UVIJEK IZNOVA SÜDLAND

UVIJEK IZNOVA SÜDLAND

U središtu pozornosti ovog broja Hrvatske revije jedan je od osebujnih i uvijek pomalo zagonetnih likova naše prošlosti. Pravnik praktičar, političar, znanstvenik multidisciplinarne provenijencije i publicist Ivo Pilar uvijek je iznova izazovna i poticajna tema. Za života neobično aktivan, ostavio je tragove u mnogobrojnim i međusobno raznolikim područjima društvenog života od politike preko publicistike i znanosti pa sve do vegetarijanskog pokreta (vidjeti članak Krešimira Belošića u Hrvatskoj reviji, god. IV, broj 2). Njegova smrt ni do danas nije razjašnjenja pa je i dalje predmetom različitih nagađanja (samoubojstvo ili politički motivirano ubojstvo).

Utjecaj, pak, njegovih publiciranih radova višestruko je nadmašio nemale učinke Pilarova političkog rada za života. Pritom se ponajprije misli na njegovo najpoznatije djelo o južnoslavenskom pitanju koje je kao »opasna knjiga« dugo godina bilo visokopozicionirano na crnoj listi prvo jugoslavenskoga monarhističkog, a potom i komunističkog režima. Istodobno, Pilarova je studija, objavljena izvorno na njemačkom jeziku i pod pseudonimom L. v. Südland, u krugovima hrvatskih nacionalista imala status katekizma ili početnice te se s osobitim poštovanjem i u konspiraciji prenosila iz ruke u ruku. Tajnovitost oko Pilara i njegova najznačajnijega djela, uvijek je iznova dražila i nadahnjivala dolazeće naraštaje hrvatske nacionalno svjesne inteligencije.

Nakon političkih promjena u početku 1990-ih nestalo je barem dijela razloga za tajnovitost. Zagonetka, primjerice, inicijala L. ispred pseudonima Südland u potpisu spomenute knjige ostala je i dalje nerazjašnjena, no nestali su razlozi za potajno čitanje te knjige. Mnogobrojna su Pilarova djela, uključujući i ono potpisano tajnovitim »južnjačkim« pseudonimom, doživjela pretiske i više ili manje ambiciozno opremljena izdanja, a marom jednoga zagrebačkoga znanstvenog instituta Pilarov se opus opetovano nastoji rasvijetliti iz rakursa više znanstvenih disciplina. Štoviše, istaknuvši Pilarovo ime u samome nazivu ustanove (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar), hrvatska je znanstvena zajednica uvrstila Ivu Pilara među najzaslužnije članove i prvake (Josip Juraj Strossmayer, Ruđer Bošković, Matija Vlačić Ilirik, Miroslav Krleža, Hrvoje Požar).

Prilozi o Pilaru u ovom broju Revije ne obuhvaćaju ni približno sve sastavnice slojevita Pilarova opusa, niti je to bila namjera uredništva. Šest članaka, kao i popratne ilustracije, tek su novi prilozi za potpunije sagledavanje i vrednovanje Pilarova djela, koji potvrđuju koliko je opravdano immer wieder vraćati se Pilaru. I ovi prilozi pokazuju da je Pilar kao politički publicist bio dovoljno samosvjestan i o globalnim (europskim) pitanjima dovoljno dobro obaviješten da oblikuje i elaborira izvoran pristup rješenju tzv. južnoslavenskog pitanja. Štoviše, može se reći da je bio i dovoljno hrabar da svoje rješenje zasnuje na naglašeno hrvatskom stajalištu i time nadahne dolazeće naraštaje.