HRVATSKA CESTOGRADNJA

HRVATSKA CESTOGRADNJA

Gradnja prometnica, poglavito cesta, u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Prve moderne ceste koje su unutrašnjost povezale s obalom probijene su još u 18. stoljeću (Karolina, Jozefina). Međutim, cestogradnja je, kao i gradnja ostalih prometnica, ponajprije željeznice, bila u 19. i 20. stoljeću diktirana prema interesu drugih, izvanjskih središta moći. Zbog toga sve do 1991. Hrvatska nije bila u prilici gradnju prometnica prilagoditi vlastitim interesima i prioritetima. Primjerice, u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata prioritet je bila izgradnja prometnica na posavsko-pomoravskome prometnome koridoru, koji je možda bio primarni jugoslavenski, ali sigurno ne i primarni hrvatski prometni koridor. Tek u neovisnoj državi propusti i zaostajanje mogu se nadoknaditi.

U okviru teme o hrvatskoj cestogradnji donosimo nekoliko priloga. Većinom se odnose na epizode iz prošlosti cestogradnje u nas. Prilog o izgradnji Jadranske magistrale podsjeća na jednu od boljih epizoda: izgradnja ceste duž jadranske obale u svoje je vrijeme bila velik i prekretnički pothvat koji je preobrazio naše priobalje. Sljedeća dva priloga podsjećaju na najveći san hrvatskih graditelja - autocestu Zagreb - Split. Oba priloga pojašnjavaju mnoge detalje u vezi s tim projektom i pokušajem njegova ostvarenja u razdoblju sveopćega nacionalnog buđenja. Iako »cesta Kralja Tomislava« tada nije izgrađena, to je ostao glavni nacionalni graditeljski pothvat, koji se realizira u bitno promijenjenim uvjetima tridesetak godina kasnije. Oba autora bili su akteri tadašnjih zbivanja, profesor Padjen s akademske distancije kao djelatni znanstvenik, dok je profesor Miličić, uz akademsku iskaznicu, ponio i teret odgovornosti izravnog nositelja posla.

Posljednji tekst je pregled aktualnih graditeljskih ostvarenja i planova, ispravaka mnogih prije neostvarivih planova te novih rješenja, koja su na tragu tih planova, ali sadrže i nova rješenja, katkad njima nesukladna.