Tema broja - POLJSKA: POVRATAK NA ZAPAD

POLJSKA: POVRATAK NA ZAPAD

Magdalena Najbar-Agičić, Damir Agičić

Autori ovoga priloga ujedno su i priređivači cjelokupnoga tematskog bloka o Poljskoj. Magdalena Najbar-Agičić je povjesničarka i prevoditeljica, urednica u izdavačkoj kući Srednja Europa i članica uredništva časopisa Gordogan. Damir Agičić je povjesničar, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i njegov aktualni pročelnik. Glavni je urednik časopisa Povijest u nastavi.

Poljska je u posljednjih petnaestak godina prevalila velik put. Od zemlje u kojoj je komunistička vrhuška vladala čvrstom rukom do demokratske države u kojoj se na izborima smjenjuju predsjednici, vlade i političke stranke. Od jedne od ključnih članica bloka istočnoeuropskih socijalističkih zemalja pod dominacijom SSSR-a do članice Europske unije. Od podređene članice Varšavskog ugovora do važne članice NATO-pakta, koja aktivno sudjeluje i u uspostavi demokratskog poretka u Iraku. Od planske socijalističke privrede do slobodnog tržišta. Od zemlje »zasužnjenog uma« i hrabrih disidenata do zemlje punih intelektualnih sloboda...

Poljska je velika europska zemlja koja je više puta imala važnu ulogu u predstavi što se zove povijest. Evo, upravo ovoga ljeta Poljaci i njihovi mnogobrojni gosti proslavili su dvadesetpetu obljetnicu osnivanja Nezavisnog sindikata »Solidarnost«. Djelatnost tog pokreta započeta 1980. bila je korak od sedam milja u rušenju komunizma. Upravo su u krilu »Solidarnosti« poniknule mnoge inicijative koje su u konačnici dovele do sloma komunističkog sustava vlasti 1989.

Sadašnjost svake zemlje obilježena je njezinom poviješću — to je neprijeporna činjenica. A povijest Poljske nije uvijek bila laka i ugodna. Štoviše, često je bilo upravo suprotno. I možda je upravo zato Poljacima povijest vrlo važna. Hrvatski čitatelji danas mogu relativno dobro upoznati poljsku povijest. U posljednjih nekoliko godina izišlo je nekoliko knjiga koje govore o njezinim različitim aspektima, od općeg pregleda naslovljenog Kratka povijest Poljske Michala Tymowskog, preko opsežne monografije Pola stoljeća povijesti Poljske 1939.-1989. Andrzeja Paczkowskog, informativne knjižice Józef Pilsudski. Vojskovođa i državnik nezavisne Poljske Darije i Tomasza Nalecza ili Podijeljena Poljska 1772.-1918. Damira Agičića, do zasebnih monografija u izdanju Veleposlanstva Republike Poljske u Hrvatskoj posvećenih uglavnom hrvatsko-poljskim kulturnim i političkim odnosima. Posljednja je u nizu tih dvojezičnih hrvatsko-poljskih monografija knjiga dubrovačkog povjesničara i arhivista Vinicija B. Lupisa Dubrovnik i Poljska / Polska i Dubrownik. Izišla je iz tiska ovog ljeta.

Kako se Poljaci nose sa svojom poviješću? Slično kao i svaki drugi narod. I oni se njome ponose, pristupaju joj vrlo emocionalno. Neke Poljake povijest guši, onemogućuje im da se snađu u današnjem postmodernom svijetu multiperspektivnosti i globalizacije. Vraća ih natrag u devetnaesto stoljeće i doba uskogrudnoga nacionalizma. Drugi se pak pokušavaju osloboditi toga patosa, bolje razumjeti svoju povijest, vrednovati je i preko prošlosti objasniti sadašnjost. Među potonjima se ističe profesor Janusz Tazbir, jedan od najznačajnijih poljskih povjesničara, autor niza znanstvenih djela o povijesti ranoga novog vijeka i znanstvenih i znanstveno-popularnih tekstova o poljskoj tradiciji od srednjovjekovlja do danas. Tazbir je redoviti član Poljske akademije znanosti u Varšavi. Za ovaj temat Hrvatske revije odabrali smo dva njegova teksta u kojima problematizira osjećaj poljaštva, odnos Poljaka prema katolicizmu i uvriježenom stereotipu »Poljak=katolik«, odnos prema domovini i pitanje patriotizma...

U kontekstu »povratka na zapad« svakako je važno i preispitivanje mjesta Poljske u Europi i zapadnom svijetu općenito. U Poljskoj se o tome mnogo pisalo i piše. Poljaci su se oduvijek smatrali dijelom Zapada i dionicima zapadne civilizacije. Svoju su zemlju, slično kao i Hrvati, zvali predziđem kršćanstva. Godine 1920. (pred boljševicima) i 1939. (pred nacistima) branili su ne samo domovinu već i općeljudske i europske vrijednosti, dok su situaciju u hladnoratovsko doba doživljavali kao nepravdu. Jerzy Jedlicki, povjesničar koji se u svojim radovima mnogo bavio poviješću poljske inteligencije, u tekstu »Crni stereotip Zapada« pokazuje da je među Poljacima postojao i jedan drugačiji odnos prema europskom Zapadu. Taj je protuzapadni stereotip bio osobito snažan u devetnaestom stoljeću, u vrijeme kada su Poljaci živjeli podijeljeni među trima europskim velesilama, kada se nikako nije ostvarivala očekivana pomoć iz Velike Britanije ili Francuske.

Povijest se ne zbiva sama od sebe. Čine je ljudi — veliki i mali. Povijest Poljske u drugoj polovici 20. stoljeća teško je zamisliva bez Adama Michnika, jednog od vodećih disidenata u posljednjem razdoblju socijalizma u Poljskoj i jednog od motora promjena u devedesetima, izdavača i urednika najvećega nezavisnoga političkog dnevnika u srednjoj i istočnoj Europi Gazete Wyborcze. Ovdje donosimo Michnikov govor prigodom dodjele Erazmove nagrade u jesen 2001. U tom se tekstu Michnik prisjeća borbe za novi demokratski poredak te iznosi svoju viziju ujedinjene Europe. Govori o ne uvijek lakom položaju intelektualca u društvu.

Tekst Aleksandra Smolara nudi izvrstan pregled problematike — kako izgleda svjetska politika iz poljske perspektive? No, u tom se pogledu stvari munjevito mijenjaju, pa je tekst koji je nastao prije samo godinu dana u međuvremenu izgubio ponešto na svojoj aktualnosti — ne bilježi primjerice slučaj »narančaste revolucije« u Ukrajini, zemlji koje je za Poljsku i Poljake vrlo važna. Ne samo da se pomno pratilo što se zbiva u Kijevu već su se Poljaci svesrdno zauzimali za to da u Ukrajini pobijedi demokracija. Poljski predsjednik Aleksander Kwaüniewski bio je jedan od posrednika u mirnom rješavanju situacije, a iz Poljske su u Ukrajinu pristigle tisuće promatrača koji su nadgledali ponovljene izbore.

Hrvatska, kao i Poljska, prolazi kroz proces transformacije na svim poljima pa su joj stoga i iskustva drugih u sličnoj situaciji vrlo korisna. A analogija ima napretek. Stoga smo uvjereni da će hrvatski čitatelji sa zanimanjem pročitati blok koji slijedi.

U nj smo uvrstili i prikaz knjige znamenite poljske slavistice Joanne Rapacke Leksikon hrvatskih tradicija u izdanju Matice hrvatske te bibliografiju prijevoda poljske književnosti na hrvatski jezik u posljednjih petnaest godina. Smatramo da i to mogu biti vrlo korisne informacije svima koje zanima Poljska, poljska povijest i kultura, Poljaci...