ČUVARI MEMORIJE U PROSTORU

Tomislav Premerl

Tomislav Premerl je teoretičar arhitekture i urbanizma.

Povijest jednoga grada počinje gotovo uvijek mnogo prije no što je to zabilježeno u nekome starom povijesnom spisu. Jer grad ne nastaje slučajno ni odjednom. Tako je i sa Zagrebom, koji i prije svojega službenog rođendana ima dugu prošlost. Od prve znane prisutnosti čovjekova obitavanja na području potonjega grada do njegova rođendana osnutkom biskupije (1094) prošlo je više vremena negoli od osnutka biskupije do danas. Znanost je to već odavno znala na svoj specifični način, no vrijednim i zanimljivim djelovanjem punim entuzijazma, akcijom »Zagreb dok ga još ni bilo« ta davna prošlost našega grada postaje prisutna u svakodnevnom našem životu. Akciju su 1990. pokrenuli znanstvenik, arheolog i povjesničar, dr. sc. Zoran Gregl, publicist Nenad Jandrić i arhitekt i dizajner Željko Kovačić. Ta sjajna akcija, još uvijek nedovoljno prisutna u javnosti, kontinuirano traje već petnaestak godina, a novim planovima entuzijasta još se ne vidi kraja. Odlučili su predstaviti naš grad i bližu okolicu tragovima prošlosti koji su mnogim znanstvenim istraživanjima ili najčešće slučajno pronađeni na području današnjega grada, a koji govore o organiziranoj prisutnosti ljudi na tom području. Išli su i dalje u daleku prošlost, otkrivajući nam što se na tome mjestu događalo u davnim geološkim vremenima, prije pojave čovjeka.

Obilježavanjem mjesta nalaza, bilo u samom gradu ili njegovoj bližoj okolici, susrećemo se s prošlim vremenima te poslije i s poznatijom poviješću. Ta obilježja postaju »čuvari vremena« i muzej na otvorenome. Mjesta pojedinih nalaza iz područja paleontologije, prapovijesti i kasnije antike obilježena su natpisom, kopijom pronađenog predmeta, a često i rekonstrukcijom cijelog predmeta nalaza. Učinili su tako vidljivima »čuvare vremena« da postanu dio naše memorije, da shvatimo slijed trajanja u prostoru te uzajamnost prostora i vremena na tlu na kojem živimo. Jer i mi smo sudionici istoga slijeda vremena u istom prostoru pa je na nama da nastavimo tu memoriju.

Zagreb je srednjovjekovni grad pa i nema kontinuitet starog urbanog života od antike, ali kontinuitet davnog života na području grada rezultirao je i osnutkom srednjovjekovnoga grada u 11. stoljeću.

Ulomci i ostaci daleke prošlosti, odnosno njihove kopije na mjestima nalaza, pobuđuju, naravno, u nama snažnu prisutnost povijesnosti vremena, uključujući nas u njegov burni slijed. Obilježiti mjesto i nastaviti memoriju povijesti bila je zamisao Zorana Gregla, Nenada Jandrića i Željka Kovačića te suradnika u Arheološkom muzeju i Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. Nakon jedanaest već postavljenih obilježja i nekoliko njih u pripremi, meritorno se može ustvrditi da je taj način bilježenja prošlosti jedinstven u svijetu i da s uzbuđenjem čekamo njegov nastanak, ali i veće angažiranje društva u toj sjajnoj akciji.

* * *

Sve je počelo još 1990. godine, kada je u Kerestincu postavljena kopija rimske stele (nadgrobnog spomenika) iz 3. stoljeća, pronađene 1896. Na dosta oštećenom originalu u Arheološkom muzeju čita se ime građanina Poncija, ali je sigurno da je to bila obiteljska grobnica u blizini nekadašnje rimske ceste Siscia (Sisak) — Emona (Ljubljana). Postava tog spomenika potaknula je okolno stanovništvo da uredi raskrižje u središtu naselja i nadjene mu službeno ime Rimski trg.

Godine 1992. postavljena su četiri obilježja. Oko godine 1870. pronađena je na početku Petrinjske ulice mramorna glava Rimljanina iz 3. stoljeća, vrlo kvalitetne obrade, pa se može pretpostaviti da je to portret nekog od rimskih careva (?) koji se danas nalaze u Arheološkom muzeju. Na kući broj 3 postavljen je natpis i kopija glave, a u toj se blizini (danas na Zrinskom i Jelačićevu trgu) zbog više pojedinačnih nalaza pretpostavlja i postojanje manjega rimskog naselja ili vile rustike.

U Frankopanskoj ulici na mjestu Dramskoga kazališta »Gavella« pronađena je početkom 20. stoljeća kost kuka vunastoga mamuta, koji je živio na ovim prostorima prije 20 000 godina. Original se danas nalazi u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju. U predvorju kazališta uz zapis se nalazi odljev kosti, a tu je prvotno bila postavljena i umanjena rekonstrukcija gorostasnog mamuta koji je bio visok oko 6 metara. Na pročelju crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu postavljena je ploča sa zapisom koja upozorava na rimsko naselje iz 1. i 2. stoljeća te kasnije starohrvatsko groblje iz 11-13. stoljeća na tome mjestu. Ondje je iz rimskih vremena 1896-1898. i 1913. otkopano 129 grobova, starohrvatsko je groblje istraživano 1981, pronađena su 193 groba, a istraživanja se nastavljaju.

Na raskrižju Savske ceste i Ulice grada Vukovara, na mjestu današnje poznate pivnice Medvedgrad, prilikom kopanja temelja za kuću arhitekta Hinka Bauera, pronađena su 1940. dva rimska paljevinska groba iz 1-2. stoljeća. Mjesto je 1992. obilježeno pločom s reljefom keramičkog vrča s pepelom paljenice, pronađenog u jednom od grobova.

Godine 1993. u Banjavčićevoj ulici br. 3 postavljena je ploča i mala brončana skulptura boga Jupitera iz 3. stoljeća, pronađena na tom mjestu 1931. Kipić je bio u privatnom vlasništvu i nikada nije dospio do muzeja, poslije je zagubljen, a njegova je nešto uvećana replika izrađena prema sačuvanoj fotografiji.

Svakako najdirljiviji, još uvijek vrlo živ, kao da je i danas prisutan svojom humanom porukom, nalaz je jedne nadgrobne ploče koja je bila pohranjena u jednoj od kaptolskih kurija i poslije prebačena u Arheološki muzej. Odljev ploče postavljen je 1994. na sjeverozapadnoj renesansnoj kaptolskoj kuli. Ploču je u 1. stoljeću svojoj ženi Akoniji Salviji dao u stihovima isklesati Gaj Julije Paterno, spominjući svoju Akoniju Salviju kao suprugu kakvih je rijetko.

Slijedilo je zatišje od pet godina, ali samo prividno. Godine 1995. slučajno je pronađen mramorni ulomak kruništa rimske stele na Gornjem Bukovcu br. 1. Bio je uzidan u temelje drvene kuće obitelji Milčec, pa je i nadalje ostao u njihovu vlasništvu. Spomenik je brižno restauriran. Sačuvan mu je tek središnji dio, portret žene s dugom kovrčavom kosom i lijevo do nje lav u ležećem položaju, oštećena tijela. Spomenik je datiran u 2-3. stoljeće, a nalazio se je vjerojatno na nekoj od nekropola u blizini. Godine 2001. uz spomen ploču postavljen je kao jedini originalni spomenik na mjestu nalaza, na stupu plota uz ulicu.

Velik interes i medijsku pozornost izazvao je tzv. kit iz Podsuseda. Kako je na širokom području današnjeg Zagreba i tu uz rub Medvednice prije 12-15 milijuna godina bilo Panonsko more, na današnjim zapadnim obroncima još su prije 150 godina marni sakupljači starina pronalazili mnoštvo okamenjenih riba i biljaka, a u drugoj polovici 19. stoljeća i ostatke jednoga morskog sisavca, mladunče kita dugačko oko 6 metara, koje se vjerojatno nasukalo uz obalu mora. Ostaci kostura kita otkrivaju do tada nepoznatu vrstu, pa se taj nalaz u stručnoj paleontološkoj literaturi naziva Mesocetus agrami, ili zagrebački kit. Prema nađenim kostima učinjena je rekonstrukcija od nehrđajućeg čelika, u koju su uklopljene kopije kostiju. Cijela je konstrukcija uzdignuta na dva stalka, blizu je glavne ceste i postala je svojevrsna atrakcija na proputovanju kroz Podsused.

Slijedi obilježavanje najstarijeg dokaza o prisutnosti kršćanstva na zagrebačkom području još u doba Rimskoga Carstva. Pedesetih godina 20. stoljeća na Mirogojskoj je cesti pronađena brončana svjetiljka, uljanica u obliku janjeta s Kristovim monogramom. Original se čuva u Arheološkom muzeju, a uvećana replika postavljena je 2001. na mjesto nalaza, na uglu Mirogojske ceste i Rockefellerove ulice.

I kao posljednji spomen do danas, već izrađena, kopija rimskoga nadgrobnog spomenika Egnatuleja Florentina, postavit će se u parku Ribnjak. Ta stela visine 161 cm s portretom i natpisom, isklesana u 2. stoljeću, pronađena je 1873. uzidana u kući kaptolskog marofa na Ribnjaku. Danas se nalazi u Arheološkome muzeju.

* * *

Neumorni pregaoci ove akcije najavljuju uskoro i nova obilježja nađenoga rimskog novca cara Dioklecijana na Jelačićevu trgu, rimskog nadgrobnog spomenika u Podsusedu te prezentaciju starohrvatskih naušnica na Kaptolu ispred katedrale. Prilikom rušenja zapadne utvrde katedrale, na mjestu Bakačeve kule, pronađene su 1906. starohrvatske naušnice koje potječu iz grobova 10. i 11. stoljeća. One su i važan trag postojanja naselja i crkve na tom mjestu i prije osnutka biskupije 1094. godine.

I ovdje nije kraj marljivoj djelatnosti, jer su novi prijedlozi u pripremi, akcija prezentiranja arheoloških i paleontoloških spomenika Zagreba ide dalje, pa u svojem trajanju također postaje povijest našega grada.