivši zgradu ukrajinske vlade te spriječivši službenike da dođu na posao... Osim zgrade vlade, blokirano je bilo i sjedište ukrajinskog predsjednika Leonida Kučme.

Evo kako je o tom danu građanskog otpora izvještavala za Jutarnji list Veronika Rešković, jedan od prvih hrvatskih novinara koji su otputovali na mjesto događanja (putem GONG-a): ...Sve je počelo u svitanje, uoči petoga dana demonstracija. Kolona prosvjednika krenula je s Trga nezavisnosti prema dijelu grada gdje je većina državnih zgrada. Prateći ih primijetili smo da se u grupama razmještaju po ulicama. Dobro organiziranom koordinacijom napravljeni su ljudski lanci svakih 200 do 300 metara, a ulice su zapriječene kamionima. Pri vrhu smo naišli na prvu policijsku blokadu. No nakon sano nekoliko minuta skandiranja policijski se koridor povukao u autobuse, a to se ponovilo nekoliko puta. S ulice je u trenu jednostavno nestalo više stotina policajaca. Činilo se da je riječ o naredbi nadređenih, a ne o odbijanju poslušnosti. No, prethodni dan više je policajaca dalo otkaz i pridružilo se prosvjednicima na Trgu nezavisnosti, a to su jučer učinili i studenti policijske akademije.

Vjesnik, iako još nije poslao svog izvjestitelja u Kijev, potkraj studenog ističe da je »na licu mjesta« tako što iz redakcije stalno kontaktira s jednim uspješnim hrvatskim biznismenom koji živi i radi u Kijevu i čiji je ured na samom središnjem trgu. Tako piše i sljedeće: Poznavatelji ukrajinskih prilika i mentaliteta tamošnjih ljudi kažu da su se Ukrajinci odlučili na dostojanstveni protest, a naši ljudi koji tamo žive tvrde da sve podsjeća na Zagreb sedamdeset i prve... Aktualno stanje sukoba dvaju predsjedničkih protukandidata Vjesnik ocjenjuje kao sukob dviju polariziranih Ukrajina. Sukob starog i novog, rigidnog postkomunizma i nade da će duh demokracije zakucati na ukrajinska vrata. Viktor Janukovič simbolizira stari poredak, čvrstu ruku Leonida Kučme, koji isključivo u bratskoj ljubavi s Rusijom vidi budućnost Ukrajine, Viktor Juščenko prozapadno je orijentiran, zagovara demokratske standarde i traži promjene, od kojih se liderima u Kremlju diže kosa na glavi.

Pod naslovom Europski čelnici pokušavaju smiriti opasno stanje u Ukrajini subotnji Vjesnik od 27. studenog uz fotografiju visokog predstavnika EU za sigurnost i vanjsku politiku Javiera Solane, oporbenog lidera Ukrajine Viktora Juščenka i poljskog predsjednika Aleksandera Kwaüniewskoga prenosi nastojanja europskih posrednika, među kojima i predsjednika Litve Valdasa Adamkusa i glavnog tajnika OESS-a Jana Kubisa, koji su doputovali u Kijev. Vjesnik prenosi u cijelosti i autorizirani tekst Julije Timošenko, najbliže suradnice Viktora Juščenka (bivše vicepremijerke Ukrajine) pod naslovom Bitka za Ukrajinu.

Građanski rat tinja u šatorima, tako je naslovljena ekskluzivna reportaža na dvije stranice Jutarnjeg lista reporterke Rešković (subota, 27 studeni). Slikama i riječju prenosi se uzavrelo ozračje s kijevskog Trga nezavisnosti. Kučma još uvijek povlači konce, u njegovim su rukama i vojska i policija. Gotovo 48 milijuna građana Ukrajine ulazi u neizvjesnu budućnost. U trenutku dok ovo pišemo četvrtak je ujutro, četvrti dan demonstracija. Prvi puta na jednom dijelu Trga noćas su bile postavljene barikade od autobusa. Vjerojatno za svaki slučaj ili kao brana od specijalaca koji bi mogli krenuti od predsjedničkog ureda ili pak od kontra prosvjednika, simpatizera provladinog Janukoviča, koji se skupljaju po drugim dijelovima grada. Poput Juščenkovih, dolaze autobusima iz unutrašnjosti. Većinom su to radnici i rudari s istoka...

A evo kako ocjenjuje Juščenkove pristaše: Prosvjedi Juščenkovih glasača na Trgu nezavisnosti vrlo su dobro organizirani. Prava pozornica, vrlo dobro ozvučenje, cisterne s vodom, kotlovi za čaj. Televizijski kanal 5, blizak Juščenku, gotovo neperestano prenosi prosvjede s Trga. Ikonografija prosvjeda, gotovo bismo mogli reći scenarij, podsjeća na beogradske marševe protiv Miloševića...

U nedjeljnom Jutarnjem listu, od 28. studenoga, Jelena Jurišić prenosi ozračje u ukrajinskom parlamentu citirajući početne riječi njegova predsjednika na izvanrednom zasjedanju Verhovne rade: Politička kriza u Ukrajini dostigla je vrhunac, stanje je revolucionarno. ... Tri sata kasnije, revolucija se i dogodila, ali ne na ulici nego u zastupničkim klupama. Sa 225 glasova »za« Vrhovna rada proglasila je drugi krug predsjedničkih izbora »održanim s kršenjem zakona i neodgovarajućim volji naroda«. Još veću podršku dobila je točka rezolucije posvećena Središnjem izbornom povjerenstvu. Zastupnici su sa 270 glasova izrazili nepovjerenja povjerenstvu zbog »neispunjavanja zakonskih obveza«.

Sliku stanja u uzavreloj Ukrajini Veronika Rešković dojmljivo oslikava i u Jutarnjem od 29. studenog: Jučer, točno sedam dana od drugog kruga i početka opozicijskih prosvjeda, sve je bilo u znaku iščekivanja ponedjeljka. Ulice su preplavljene rijekama ljudi više nego ikada... Šatori niču na svakom koraku. Sad ih ima i oko parlamenta, a pokraj Trga čini se da ih je više od 500... Štab opozicijskog kandidata Viktora Juščenka sliči na prihvatnu bolnicu nakon potresa. Smještaju se demonstranti, dijeli se hrana, deke, lijekovi, mnogi spavaju na improviziranim ležajevima. Prava je invazija novinara iz čitavog svijeta. Samo oko našeg hotela instalirano je desetak satelita. Prije tri dana nije bilo niti jednog. Jutarnji prenosi i riječi oporbene čelnice Julije Timošenko: ...da daje ukrajinskom predsjedniku Leonidu Kučmi 24 sata da smijeni premijera Viktora Janukoviča zatraživši ako ne želi da ga se smatra zločincem i da kazni separatističke guvernere Harkova, Donjecka i Luhanska.

Potkraj studenog u Kijevu je osobni izaslanik predsjednika Busha, senator Richard Lugara. Tisak u Hrvatskoj prenosi njegovu ocjenu izbora kao na djelu orkestriran i nasilan program izborne prijevare i zloporabe bilo pod vodstvom ili u suradnji s vladinim institucijama.

Vjesnik od 30. studenog na naslovnici (Strah od rascjepa Ukrajine) izvještava o napetom iščekivanju odluke Vrhovnog suda Ukrajine o (ne)regularnosti izbora i donošenja odluke o ponavljanju drugoga izbornoga kruga temeljem tužbe Viktora Juščenka da su izbori bili krivotvoreni. U istom Vjesniku pod naslovom Sve je u rukama ulice Jurica Körbler piše: Nekontrolirani događaji u Ukrajini prijete izbijanjem najveće krize koju europski kontinent proživljava posljednjih dvadesetak godina. Očito lažirani izborni rezultati za nasljednika Leonida Kučme doveli su Ukrajinu do ruba pucanja, krajnje konfrontiranih istoka i zapada zemlje i sve češćim zahtjevima za autonomijom i raspadom Ukrajine na dva dijela. Iz utvrde Viktora Janukoviča na istoku zemlje prijete referendumom o autonomiji i odcjepljenju, a zapadni dio neće ni čuti da uz Janukoviča budu produžena ruka Moskve... Izborni inženjering Kučme i sličnih likova iz muzeja voštanih figura doveli su do najveće političke krize koju više ne mogu gasiti ni Solana niti Putin a niti svemoćna američka administracija. Sve je u rukama ulice, koliko god da je disciplinirana.

Tjednik Nacional od 30. studenog na pet stranica objavljuje dva priloga.

U prvom, na tri stranice, uz fotopriloge i pod naslovom Proruski istok najavio odcjepljenje od Ukrajine, vanjskopolitički komentator Maroje Mihovilović upozorava na stanje u istočnim dijelovima Ukrajine na primjeru industrijskoga grada Donjecka, gdje je organiziran veliki skup uz nazočnost oko 150 000 ljudi, u znak potpore proruskom predsjedničkom kandidatu Viktoru Janukoviču: Govornici su uglavnom lokalni funkcionari, vjerni lokalnim tajkunima koji cijeli Donjeck i njegovu privredu drže u svojim rukama, a koji su bliski Janukoviču, donedavnom guverneru Donjecke oblasti... Mihovilović upozorava na zloupotrebu istočnoukrajinskih lokalnih funkcionara od moćnih tajkuna, kako bi u povodu stanja u zemlji ustali protiv »nacionalističke hunte« ili »kijevskih ekstremista«, kako nazivaju »narančastu revoluciju«, i proglasili odcjepljenje... I oblast lučkog grada Odese objavila je da će proglasiti autonomiju bude li Juščenko proglašen pobjednikom.

U dijelu priloga pod naslovom Nasilna rusifikacija upozorava se na aktivnosti Janukovičevih pristaša u područjima gdje u većem broju žive Rusi i prenosi zaključak konferencije u Luhansku, kojim se zahtijeva da se u 17 istočnih i južnih oblasti održi referendum o odcjepljenju od zapadne Ukrajine. Zatim, čitateljstvo informira u osnovnim crtama: Razni dijelovi Ukrajine u povijesti su bili u sastavu susjednih zemalja. Zapadna Ukrajina, koja je u dugom razdoblju bila u sastavu Litve, Poljske i Austro-Ugarske, bila je pod jakim političkim, kulturnim i vjerskim utjecajem Zapada. Središnja i istočna Ukrajina stoljećima je bila u sastavu Rusije, a potom 70-ak godina u SSSR-u, u kojem su se nasilno rusificirala sva područja gdje su živjeli neruski narodi. Ukrajina je bila žrtva penetracije ruskog stanovništva ne samo u graničnim područjima, nego i u dolini Dnjepra i u rudarskom bazenu Donbas koji su se najviše industrijalizirali, ali i na crnomorskom području, gdje je Rusija dugo imala jedini izlaz na toplo more. Ukrajinom su u raznim carskim i sovjetskim razdobljima upravljali Rusi...

...Mnogi Ukrajinci, zgranuti su bujanjem političko-mafijaške oligarhije, nakon što su jedva dočekali rušenje komunizma i nestanak sovjetskog represivnog sistema. Mnogi demokratski usmjereni Ukrajinci izbore su shvatili kao mogućnost da se ta oligarhija demokratski skine s vlasti i Ukrajini vrati demokracija, piše Nacional.

Nacional se aktualnim događanjima u Ukrajini bavi i u idućem broju od 7. prosinca. I ovaj put na tri stranice, ali sada jednom od nekoliko važnih žena koje su bitno obilježile narančastu revoluciju.

Pod naslovom Julija Timošenko je pravi vođa ukrajinske oporbe, Mihovilović hrvatskom čitateljstvu predstavlja tu 44-godišnju sposobnu, oštru, hrabru i lijepu ženu... koja se obračunava preko Juščenka s dosadašnjim predsjednikom Kučmom. Nazivajući ju i Juščenkovom milijarderkom i predvodnicom demonstranata koja je predvodila napad na parlament, tjednik Nacional ju naziva i ukrajinskom Ivanom Orleanskom.

Izbor inozemnih komentara u hrvatskom tisku

Nagomilani problemi i uzavreli događaji u Ukrajini, zemlji s bogatim prirodnim resursima i važnim geopolitičkim položajem, isprovocirali su cijeli niz komentara i mišljenja najupućenijih poznavatelja prilika u svim zemljama njezina okruženja.

Hrvatski tisak uz uratke hrvatskih vanjskopolitičkih komentatora prenosi i stajališta vodećih listova SAD-a, Rusije, Francuske, Velike Britanije i drugih zemalja zainteresiranih za ishod predsjedničkih izbora ali i položaj Ukrajine na međunarodnoj sceni.

Vjesnik od 29. studenoga prenosi komentar The Washington Posta pod naslovom Opljačkana Ukrajina: Mnogo je toga uloženo na ovim izborima u Ukrajini — i za Rusiju i za SAD i za Europu također. Ukrajina se smatra najvažnijom granicom ruskog gospodarskog utjecaja. Ukrajina je moguća kritična tranzitna točka za put kaspijske i srednjoazijske nafte u Europu. Iako Sjedinjene Države obično poštuju Putinovu snažnu volju u okvirima Rusije, američki dužnosnici trebali bi pojasniti da se takva tolerancija neće odnositi na akcije i politike izvan ruskih granica... Zbog geopolitičke važnosti, okaljani izbori mogli bi imati dugoročne posljedice... Predsjednik Bush upozorio je predsjednika na odlasku Leonida Kučmu da će Washington revidirati odnose s Ukrajinom ako vlast ne osigura korektne izbore.

A iz moskovskih Novosti pod naslovom Preporod stereotipa »hladnog rata«, Vjesnik prenosi rusku interpretaciju aktualnih događanja u Ukrajini i ocjenom Vladimira Putina da je to pokušaj da se u ukrajinskoj situaciji iskoriste »strašila iz prošlosti« ili u definiciji »nametanja izmišljene alternative — ili Rusija ili Zapad«.

Vjesnik pod naslovom Dvostruka Europa prenosi pisanje francuskoga Le Figaroa: »No evo naposljetku Putina, izoliranog, osumnjičenog i razotkrivenog. U tom razotkrivanju »nova Europa« je mnogo više odlučnija od »stare Europe«. Poljaci, Mađari, narodi baltičkih zemalja i Češke Republike, koji su na vlastitoj koži osjetili sovjetski jaram, ne žive u iluziji. Oni cijene američku odlučnost, a iritira ih mlitavost Zapadne Europe, čak i do te mjere da ju smatraju kukavicom... Ne treba podcjenjivati posljedice »narančaste revolucije«...

A pod naslovom Ambicije Rusije iz njemačkoga Die Welta, Vjesnik od 1. prosinca prenosi: Tek neko vrijeme nakon raspada Sovjetskog Saveza došlo je ruskoj eliti do svijesti da njezino carstvo ne samo što je u lošem stanju, nego je i prostorno smanjeno; na Kavkazu na granice iz 1800., u središnjoj Aziji na one iz 1850, a u Europi na one iz 1600. godine. Rusi su više od svega zažalili zbog odvajanja Ukrajine.

Za tjednik Fokus od 19. studenog pa do kraja godine opširno izvještavaju i daju komentare o zbivanjima u Ukrajini novinari Ivan Matić, Marko Biočina, Božo Čubelić, Gojko Borić, Stanko Tenšek.

U prilogu od 3. prosinca pod naslovom Opasni dani za Ukrajinu Božo Čubelić pišući o prijepornim pitanjima susjednih osamostaljenih država u odnosu na Rusiju (Bjelorusija, Moldavija, Gruzija, Azerbajdžan, Armenija, ali i o otvorenom statusu Kalinjingrada i rata u Čečeniji), Ukrajini daje posebno značenje. Tako piše: Slučaj s Ukrajinom još je zamršeniji, tu je ulog puno veći. Veća od Francuske, s blizu 50 milijuna stanovnika, sa svojom dugom granicom s novim članicama Unije i sa »starijim bratom«, Ukrajina je i te kako važna u borbi za prevlast Istoka i Zapada. A dalje citira rusku analitičarku Liliju Shevtsovu iz intervjua Financial Timesu: Rusija još uvijek osjeća iluzornu bol zbog gubitka Ukrajine... kao pacijent kojemu su amputirali nogu.

Izvještavajući iz Njemačke, Gojko Borić pod naslovom Nijemce brine Putinovo upletanje u ukrajinsku stvar, piše: Ne samo njemački mediji, nego i političari s velikim zanimanjem prate demokratsku revoluciju u Ukrajini o kojoj njemačka javnost nije puno znala iako je ta država po površini najveća u Europi. U Bundestagu se nadugo diskutiralo o stanju u Ukrajini. Vladine i oporbene stranke bile su složne u davanju potpore ukrajinskoj opoziciji, čiji je način protivljenja vladajućima mnoge Nijemce podsjetio na njihovu »mirnu revoluciju« prije pada Berlinskoga zida... U ocjenjivanju ruske uloge u Ukrajini, u Bundestagu je došlo do sukoba vlade i oporbe.

Povodom burnih događanja u Ukrajini novinar Slobodne Dalmacije Ivo Šćepanović kontaktira s Jevgenijem Volkom, političkim analitičarom iz Moskve. O sadržaju tog razgovora pod naslovom Putinovi agenti stigli iz mraka u Slobodnoj Dalmaciji od 19. prosinca apostrofira riječi svojeg sugovornika: Razvoj događanja u Ukrajini posebice je razbuktao špijunsku maniju u Rusiji. Zvali mi to hladnim ratom ili ne, obavještajne aktivnosti su stalno prisutne, a špijunska manija logično konfrontira Rusiju sa Zapadom, odnosno u prvom redu sa Sjedinjenim Državama, NATO-om i Europskom unijom.

Kijev — glavni grad slobodnog svijeta

I prvog dana posljednjeg mjeseca 2004. prosvjedi i zbivanja u zimskoj Ukrajini su na naslovnicama, fotografijama i u sadržajima svih hrvatskih dnevnih listova. Osnovne informacije su da toga devetog dana od drugoga kruga izbora na Trgu nezavisnosti u Kijevu demonstrira gotovo 800 000 ljudi, da istok zemlje odustaje od autonomije, da su novi izbori najbolje rješenje, ali i da pristaše Viktora Juščenka na sve načine pokušavaju smijeniti premijera Viktora Janukoviča i da strahuju od nekog manevra Leonida Kučme.

Te srijede, 1. prosinca, ukrajinski je parlament, na iznenađenje Leonida Kučme, s 229 glasova »za« izglasovao raspuštanje vlade Viktora Janukoviča. Istog dana u Jutarnjem listu iznad teksta Veronike Rešković, koja oslikava napetu situaciju između prosvjednika i vladinih institucija, naslov: Prosvjednici deblokirali vladu i opkolili parlament.

Dan poslije, 2. prosinca, Jutarnji list o tom događaju izvještava pod naslovom Parlament izglasao nepovjerenje vladi, a Večernji list pod naslovom Parlament srušio vladu Viktora Janukoviča. Vjesnik piše: Stanje u Ukrajini se sve više zaoštrava. Rusija je u srijedu otvoreno optužila Zapad da se miješa u unutarnje stvari Ukrajine i da vlade zapadnih zemalja stoje iza Viktora Juščenka. Moskva pokazuje da je »zainteresirana strana«, ali javno se ne odobravaju najave o autonomiji.

Vrhovni sud Ukrajine 3. prosinca nakon višednevnog razmatranja pritužbi na neregularnost izbora donosi odluku o poništenju rezultata drugoga kruga izbora i odluku o ponavljanju drugoga kruga 26. prosinca 2004. Takav je rasplet donio olakšanje i veliko zadovoljstvo unutar opozicije, ali je stvoreno još veće usijanje između suprotstavljenih strana. U Kijev pristiže sve veći broj novinara iz cijelog svijeta. Stanko Tenšek u tjedniku Globus piše: Pobjeda je to demokracije i pravne države.

Od 4. prosinca u Kijevu je i posebni izvjestitelj Vjesnika Željko Garmaz. Pod naslovom Pljuska Kučmi i Putinu, na naslovnici nedjeljnog Vjesnika Garmaz izvještava: ...Vrhovni sud je, nakon maratonskog zasjedanja razmatrao 21 tisuću primjedaba na neregularnost i izbornu prijevaru, te na kraju jednoglasno odlučio poništiti samo drugi izborni krug. Ta odluka kao i određivanje da se taj krug ponovi 26. prosinca, kad bi se trebali suočiti samo oporbeni čelnik Viktor Juščenko i aktualni premijer Viktor Janukovič, izazvali su konsternaciju u Moskvi, kao i u Kučminom uredu u Kijevu. Dok ruski mediji izrazito kritički tumače odluku Vrhovnog suda Ukrajine naglašavajući da su suci podlegli pritisku ulice, predsjednik Leonid Kučma do subote poslije podne uopće se nije oglasio... »Narančasta revolucija« ili »kestenjasta revolucija«, kako je bitku s izbornom prijevarom prozvala čelnica oporbe Julija Timošenko, požnjela je uspjeh i ostvarile su se riječi Mihaila Gorbačova na početku krize »Pao je drugi zid!«

Otada Garmaz dnevno izvještava za Vjesnik o ozračju na kijevskom Majdani nezaležnosti, nazivajući ga glavnim gradom slobodnog svijeta.

Garmaz piše: »Svobodu ne spiniti« (slobodu ne zaustaviti) slogan je koji se u različitim dizajnerskim rješenjima može primijetiti zalijepljen ili prišiven na odjeći gotovo svakog prosvjednika. Naravno, slogan se otiskuje na narančastu podlogu koja je, sada već službeno, zaštitni znak »revolucije«. I tako, u očekivanju slobode, nakon uporna izvikivanja »Juš-čen-ko«, zborno se zapjeva njihova svojevrsna himna »Razom nas bahato, nas ne podolati« (Mnogo nas je, ne možete nas podčiniti).

U reportaži iz Kijeva od 7. prosinca, pod naslovom Hrvat među pokretačima »narančaste revolucije«, u Vjesniku piše: ...Stvaranje buke ispred Janukovičeva ureda (udaranje u limene bačve prerezane po pola) samo je jedna od mnogobrojnih ideja što svakodnevno izlazi iz glava mladih ukrajinskih »revolucionara« okupljenih u nevladinu udrugu »Pora« (»Vrijeme je«), koju mnogi smatraju začetnikom tamošnjeg »događanja naroda«, sada već poznatog kao »narančasta revolucija«. »Pora« je ukrajinska inačica bjeloruskom »Zubru«, gruzijskoj »Kmari«, ali organizacijska struktura i način djelovanja te udruge izvorište nalaze u srbijanskom »Otporu»«... Prava istina je, ustvari, da je jedan od najistaknutijih »otporaša« na privremenom radu u Ukrajini Marko Marković, podrijetlom Hrvat iz Pule.

A u susretu s jednim od rijetkih Hrvata, generalnim direktorom telekomunikacijske tvrtke u američkom vlasništvu kijevskoga Golden Telekoma (koji je s prozora svog ureda na Majdani nezaležnosti mogao pratiti cijeli tijek ukrajinskog otpora), Garmaz daje širi intervju za Vjesnik od 8. prosinca pod naslovom U Ukrajini ništa neće biti kao prije.

Vrlo sam sretan što se u ovom prosvjedu pokazuje da više nema nikakvog prisustva straha od staljinizma. Ukrajinci su se definitivno desovjetizirali, počinje ing. Mladen Pejnović. Znate, o Ukrajini se najčešće priča kroz stereotipe, a zanemaruju se činjenice. Geopolitički je pogled na situaciju u Ukrajini, kad se govori o borbi američkog i ruskog utjecaja na tu zemlju, stereotipan... Osnovno je da oni žele biti Europa i živjeti tu kulturu i način života... To je zemlja, koja je zadnje tri godine imala godišnji rast proizvodnje veći od 15 posto, odnosno 13,5 posto veći rast bruto društvenog proizvoda za razliku od Rusije. Znate li da Rusija plaća Ukrajini godišnje 10 milijardi dolara samo za transport nafte i plina kroz tu zemlju... Naglašavajući ukrajinsku ekspanziju u metalurgiji i energetici, o 12 milijuna mobilnih korisnika, o tvornicama automobila koje su preuzele montažu Škode-Oktavije, Opela, šivenju Bossovih odijela..., Pejnović taj rast vidi i u ubrizgavanju stranog kapitala i uvođenja stranog menadžmenta koji je na čelu svake jake ukrajinske tvrtke, a to je nešto što sam zapazio da u Hrvatskoj gotovo i ne postoji... U Ukrajini je, gotovo u potpunosti zaustavljen odljev visokoobrazovanog kadra. U takvoj situaciji je potpuno logično ukrajinsko okretanje Europi i njezinim vrijednostima, i stoga je razumljivo što se ogromni ruski kapital, koncentriran u rukama nekolicine oligarha na istoku zemlje ne miri s takvom situacijom. Međutim narod je rekao dosta i razvidno je da ništa više u Ukrajini neće biti kao što je bilo, zaključio je svoje gledanje hrvatski biznismen iz Kijeva.

U Kijevu je tih dana boravio i novinar Slobodne Dalmacije Joško Čelan. Definirajući Ukrajinu kao veliku europsku zemlju na koju je skrenuta pažnja najnovijim političkim zbivanjima, izražava i iznenađenje gospodarskim rastom, ali i da naših gospodarstvenika u ovoj zemlji velikih gospodarskih potencijala — naprosto nema!

U razgovoru sa Stjepanom Glasom, savjetnikom za gospodarstvo Veleposlanstva Republike Hrvatske u Ukrajini, Čelan u božićnom broju Slobodne Dalmacije kritički otvara cijeli niz pitanja iz organizacije hrvatskoga gospodarstva na tom tržištu, gdje ima priličan broj uspješnih profesionalnih sportaša, pitajući se a što je s poslovnim ljudima. Parafrazirajući svog sugovornika riječima Hrvatski gospodarstvenici misle da će ovdje netko umjesto njih obavljati posao, konstatira i sljedeće: Ukrajinci su poprilično okrenuti prema nama i taj interes raste iz godine u godinu, ali mi nismo prema njima. Tu je problem taj nesretni vizni sustav koji dosta koči brzi protok ljudi i robe...

Govoreći s novinarom Vjesnika Garmazom, šef Juščenkova izbornog stožera, zastupnik u parlamentu Vladimir Bondarenko, među ostalim i o bliskosti i dodirnim točkama dvaju naroda, kaže: Ukrajinci i Hrvati imaju iste korijene i Juščenko će se zalagati da s ljudima istog korijena bude u boljim kontaktima.

Nakon poništavanja drugoga kruga izbora i određivanja skorog datuma ponovljenoga drugoga kruga, jasno je bilo svim dobrim poznavateljima da je zbog »projekta — Juščenko predsjednik« proruska oligarhija u Ukrajini pred velikim problemima.

Vjesnik od 11. prosinca piše: Narančasta boja označit će budućnost Ukrajine. Tisuće šalova vijorilo se danima ulicama Kijeva i narodni bunt odnio je pobjedu. Stari režim polako, ali sigurno odlazi u zaborav, a duh demokracije proviruje kroz odškrinuta vrata. Neodoljivi zov ulice u trenucima kada truli režim grčevito želi zadržati vlast (primjer Rumunjske, Srbije, Gruzije) pokazao se jačim i djelotvornijim od svih parlamentarnih procedura koje obično završe loše za narod i budućnost. Iako je politika na ulici najgore što se nekoj državi može dogoditi, povijest uči da ima sudbonosnih trenutaka kada je to jedina alternativa...

...Bratska pomoć koja je u povijesti toliko puta mijenjala geografske karte ovoga se puta pokazala pogrešnim političkim potezom. Narančasti su bili jači, akordi koji su odjekivali ulicama Kijeva širili su se i bez državnih i kontroliranih medija do provincije, zaključuje Vjesnik.

Mnoge od poznatih ličnosti Ukrajine izvan političkog života stale su javno uz jednog od dvaju suprotstavljenih predsjedničkih kandidata. I list poglavarstva grada Zagreba, slično tjednicima iz sporta, mode, javnog života, piše: Najslavniji Ukrajinci na svijetu, boksački šampioni braća Vladimir i Vitalij Kličko te pjevačica Ruslana, pobjednica ovogodišnjeg izbora za pjesmu Eurovizije, snažno su se angažirali kako bi ojačali međunarodnu podršku oporbenom ukrajinskom predsjedničkom kandidatu Viktoru Juščenku... Braća Kličko, koji su enormno popularni na Zapadu, organizirali su snimanje TV spotova podrške Juščenku, u čemu su sudjelovale velike zvijezde. Tako su se na ukrajinskoj televiziji počeli emitirati spotovi, u kojima Juščenku podršku daju pjevači Sting, Joe Cocker, Chris de Burgh, Zucchero, članovi sastava The Cure, Jethro Tull i Chranberries te sportske zvijezde Franz Beckenbauer i Boris Becker.

O pokušaju eliminacije Viktora Juščenka trovanjem

Od početka prosinca, u međuprostoru između poništenih izbora i datuma predviđenih za ponavljanje, svi elektronički mediji pa tako i tisak opširno prikazuju i analiziraju misteriozno trovanje Viktora Juščenka u rujnu 2004. Ne samo prenoseći vijesti, informacije, stajališta i analize iz ukrajinskih i svjetskih novinarskih i medicinskih izvora, pojedini hrvatski novinari daju analize viđenja toga neuobičajenog slučaja.

Netko je Juščenka pokušao otrovati, naslov je teksta kojim se iz Beča u Jutarnjem od 9. prosinca javlja Petar Rosandić. Navodeći mišljenje bečkog liječnika doktora Korpana, čiji je Juščenko bio pacijent, iznosi se stajalište da je nad Juščenkom izvršen pokušaj ubojstva trovanjem.

O tom misterioznom trovanju Vjesnik od 13. prosinca daje čak tri šira priloga.

Pod naslovom Sretan sam što sam živ novinarka Nataša Zečević na naslovnici iznosi mišljenje hrvatskog liječnika ukrajinskog podrijetla dr. Miroslava Michaela Rimarchuka, koji je suprotan većini liječničkih pretpostavki o najvjerojatnijem trovanju dioksinom.

U drugom prilogu prenosi se intervju s Viktorom Juščenkom za londonski BBC i Sunday Telegraph, a u trećem prilogu iz pera dopisnice Vjesnika iz Londona Jasne Zanić-Nardini pod naslovom Juščenko obolio nakon večere s obavještajcima, prenose se dijelovi intervjua Viktora Juščenka koji je on dao dan prije nakon pregleda u bečkoj klinici Rudolfinerhaus.

Vjesnik je o tom trovanju pisao i prije, pa tako i u tekstu Julijane Štrbić Otrov ili stres uzroci Juščenkovih tegoba (Vjesnik, 2. XII) a zatim i poslije pod naslovom Zatrovani izbori i narančasta revolucija u rubrici Svijet — Europa — Hrvatska (prilog od 23. XII).

Novinar Branko Vlahović, komentator Novog lista, u svezi s događanjima oko predsjedničkih izbora u Ukrajini u više navrata je pisao i o slučaju trovanja oporbenog lidera Juščenka. U tim prilozima daje širi pregled mišljenja nekih austrijskih i američkih specijalista, ukrajinskoga državnog tužilaštva, najbližih suradnika Viktora Juščenka, stajališta Europske unije o tom trovanju i dnevnopolitičkih posljedica u ukrajinskom političkom izbornom ozračju.

Željko Ivanjek za Jutarnji list od 14. prosinca pod naslovom Juščenka pokušali ubiti ukrajinski obavještajci, izvještava o otvaranju tog pitanja u ukrajinskom parlamentu. Istraga će se također baviti pitanjem je li trovanje naredio premijer i glavni Juščenkov protivnik Viktor Janukovič ili čak Kremlj zbog straha da bi Juščenkova pobjeda otela Ukrajinu iz ruskog područja utjecaja, prenosi taj prilog.

A Novi list od 18. prosinca iz pera Saše Vejnovića, na cijeloj stranici uz fotografiju unakaženog lica predsjedničkoga kandidata V. Juščenka i ispod velikog naslova Cilj trovanja — ubojstvo, analizira na slučaju Juščenkova trovanja i nestanak većeg broja novinara u doba predsjednika Leonida Kučme.

Pod naslovom Juščenko je otrovan »žutom kišom« iz laboratorija KGB-a, tjednik Nacional od 14. prosinca na dvije stranice piše o mogućem načinu i vrsti atentata trovanjem prilažući i cijeli niz portreta predsjedničkoga kandidata prema kronologiji od rujna do prosinca 2004.

Hrvatski vanjskopolitički analitičari o »narančastoj revoluciji« i perspektivama Ukrajine

Osim kraćih ili određenih oblika analiza u kontekstu informacija o dnevnim događanjima u Ukrajini vezanih za narančastu revoluciju, u hrvatskom je tisku izišao veći broj političkih analiza i stajališta o aktualnostima u Ukrajini.

Vlado Vurušić, vanjskopolitički komentator Jutarnjeg lista pod naslovom Ukrajina između Istoka i Zapada piše: Ovih hladnih zimskih dana potkraj 2004. godine Ukrajina je postala svjetska politička tema broj jedan. ...S obzirom da se radi o zemlji s gotovo 50 milijuna stanovnika koja se nalazi između proširene EU i Rusije, stvari su se dodatno zakomplicirale i u Kijev se odmah sjatila krema europske visoke politike (Jutarnji list, Fokus, 10. XII, str. 17).

Aleksandar Oršić, novinar njemačkoga Kleine Zeitunga, u Večernjem listu od 14. prosinca pod naslovom Ukrajina kao »krajina«, počinje svoj prilog riječima Istočni dio Ukrajine trebao je postati neka vrsta Putinove »Sao krajine«. Analizirajući rusko ponašanje prema Ukrajini, Oršić nastavlja: ...Poput beogradskih medija, koji su uoči rata u Jugoslaviji širili huškačke priče o navodnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, tako su i ruski mediji odjednom počeli raspredati teorije o »prozapadnoj uroti protiv Rusije«. Ulje na vatru su dolijevali i neki ruski političari, koji su poručivali zapadnim zemljama: najprije ste nam oduzeli Gruziju, a sada nam hoćete istrgnuti i Ukrajinu.

Na dvije stranice Magazina, priloga Jutarnjeg lista, od subote 18. prosinca, Inoslav Bešker razmatra rusko-američke odnose u kontekstu izbornih događanja u Ukrajini. Pod naslovom Amerika na granici Rusije i podnaslovom Putin izgubio repliku hladnog rata, Bešker najnovije američko-ruske pozicije sažima rečenicom Prvi put od »perestrojke« na poligonu ukrajinskih izbora opet su se suprotstavili imperijalni interesi Washingtona i Moskve. A članak napisan deset dana prije konačnih rezultata izbora, počinje znakovitim zaključkom: Ukrajinski preokret označio je nov i relativno neočekivan poraz ne samo Vladimira Putina i njegove politike, nego i Rusije i njezina imperijalizma: načeta je posljednja interesna sfera, bivši teritorij ne samo Sovjetskog Saveza nego i Ruskog Carstva do 1917. A okolnosti u kojima se nalazi njegov favorit za predsjednika i vrijeme u kojem bi trebao pokazati svoju osobnost ovako oslikava: Ako Juščenko preživi do Štefanja, ako ne pogine u prometnoj nesreći (što je omiljeni način eliminiranja protivnika u Rusiji, Srbiji i sličnim zemljama, a ne manjkaju ni talijanski primjeri), ako ga ne pogubi neki uspješniji pokušaj od trovanja dioksinom — tek tada će se vidjeti i kakva će Ukrajina uistinu biti pod njim, koliko će se usuditi distancirati od Moskve, koliko je on zaista nalik državnicima iz Unije...

Vojni i politički komentator Fran Višnar pod naslovom »Plinska princeza« mogla bi Juščenku zagorčati život, među ostalim piše: Ako pobijedi, Juščenka i njegovu ekipu čeka težak posao. Prvo što će morati napraviti jeste raščišćavanje međusobnih odnosa u oporbi. Baveći se analizom uzlazne karijere Julije Timošenko, jedne od najzaslužnijih osoba za uspješnu organizaciju općenacionalnih prosvjeda protiv Kučmine vlasti i njegova pulena Janukoviča — a u korist oporbenog prvaka Juščenka, Višnar predviđa: ...Viktoru Juščenku može u stvaranju nove vlasti i te kako zagorčavati život ako on ne zadovolji njezina očekivanja: hitar zaokret Ukrajine prema Zapadu, odlučna privatizacija svih državnih tvrtki, odlazak ruske flote i vojske iz južne Ukrajine, reforma ukrajinske vojske i sigurnosnih službi (Vjesnik, Sedam dana, nedjelja, 19. XII).

Tjednik Fokus od 24. prosinca daje opširan prikaz kronologije događanja do poništenja drugoga kruga izbora naslovljen Dah demokracije ili zatišje pred buru s prilogom Zemljovid Ukrajine između Europske unije i Ruske federacije te kraćim zemljopisno-povijesnim prikazom Ukrajine.

Komentator Stanko Tenšek podvlači: U kijevskoj i ukrajinskoj krizi bila je i bit će na provjeri vjerodostojnost politike nove Europe. Europski i svjetski posrednici privremeno su, srećom, smirili stanje u Ukrajini, svjesni velike ukrajinske čežnje za slobodom... Tenšek dalje piše, uvjeren u konačnu izbornu pobjedu ukrajinske opozicije kao svršenog čina, u novostvorenoj unutarnjopolitičkoj i međunarodnoj konstalaciji: Pobjeda je to demokracije i pravne države izborene pod pritiskom osviještene nacije, a junak i mučenik te »narančaste revolucije« je Viktor Juščenko. Zbog odluke Vrhovnoga suda Ukrajinom je prostrujio dah slobode i demokracije... Eksploziju oduševljenja »narančaste revolucije« najbolje oslikavaju stihovi revolucionarne pjesme »Mnogo nas je i nepobjedivi smo«, »Ne spavaj ljubljena zemljo«, »Probudi se Ukrajino moja«. Citira i izjavu jednog pristaše Juščenka iz Donbasa u istočnoj Ukrajini: Kod mene mnogi žele da već jednom dođe kraj proruskoj mafiji, ali se to ne usude reći. Tenšek oslikava i drugu stranu: I Janukovičevi su pristaše glasno prosvjedovali. Deseci ultraortodoksnih babuška, na poziv patrijarhata iz Moskve, s ikonama i križevima izazivali su narančaste riječima »Janukovič ima vjere, a naš dragi Kučma mora spasiti pravoslavlje i pomoći nam da se sjedinimo sa svetom Rusijom«.

Prema epilogu

Nakon poništavanja drugoga kruga izbora zahvaljujući neviđenim u Ukrajini organiziranim masovnim prosvjedima, 26. prosinca održao se ponovljeni drugi krug predsjedničkih izbora. Izbore je nadgledalo uz 300 000 ukrajinskih promatrača i 12 187 stranih promatrača na više od 33 000 biračkih mjesta. Među stranim promatračima najveći je broj bio iz europskih zemalja i Rusije a među njima i znatan broj iz etničkih ukrajinskih zajednica iz cijelog svijeta. Ukupno iz 43 organizacije i iz 31 države. Slanje stranih promatrača financirala je i Europska unija s tri milijuna eura.

Izbore u Ukrajini pratilo je i nešto manje od 60 hrvatskih promatrača putem udruge GONG, koji su u promatračku misiju u sklopu ENEMO-a (European Network of Election Monitoring Organisations) došli drugi put u mjesec dana.

Jedan od Gongovih promatrača, Nikola Sever Šeni, iz Odese za Večernji list 27. prosinca javlja: Od samog otvaranja na biralištima u Odesi vladale su gužve, na birališta su dolazile cijele obitelji. Uređeni i s očitom dozom prkosa, stanovnici Odese nakon glasovanja šetali su gradom, a ispred birališta okupljenim novinarima tek su zagonetno poručivali da su dali glas za nova radna mjesta i bolji standard. Regija Odesa do prošlotjednog sučeljavanja Janukoviča i Juščenka bila je većinski Janukovičeva, no stvari su se izgleda promijenile. Na ulicama je iz dana u dan bilo sve više Juščenkovih narančastih zastava i šalova, a sve manje plavo-bijelih obilježja...

Juščenko mijenja novuEuropu

Svi hrvatski dnevni i tjedni listovi od 28. prosinca do Nove godine 2005. izvještavaju velikim naslovima o pobjedi Viktora Juščenka.

Ukrajina konačno u europskom krugu, Ukrajina na raskrižju, Bez jedinstva Ukrajina nema budućnosti, Juščenko najprije mora ujediniti zemlju — dio su znakovitih naslova u izvješćima hrvatskoga prednovogodišnjeg tiska.

Večernji list prenosi: Viktor Juščenko novi predsjednik, a u podnaslovu Građani Kijeva slave »narančastu revoluciju« i dolazak »novog doba«.

Riječki Novi list u članku novinara Branka Vlahovića pod naslovom Bankar vodi Ukrajinu, naglašava uvjerljivu pobjedu s razlikom od skoro dva i pol milijuna glasova, dajući osnovne podatke iz životopisa novoizabranog predsjednika i njegove obitelji, citirajući i njegovu prvu izjavu nakon izborne pobjede.

Jutarnji list u svom komentaru piše: Ovim se Ukrajina, s priličnim vremenskim zaostatkom, konačno priključila europskom krugu i izmaknula iz čvrstog ruskog zagrljaja. Ukrajina je godinama, bez obzira na veličinu i važnost, bila zemlja na marginama Europe, podrazumijevao se njen proruski karakter i usmjerenja... Juščenkova pobjeda tek je prvi korak, odnosno tek davanje šanse Ukrajini da se konačno počne dokazivati kao potpuna i nezavisna država.

Gojko Borić u svom postizbornom komentaru u novogodišnjem Fokusu piše: Podijeljenost Ukrajine ima duboke povijesne korijene. Veliki dijelovi zapadne Ukrajine stoljećima su bili pod austrougarskom upravom, u njima živi velika grkokatolička i rimokatolička manjina, zapadni Ukrajinci oduvijek su se borili za samostalnost svoje države i protiv ruske dominacije koja je bila velika za vrijeme carske, ali i sovjetske Rusije. Sovjeti su sustavno rusificirali Ukrajinu, ne samo naseljavanjem Rusa u istočnim, industrijskim dijelovima zemlje, nego i kulturno i jezično... Vrlo je opasan nacionalistički fanatizam Rusa i rusificiranih Ukrajinaca (Janukovičevih pristaša) u istočnim dijelovima Ukrajine.

Sažimajući sve što se posljednjih mjeseci i posljednjih dana događalo u Ukrajini i oko nje a u svezi s Viktorom Juščenkom kao njezinim predsjedničkim kandidatom, Borić kaže: Juščenko je nakon atentata postao drugi čovjek, pravi vođa, odlučan da pobijedi sile mraka koje su Ukrajinu ugurale u prorusku sferu punu korupcije i ovisnosti o velikom bratu u Moskvi.

Analizirajući i dajući ocjenu različitom ponašanju nekih od vodećih lidera i zemalja Europe tijekom ukrajinske krize, Putina, Schrodera, Kwaüniewskoga, Francuske, Europske unije, Borić govori i o otvorenom pitanju mogućeg pristupa Ukrajine kandidaturi za članicu Europske unije. Iznoseći tvrdnje bečkog Instituta za međunarodne gospodarske usporedbe po kojima je trenutačno Ukrajina zemlja s najvećim ekonomskim rastom u Europi i ekonomski napreduje brže od Turske, podvlači zauzimanje nekih europskih lidera za članstvo Ukrajine u EU, poput poljskog predsjednika Kwaüniewskog.

S naslovom Juščenko mijenja novu Europu i podnaslovom Prozapadni smjer Ukrajine promijenit će cijeli europski kontinent, prednovogodišnji broj tjednika Nacional na cijeloj stranici, uz tri fotografije, najavljuje perspektivni zaokret i utjecajnu ulogu u budućnosti Ukrajine.

Dajući sažeti pregled događanja i pozicionirajući uloge protagonista u »narančastoj revoluciji«, Nacional piše: U nedjelju, 26. prosinca u Ukrajini se dogodilo ono što se jednostavno moralo dogoditi — proeuropski oporbeni vođa Viktor Juščenko napokon je pobijedio na predsjedničkim izborima režimskog proruskog kandidata Viktora Janukoviča, i to toliko uvjerljivo da će malo tko moći osporiti njegovu pobjedu... U atmosferi opće mobilizacije pristaša opozicije režim nije imao šanse da nekom novom izbornom prijevarom progura svog kandidata za pobjednika. A iz prvog obraćanja svojim pristašama na Trgu nezavisnosti u Kijevu u svečarskoj noći s nedjelje na ponedjeljak citiraju se riječi novog predsjednika države: Mi smo 14 godina neovisni, ali smo tek sada slobodni. Danas je lijepo biti Ukrajinac. Ispunili smo dug prema našim precima...

Poentirajući pak novonastalim okolnostima u odnosu na Rusiju i najave Juščenka da želi posjetiti Moskvu, Nacional zaključuje: To bi trebala biti najava da Juščenko namjerava poštovati ruske interese u Ukrajini, iako više ne želi da Ukrajina bude ruski satelit, što je de facto bila dok je Kučma bio predsjednik. Upravo ta promjena u položaju Ukrajine, kad je riječ o njezinu odnosu s Rusijom, najviše uzbuđuje političke analitičare diljem svijeta... Riječ je nesumnjivo o događaju od iznimnog geostrateškog i političkog značenja koji bi mogao promijeniti politički zemljovid Europe i imati važne posljedice za globalne političke odnose.

Cijenimo da se iz ovog izbora tekstova o narančastoj revoluciji može dobiti zadovoljavajući i objektivan dojam kako su hrvatske novine pratile i prezentirale jedno poglavlje suvremene povijesti u Ukrajini, zemlji koja je prošla težak put do ove demokratske pobjede volje svojih građana...

Epilog

Nekako u doba burnih događanja i narančaste revolucije u Ukrajini, održavani su predizborna kampanja i predsjednički izbori u Hrvatskoj. Po drugi put, u drugom izbornom krugu, građani Republike Hrvatske dali su velikom većinom svojih glasova povjerenje Stjepanu Mesiću.

Na Trgu sv. Marka, 18. veljače 2005, na svečanoj inauguraciji predsjednika Republike Hrvatske, među uglednim gostima i državnicima bio je nazočan i Viktor Juščenko, predsjednik Ukrajine.

Na tiskovnoj konferenciji, potpuno druga slika u odnosu na vrijeme boravka njegova prethodnika u Hrvatskoj. Osim za hrvatskog predsjednika Mesića, novinari i reporteri najveće su zanimanje i najveću pozornost pridavali simbolu narančaste revolucije — netom demokratski izabranom ukrajinskom predsjedniku Viktoru Juščenku.