RATNI DNEVNIK ĐURE RADAKOVIĆA

RATNI DNEVNIK ĐURE RADAKOVIĆA

Đuro Radaković (Rovišće, 28. I. 1885 - Daruvar, 28. III. 1950). Osnovnu školu polazio u Rovišću, a gimnaziju u Zagrebu i Osijeku, gdje je položio ispit za učitelja pučke škole (1910). Vojsku je služio u 16. pješačkom puku u Bjelovaru (1906-07). Radio kao učitelj u Hagnju (1907-09), Klokočevcu (1910-13), gdje mu se rodio sin Stjepan, a potom do umirovljenja u Dražici (1940). U Rovišće je došao 26. VII. 1914. zbog mobilizacije. Mjesec su dana proveli na vojnim vježbama u Bjelovaru, a potom krenuli vlakom preko Križevaca, Zagreba, Broda i Vinkovaca do Rače, gdje su prešli Savu i stigli u Bosnu. Sudjelovali su u velikim borbama oko Loznice, poznatima pod nazivom Bitka na Drini (listopad i studeni 1914). U Srbiji (mjesto Ub) saznali su o porazu i povlačenju svoje vojske. Pješačili su do Beograda, Zemuna, Petrovaradina, Novoga Sada i Subotice, prešli Madžarsku, Rumunjsku, Moldaviju i stigli u Galiciju, gdje su se vodile borbe (bitka za Stanislav). Pokraj mjesta Selca nedaleko od Stanislava Rusi su ih opkolili i zarobili 28. II. 1915. Teretnim vlakom (250 ljudi u vagonima) putovali su gotovo mjesec dana do Taškenta, gdje su ostali mjesec dana u vojarni. Nakon toga 20 su dana pješačili kroz azijsku pustinju do Auliye-Ate, mjesta u kojem je proveo pet mjeseci (od toga dvadeset dana u bolnici Auleti). Nakon pet mjeseci istim putem vratio se u Taškent.

Završio u Troickom logoru (35 km od Taškenta), u kojem je sedam mjeseci naporno radio i prebolio tifus. Nakon sedam mjeseci teretnim je vlakom putovao iz Taškenta, Penze i Moskve do Čudova, gdje je trebao graditi prugu. Nakon pet dana, sa skupinom od 40 ljudi, osobnim je vlakom nastavio put do Volhova, potom 40 km parobrodom po istoimenoj rijeci, do šikare s drvenim barakama sagrađenim na vodi. Tu je ostao do povratka u domovinu (ožujak 1918).

O cijelom tom »križnom putu« pisao je iz dana u dan, najprije na cigaretnom papiru, a potom u notesu džepne veličine. Da bi dnevnik zaštitio od kiše i snijega, sašio je platnenu torbicu u kojoj ga je neprestano nosio u džepu zarobljeničkih hlača. Ovdje donosimo s neznatnim kraćenjem taj potresni dnevnik.

Bitka na Drini

26. VII. 1914. proglašena mobilizacija oko 3 sata po podne. - 27. VII. Otišao od kuće u Dražici u Rovišće. - 28. VII. Pojavio sam se kod regimente. Do 29. VIII. ostao u Bjelovaru vježbajući. - 29. VIII. u 1 sat po pod. krenuo iz Bjelovara preko Križevaca, Zagreba, Broda, Vinkovaca a 31. VIII. u 1 sat po polnoći stigli u Grk. O podne prešli nedaleko Rače Savu i stigli u Bosnu u Mali Brodac. Noćili pod celtovima. - 1. IX. Pošli prema Drini kroz selo Franzjozefsfeld* i noćili na kukuruzovištu. Bilo hladno. U Bjelini dao vaditi zub. Pokopano više Srba kao veleizdajnici.

Na Malu Gospu pucali Srbi u Franzjozefsfeld i Bjelinu. Naužio se dosta straha. - Kod groblja ostali dva dana. -

20. IX. Krenuli iz Bjeline, drugi dan stigli u Kozluk.

27. IX. Krenuli iz Kozluka u Turski Šepak, noćio u džamiji.

28. IX. Krenuli iz Tur. Šepka i došli u Srpski Šepak spram Loznice u Srbiji. - Držali kod Drine feldvahe.

30. IX. Došli u oštri gefeht sa srp. feldvahama. - 1. X. Pucali naši topovi u okolici Loznice. - 18. X. i 20. X. bila žestoka bitka. Zrak se ljeskao a zemlja tresla od topovskih taneta. - 20. X. u 1 sat po polnoći krenuli iz Srp. Šepka i došli drugi dan u 1/2 6 u Branjevo. - 21. X. Palo u Branjevo 6 granata. Oštetilo gostionu. Raščilo dva naša vojnika. Naši pucahu u Loznicu i oštetili crkvu. - 22. X. Srp. feld. pucahu na nas. Ležao u grabi u blatu. - 23. X. U noći s Madžarima se skoro pobismo na feldvahi kod Drine. - 24. X. Žestoka pucnjava iz Cera. - 25. X. Pucnjava kod Loznice. - 27. X. Isto. - 29. X. Pucali Srbi na nas salve, ranili naša dva. - 31. X. Pala granata u Branjevo u susjedno dvorište. Eksplozija strašna. Na Crnom vrhu žestoka pucnjava. - 1. XI. Noći jaka vatra. - 3. XI. U 9 sati noći otišli iz Branjeva. - 4. XI. Bili u Turskom Šepku. - 5. XI. Bio u Srp. Šepku. Naša 2 aeroplana prešla u Srbiju. Noću žestoka vatra. - 6. XI. Od polnoći jaka vatra. Otvoriše vatru Srbi pokraj naše feldvahe. Osvojen Crni vrh. Naši se pomicahu spram Loznice. Srbi bježahu u divljem bijegu. - Zarobljeno 800 Srba i 4 oficira. - 7. XI. Kod Loznice žestoka bitka. Srbi uzmicahu. 28 puk. zarobila 600 Srba, 1 top, 3 str. puške, 78. zarobila 350 Srba. Valjevo palo. Loznica okupirana. - 8. XI. Prešao preko Drine u Srbiju ispod Kozluka u Banju Koviljaču. - 9. XI. Bio u Breznici (prenoćili). - 10. XI. Iz Breznice stigli u Jarebicu (Gradac-Jarebička crkva). - 11. XI. Došao u Tekeriš (pokopali 3 Srba). Cijelu noć kiša (pokisli do kože). - 12. XI. Došao u Šabačku Kamenicu. (Cijela općina se predala.) - 14. XI. Došao u Koceljevo, oveće mjesto. Tražio kola za aeroplan koji je pao kod Kamenice. - 15. XI. Natovarili aeroplan. Konačio na ledini u Koceljevu. - 16. XI. Putovao sa kolima preko Brdanice, Bošnjaka, Belotića i Lojanice, u 6 sati stigli u Šabac. Od 16. XI. do 26. XI. ostali u Šabcu. - 26. XI. Krenuli iz Šabca? Spavali kod Cerovca na polju. - 27. XI. Lojanica-Veliki Bošnjaki-Draginje. - 28. XI. Belotić-Mali Bošnjaki. - 29. XI. Koceljevo-Drežetić. - 30. XI. Glogovnica-Valjevo. - 1. XII. Iz Valjeva krenuli kroz Golu Glavu u Koceljevo. - 2. XII. Mali Bošnjaki (Dragutin Jeftić, Gligorije Vranković ostali do 6. XII.) a tada krenuli u Koceljevo-Batalogi. - 7. XII. Novaki, Tralića, Žovjaka, Gunjevca-Ub. - 8. XII. Ub. Doznali za uzmak naše vojske. - 9. XII. Pošli prema Vlajkovcu. - 10. XII. Čuvali most. - 11. XII. Obrenovac. Humka. - 12. XII. Ostružnica, Vel. Moštanica. - 13. XII. Žestoka vatra. - 14. XII. Cestom uz Savu prema Beogradu. Spavao u Beogradu. - 15. XII. Oko 4 sata jutra prešao Savu, a u 9 sati bio u Zemunu. Spavao na kiši. - 16. XII. Iz Zemuna u 2 sata po podne krenuli u Surćin. - 17. XII. Nemćin. - 18. XII. Ostali. - 19. XII. Petrovčić, Karlovčić, Mihaljevci, Prhovo tu konačili. - 20. XII. Pećinci-Dobrinci-Kraljevci. Nastanili se u štali - i tu ostali do 17. I. Krenuli u Putince i Golubince. Tu ostali do 23. I. a u 12 sati noću pošli na vlak u Putince (vagonirali se u 9 sati jutra). - Indžija-Čortanovci-Karlovački vinogradi i Karlovci-Petrovaradin-Ujvidek. - 24. I. Sabadka-PaliszfĂrdę-Segedin-Kiszombor-Mako-Arad. - 25. I. Viragosvolgy. - 26. I. Olahszentgyörgy-Ujrad. - 28. I. Krenuli iz Ujradne preko Erdelja u Bukovinu. (Barake na vrhu brda.) - 30. I. Kirlibaba ostali do 7. II. Marširali prema Moldavi. - 11. II. U Galiciju stigli. - 13. II. Gradić Kutin. - 15. II. Bitka. - 16. II. Bitka. - 17. II. Kolomeja (2 mosta spaljena). - 18. II. Pošli iz Kolomeje. - 19. II. Marš. - 20. II. Lisic. - 21. II. Stari Lisic. - 22. II. Stanislav bitka. - 23. II. Bitka. - 24. II. Isto. - 25. II. Pucnjava. - 26. II. Neprijatelj uzmakao. - 27. II. Selca imali navalu. - 28. II. U zoru nas Rusi obkolili i zarobili. Dotjeraše nas u Halič u 9 sati noći. Vagonirali nas u vagone pune konjska đubra - 250 ljudi u 1 vagon. - Dobili za minaž parenu kašu. - 1. III. Vozili se cijeli dan. - 2. III. Stigli u Tarnopolj, u kasarnama spavali. - 3. III. Podvoločyski gradić lijep - bili u barakama. - 6. III. Prešli noću granicu u 1/2 6 sati jutra - prolazili kroz Vojtovci-Fastov, u Kijev došli u 1 sat po podne. - 7. III. Popisali nas. Napatio se glada i zime. - 9. III. Na veče se vagonirali. - 10. III. Vorožni. - 11. III. Šigeljivaroš-Kšenb. - 12. III. Grafskaja. - 13. III. Kirsanovi. - 14. III. Rtiščevo-Baltinka-Kolyšlej. - 15. III. Penza. - 16. III. Kuznecki-Evlaševo, Nikulino, Kronicki, Praskovcina, Kamadzi, Gohodrevka, Hovospaskva, Butroke i Kejsatok. - 17. III. Tambilovu-Samara. - 18. III. Buzuluk, Soročinsk, Mamaleevka, Platovka, Sergievskaja, Orenburg. - 19. III. Časkaja (Azija). - 20. III. Kraj bez snijega. Trava i drvo zeleno. - 21. III. Kazalinok-Bai-Hoza. - 22. III. Perovski, Ćinli, Akkum, Saurah, Turkestan. - 23. III. Čanak, Keles, Taškent 10 sati do podne. Saperna kasarna (Škorpioni). Tu ostali do 1. V. a onda krenuli pješke azijskom pustinjom te prolazili kroz mjesta - Černaevsko, Kaufonansko, Konstantinovka, Stepnoe, Aleksijevska, Šarakhuni, Fogoljevo, Čimkent. Stigli tek pod noć. - 8. V. Krenuli Krasnovodskoe, Černareka, Bjelovodskoe, Mankent, Mažat, Antolovka, Kornilovka, Tulkibaš, Ivanovka, Visokoe, Burnoe, Halvačok, Aulie-Ata. Došli 19. V. - tu ostali do 8. XI. te krenuli prema Taškentu istim putem. U Taškent došli 26. XI. o podne - tu ostali do 1. XII. te krenuli u Troicki lager udaljen oko 35 km od Taškenta. U Troickom nas bilo oko 18 000. Naselili se u barake zemljane po 250 i više ljudi. Pojavio se flek tifus, skorbut i druge azijatske bolesti. Pomelo preko 7000 ljudi.

Auleta bolnica od 27. IX do 13. X.

Dnevnik zarobljenika

Dana 30. XI. Saznao sam da sam dobio novac od kuće u iznosu od 35 rubalja i 5 kopeja. Novce nisam mogao podići.

Dana 1. XII. Krenuli iz Taškenta oko 11 sati prije podne. Došli u Troicki lager oko 10 sati noću. Prošli oko 35 km. Za minaž cio dan ništa. Vrijeme hladno i vjetrovito. Novac je u Donsko-azovskoj banki u Taškentu.

Dana 2. XII. Razredili nas na vodove i švamove. Minaž dobili tek na veče. Iz jedne zdjele 20 ljudi ima jesti. Veliki nered kod minaža.

Dana 3. XII. Isto kao jučer.

Dana 4. XII. Išao radi novaca u rusku kancelariju. Rečeno nam, da sastavimo iskaz svih onih koji imadu novca na banki ili pošti. Kod minaže nered kao i jučer. Imao službu u pekari od podne do pola noći.

Dana 5. XII. Iskaz za novac predan u kancelariju. Minaž jednom dnevno dobivali. Brdine osvanule u snijegu, a u ravnici padala kiša.

Dana 6. XII. Minaž kao jučer. Vladao jaki vjetar cio dan.

Dana 7. XII. Isto kao jučer.

Dana 8. XII. Ništa osobita.

Dana 9. XII. Kao jučer.

Dana 10. XII. Naša rota išla na kupanje. Imao jaki kašalj i hunjavicu.

Dana 11. XII. Prehlada kao i jučer. Zapisao se da su mi potrebne hlače. Saznao, da se i Gjuro Belovitić nalazi kao zarobljenik ovdje u Troickom lageru samo je sada u bolnici.

Dana 12. XII. t. j. u nedelju prehlada i nadalje trajala, a uz to bolio me vrat i morila jaka žgaravica.

Dana 13. XII. Ostao bez duhana i bez novaca. Po noći padala kiša. Minaž vrlo loša.

Dana 14. XII. Padala kiša i snijeg. Umjesto kruha dobili cvibak, koji je crn i crvljiv. Mnogo lošiji nego naš. O podne primio službu desetnika od dana.

Dana 15. XII. Imao jaki kašalj. Išli radi novaca u kancelariju, ali ne dobili ništa.

Dana 16. XII. Ništa osobita. Vrijeme hladno i vjetrovito.

Dana 17. XII. Isto kao jučer.

Dana 18. XII. Bili radi novaca pred ruskim obrstom. Rekao, da dođemo sjutra u 6 sati u regimentsku kancelariju. Upisao sam se radi novaca i u kancelariji naših dobrovoljaca. Vrijeme lijepo i toplo.

Dana 19. XII. t. j. u nedelju imali su Rusi paradu. Prisustvovali i svi naši Srbi, koji se u lageru nalaziše. U redove se postavili. Išli radi novaca u rusku kancelariju. Rekoše, da dođemo sjutra, jer je danas praznik.

Dana 20. XII. Išli opet radi novca. Ruski cugsfirer nas popisao. Popisao ime i prezime, koliko imade svaki novca i gdje se novac nalazi. Išao prati veš. Tako voda hladna da sam samo košulju na pola oprao. Sanjao da su me pohodili moji roditelji i da mi je rečeno da je već moj novac podignjen. U snu sam jeo švajcarski sir. Moj otac u ruci držao dva komada bombona dugačkih kao štapić.

Dana 21. XII. Na dan sv. Tome nema ništa osobita. Vrijeme lijepo i toplo. Minaž vrlo slaba i suhoparna.

Dana 22. XII. Već od ranoga jutra obuzela me neka tuga, jer sam se sjetio kuće i božićnih blagdana kako sam ih nekada sprovađao. Preselili se u drugu baraku i drugi polk, gdje su većim dijelom sami Srbi i Hrvati. Dobio od kuće kartu, koja je pisana 11. kolovoza. Javlja mi se da je žena primila školu u Dražici i da je moj Štefica s njom. Jedna časna sestra iz Austrije pregledavala lager. Dijelila karte u kojoj je svaki ispunio gdje je zarobljen, ime i prezime, radno mjesto i adresa zarobljenika. Adresa roditelja i svaki je mogao napisati jednu želju. Ja sam pisao da novac imadem u banki, a da ga podići nikako ne mogu.

Dana 23. XII. Ništa osobita.

Dana 24. XII. na naš badnjak za zajutrak malo toploga čaja (vode) bez šećera i komadić crnoga hljeba. Časna sestra ostavila 1000 rubalja, da se podijeli među slabe i bolesne austrijske zarobljenike. Za objed supa i prosena kaša začinjena sa uljem. Za večeru supa od kaše i čaj bez šećera. Minaž kao i ostale petke. Na veče svaki fasovao za 3 kašike šećera. Naša rota imala cio dan radnju. Imao sam jaku prehladu, a na veče me boljela glava. Na veče momci pjevali božićne pjesme, koje su tužno odzvanjale, jer se svaki sjetio svoga doma. Raspoloženje koje se ne da opisati. Tužno badnje veče kao nikada u životu. Sjetio se mog malog sina.

Dana 25. XII. na sam Božić imali u jutro čaj dakako zaslađen jer smo jučer dobili šećer. Sušec kupio svakom po jednu buljku. Do podne gladovao. O podne dobili svaki po komad crnoga i kisela hljeba, a za minaž komadić na pola kuhane i žilave govedine, supu sa geršlom pomiješano i kravske repe (burag). Takova supa se može više smatrati i prispodobiti napoju za svinje nego ljudskoj hrani. Na veče supa sa ječmenom kašom i čaj. Prvi dakle dan Božića sproveo vrlo hrđavo i žalosno. Dobio kartu od Johanesa pisanu na 15. VI. Mjesto u crkvu trijebio uši. Do podne vladao jaki vjetar.

Dana 26. XII. U jutro čaj, a o podne supa sa makaronima (fidolini) i na suho heldovna kaša. Na veče supa i čaj. Vrijeme cio dan vjetrovito.

Dana 27. XII. Rota imala cio dan radnju. Vladao jaki vjetar.

Dana 28. XII. Razdijelilo se 33 rublja na našu rotu među boležljive ljude.

Dana 29. XII. Napisao punomoć našemu doktoru, da mi podigne novac. Punomoć mora biti podpisana po ruskom obrstu. Vladao jaki vjetar.

Dana 30. XII. Obrsta nisam našao, da mi punomoć podpiše. Vladao jaki vjetar.

Dana 31. XII. Za minaž kao obično. Vrijeme toplo.

Završio »Staru godinu« tužno i žalobno.

Godina 1916.

Dana 1. I. Na novu godinu ostala moja partija o podne bez supe. Vrijeme lijepo i toplo. Cio dan naša rota kopala i nosila zemlju.

Dana 2. I. Pred zoru počeo puhati strašan vjetar, a do jutra zapao debeo snijeg. Cio dan jaka zima.

Dana 3. I. Išli pred ruskog obrsta, da nam podpiše punomoć radi podignuća novca. Nije htio podpisati, jer veli, da mu zabranila viša komanda. Bili u regementskoj kancelariji. Spisak što smo ga prije 14 dana u kancelariju predali nije odaslan nikamo niti su ga uopće naći mogli. Ponovno me zapisao. Fasovali smo šećer. Popisavano, koji ljudi nemaju dva para veša i obojaka. Zapisati dao 1 obojke. Vladao jaki vjetar i cio dan jaka zima.

Dana 4. I. Po noći hladno, a po danu oblačno i toplo. Po podne cijepili kozice. Ja dobio na lijevoj ruci 4 jednostavna poteza.

Dana 5. I. Imali post k pravoslavnom Božiću. Ništa nova.

Dana 6. I. Na sv. Tri Kralja imali post. Imali radnju cio dan. Dobio ruske hlače, ali već ponošene. Popisavano sve što koji imade i što komu manjka. Zapisao cipele i ručnik. U desnom pluću osjećao jaku bol. Po podne me počela boljeti glava. Imao preko dana vrućicu, a po noći me stresla groznica. Nisam spavao cijele noći. Dobio kartu od kuće pisanu 4. VIII. 1915.

Dana 7. I. Na pravoslavni Božić imali cio dan radnju. Za objed supu sa kravskom repom i na suho prosena kaša. Ležao u vrućici cio dan.

Dana 11. I. Bolest pluća kao jučer. Pisali ponovno punomoć radi novca. Preko noći jaki vjetar.

Dana 12. I. Išli kapetanu lagera ja i Cifrek, da nam podpiše punomoć. Nije htio podpisati, već nam reče da nas pred njega predvede ruski narednik komandir našeg polka. U lager došlo mnogo ruske vojske i njihov tren. Pluće me po noći strašno boljelo. Nisam spavao ništa. Vrijeme lijepo i toplo.

Dana 13. I. Pronijela se glasina, da su Černovice i Lavov ispražnjeni po Rusima, a da su Crnogorci provalili u Hercegovinu i da napreduju prema Sarajevu. Boli pluća jednako trajala. Išli ponovno sa punomoćima pred kapetana. Nije htio podpisati, jer nije htio od svoje strane, da opunomoći Iliju Krkovića učitelja iz Pčelića. Odlučio sam više niti koraka učiniti radi novca jer nas svuda odbijaju.

Dana 14. I. Na pravoslavnu Novu godinu imali post, jer je pala upravo u petak. Pluće me strašno boljelo, a imao i jaki kašalj. Ležao cio dan. Vrijeme sunčano ali vjetrovito. Cio dan mislio na mog malog sinka.

Dana 15. I. Bolest pluća i nadalje trajala. Vrijeme mutno i vjetrovito. Flek tifus raširio se u velikoj mjeri. Silni naši ljudi postadoše žrtvom te azijatske bolesti. Po podne prao veš. Preko noći morio me strašan kašalj. Boljela me prsa i vrat. Po noći propadala sitna kiša.

Dana 16. I. U ranu zoru dva Srba izveli provalnu krađu na jednoj ruskoj kantini. Odnijeli nešto sitna novca. Prije podne padala kiša. Saznao, da mi je banka poslala novac ovamo u Troicki lager. Kašalj me morio i nadalje. Osjećao slabinu u cijelom tijelu.

Dana 17. I. Do podne prao veš. Vrijeme sunčano i vjetrovito. Rusi vježbaju svakim danom od ranoga jutra do kasne noći. Popisivano na radnju, ali samo oni koji su dobro obučeni.

Dana 18. I. Vrijeme vjetrovito. Kašalj me i nadalje morio. Minaž vrlo slaba i prazna.

Dana 19. I. Išao radi novaca pred obrsta, ali ga nismo našli u kancelariji, jer je otišao u Taškent, a bila su i pravoslavna Tri Kralja. Osjećao prsobolju. Pred veče počela kiša propadati. Pročitan, da sjutra dođem, radi podignuća novca.

Dana 20. I. Izvadio potvrdu u pisarni sa kojom se moram iskazati da sam ja taj dotični komu je novac poslat. Novac nisam digao, jer me nije zapao red. U noći potukoše se Srbi i Madžari. Bilo više ranjenih. Boljela me glava cio dan. Dan oblačan i topao. Po noći pala kiša.

Dana 21. I. Do podne išao opet radi novca. Nisam bio isplaćen, jer me opet nije zapao red. Od rana jutra počeo padati snijeg. Pod veče me obuzela takova muka, da sam skoro pao na zemlju. - Srbi i Madžari se opet noću potukoše.

Dana 22. I. Do podne opet išao radi novca. Nisam podigao, jer me opet red nije zapao. Fasovali svaki po komad sapuna. Vrijeme promjenljivo. Čuli o padu Crne gore.

Dana 23. I. t. j. u nedelju išao opet radi novca. Nisam dobio, jer danas nije isplaćivao. Srbi baš o podne kad se išlo po minaž istukoše jednog cugsfirera Madžara, da su ga morali nositi u baraku. Razmrskali mu glavu. - O podne primio službu desetnika od dana. Vrijeme vrlo hladno. Nisam dobro spavao.

Dana 24. I. Išao radi novca. Na mene opet nije došao red. Do podne imao službu. Opet ostao bez novaca, duhana i papira. Srbi predali u kancelariju svoje dragovoljačke obveze. Ponovno čitan da dođem sjutra radi isplate novca.

Dana 25. I. Do podne išao radi novca. Novce dobio oko podne. Danas se baš dobro nazebao, jer je bila jaka zima, a k tomu ostao bez minaža. - Podigao 34 Rublja 78 kopeja.

Dana 26. I. Sušecu dao 2 Rublja, a Cifreku 1 Rubalj. Hasaku dao 1 veliku mahorku, a Juratoviću i Belovitiću svakom po malu. Bila vrlo oštra zima. Spavao vrlo slabo. Po podne nas sve istjeraše zemlju nositi.

Dana 27. I. Čuli o ustanku u Italiji i o pobuni vojske. Prilično zima cio dan.

Dana 28. I. Do podne išao na groblje. Grobova ima preko 2000. U grobnici pokopano po 1-2, i 3 mrtvaca. Groblje prilično uređeno. Svaki ima po zeleno ofarbani križ sa nadpisom. Vrijeme toplo i oblačno.

Dana 29. I. Belovitić me tražio, da mu dadem 3 Rublja za brzojav. Nisam mu dao, jer je on kod druge Rote i jer je dragovoljac. Vrijeme kao jučer.

Dana 9. II. Nekoje cijene živeža:

1 funt bijela kruha 7 i 8 kop.

1 funt crvena luka 6-8 kop.

1 funt bijela luka 60 kop.

1 funt oraha sa lupinom 16 i 20 kop.

1 funt listovnog duhana 30 i 40 kop.

1 funt pereca - kolačića 16 i 18 kop.

arak pisaćeg papira 1 1/2 kopeja

škatulja žigica 4 kopeja

Vrijeme lijepo i sunčano. Opet popisivano za cipele i pregledavano dali nije koji moguće sakrio. - U snu vidio sam moga maloga Šteficu. - Po noći bila jaka zima, te sam jako malo spavao.

Dana 10. II.

1 funt sitnog šećera 23 k.

1 funt krupnog šećera 25 k.

1 funt krumpira 04 kop.

Noću vrlo zima, a danju lijepo i toplo. Dijelile se košulje onima koji nemaju po dvije. Vrijeme lijepo i toplo, ali i dosta veliko blato. Noću me strašno zaboljela glava.

Dana 24. II. Vrat me bolio još jače. Cijelu noć kašljao. Svakim danom pomire više naših drugova, a sva sila imade bolesnih. Poslije podne počela me boljeti hrptenica (križa), a preko noći imao tako žestoke boli, da se nisam mogao niti okrenuti, a uz to me i kašalj morio. - Do podne imala naša rota kupanje. Prao veš. - Cio dan sunčano, ali ipak vrlo hladno. Minaž posve loša. I danas dobivaju Srbi odijelo i veš.

Dana 25. II. Do podne išao na marod vizitu. Dao mi samo malo nekakove vode za piti. Na marod viziti bilo oko 120 maroda. Hrptenica me boljela isto kao i jučer. Imao i glavobolju i kašalj. Vrijeme sunčano i dosta toplo. -Milodari se dijele svakim danom. Većinom se opremaju Srbi. Vrijeme sunčano, ali ipak dosta hladno. Noću slabo spavao, jer me morio kašalj i boli križa.

Dana 26. II. U jutro 8 sati otišlo je iz lagera 52 Srba zarobljenika. Nepoznato kuda su pošli. Kada je došao ruski kapetan, da ih pregleda, pozdraviše ga sa burnim živio. Jedan dobrovoljac (Srbin) držao im govor, među ostalim istaknuo da makar je Srbija pala, da će ipak pobjednikom ostati Rusija, koja će ponovo Srbiju uspostaviti. Opaža se da svakim danom nestaje sve više uši, ali pojavljuju se u većem broju buhe, te noću navaljuju na čovjeka kao gladni vuci, a danjom se sakrivaju kao gorski hajduci, da je nemoguće gotovo i jednu uhvatiti. -Bolest križa donekle popustila, ali osjećam boli u želudcu i imam mučninu. Noću bilo vedro i prilično hladno, a danju sunce uz hladan vjetar. Mislio sam na moga maloga Šteficu. Sanjao sam, da sam bio kod kuće, razgovarao sa ocem i sa Pavelom Matula. Pokazivao sam ruski cigaret papir i mohorku. U jednom žepu imao sam cvebe, a u drugom ruskih cigareta, koje su bile sve pokidane. Tražio Pavla cig. papir, da si smotam cigaretu, jer ruski nije valjao. Kroz prozor vidio mnogo ruskih vojnika, a ja rekao materi podajte ovim jadnicima, da mogu prekonačiti, jer je vani zima, jer su i nama u Rusiji davali konake.

Dana 27. II. t. j. u nedelju. Bolest križa kao jučer. Osjećao mučninu, glavobolju i imao dosta jaki kašalj. - U jutro pošla naša rota, da dobije milodar. Istom što je početo dijeliti dođe zapovijed, da se danas dijeliti neće, jer je praznik. Nazebli se vani, jer smo stajali preko 1 sat, a duhao hladan vjetar. Poslije podne lijepo i toplo.

Dana 28. II. Iza jutra bilo oblačno, ali ipak prilično hladno. Današnjim danom već u ranu zoru navršila se godina dana odkako sam pao u plijen Rusije. Prije podne naše pol rote dobivalo milodar. Većinom su dobili cipele. Osim cipela dobivalo se veš, bluze, kape, sapun, žlice i češljeve i kabanice, a gdje koji i deku ako je marod ili bio ranjen. Po podne dobivali Rumunji. Njima su davali mnogo više. Deku i veš, dobio gotovo svaki. Cio dan bilo dosta hladno. Imao mučninu. Noću me zaboljelo oko srca.

Dana 29. II. U jutro kada sam ustao osjećao probadanja oko srca i tjeralo me na bljuvanje. Iza jutra duhao jaki i hladan vjetar, a bilo oblačno. - Prije podne išli fasovati milodare. Ja sam dobio cipele, bluzu, fini sapun i malu tašku sa 4 male i dvije velike igle, crnog i bijelog konca, konca za štopanje čarapa i 4 igle prikapače. Pred veče me počelo boljeti u želudcu. Dao se pretirati.

Dana 1. III. Boljelo me cio dan u želudcu i oko bubrega. Dao se opet pretirati. Vrijeme cio dan vjetrovito. - Čitali u novinama o uzmicanju Francuza, a napredovanju Njemaca te o pobjedama Rusa nad Turcima. Noću vrlo hrđavo spavao.

Dana 5. III. Iza jutra vladao jaki vjetar, a i cio dan bilo hladno. U 11 sati do podne štelovali smo se mi Hrvati i Srbi na dvorištu. Došao ruski kapetan, te od rote do rote išao i pitao tko želi poći u rat proti Bugara i Austrije kao neprijatelja Slavena. Svi Srbi osim dvojice se javiše za boj, a dočim kada je pitao kod naše rote, jednoglasno se izjavismo, da ratovati nećemo. Kapetan ostalim rotama Hrvata nije više ni išao. Srbi se uzvikaše dolje Austrija »Živila Rusija«. Živilo Slavenstvo. - Po podne se popisivalo komu što manjka od veša ili odijela. Bolio me želudac.

Dana 6. III. Cio dan oblačno i pomalo kiša. Razdijelilo se 35 novih hlača u našoj roti. Danas ima 18 mrtvaca. Bolio me želudac.

Dana 8. III. Na Pepelnicu. Vrijeme sunčano i vjetrovito. Želudac me bolio i osjećao boli u trbuhu. Nekoji ljudi bili određeni na rabotu. Po podne oko 4 sata pozvao ruski feldbebel našega roten komandanta Ivana Jakšića iz Štitara u kancelariju. Nije ga bilo u baraki. Pošao sam ja u kancelariju, da čujem što želi. Pitao me zašto se ljudi razbjegli koji su na raboti. Ja rekoh, da ne znam. Zapovijedio mi da sakupim ponovo 25 ljudi. Ja sam najavio zapovjednicima vodova, da ljude saberu. U taj čas došao za mnom ruski feldbebel i nastavio se na mene što već ljudi nisu na okupu. Stao grditi, da je s nama živio kao s braćom, ali od sada da ćemo zapamtiti što je on i kako zarobljenik živi. Predbacio nam, da nas je obuo (samo sa čijom obućom?). Da će nam uskratiti hljeb i da će nas zatvoriti, da nećemo moći ići ni radi sebe. Zatim se udaljio. Za čas se povrati, a ljudi koji su i bili u baraki razišli se. Opet se nastavi na mene zašto ja nisam skupio ljude i odvede me pred kancelariju gdje sam morao stajati. Tako sam stajao 1/4 sata našto došao naš roten komandant, otišao u kancelariju i odkupio me. Naš narednik još sa dvojicom išao se pritužiti ruskom kapetanu, ali su tamo već našli ruskog feldbebela, koji nas je oblagao. Ruski kapetan istjerao našu deputaciju i našem naredniku se zagrozio da će ga dati zatvoriti. - Taj zapletaj već je unapred bio proračunan a skovali su ga proti nama naši zemljaci Srbi sa ruskim feldbebelom. Srbi se zagroziše, da moraju ubiti jednog Hrvata i jednog Madžara.

Dana 9. III. Još se nismo niti ustali, već je bila naša baraka opkoljena sa Srbima, svaki batinom u ruci čuvajući nas da ne pobjegne koji. U grupama smo morali ići na zahod, a pratila nas Srpska patrola. Tako isto i o podne postavljene straže. Jedan cugsfirer Geđa odbrusio ruskom vojniku kao zapovjedniku naše rote da on nema ništa zapovijedati, da je on komandant. Zaista grdne sramote, gdje zarobljenik straži nad zarobljenikom i gdje povjerenje Rusi imadu više jednom zarobljeniku nego svojem vlastitom vojniku. Naša rota cijeli dan davala radnju. - Vrijeme naginje na kišu.

Dana 10. III. Postavljene su straže kod svih baraka gdje su namješteni Hrvati. Ruski barake komandanti se dogovoriše i u jutro otjeraše Srbe, našto se oni zagroziše, da će ići pred kapetana. Vrijeme od jutra vjetrovito i oblačno. Jučer su stigli u naš lager dva češka civila (po svoj prilici austrijski oficiri), držali su govor i među ostalim istaknuše, nagovarajući, da se prijave za dobrovoljačke čete, koje će ići u boj za Slavenski narod protiv Austrije i Bugarske. - Srbima rekoše, da će njima biti lijepo i dobro (karašo) a Hrvatima i Madžarima da bude huj. Naša rota štihala za povrće prem je kiša padala.

Dana 11. III. Vrijeme lijepo i sunčano. Srbi se spremaju za odlazak. O podne primio službu dežurnoga. I danas osjećao boli u trbuhu. Dobili pletenu slamu za blazine. - Spavao nisam gotovo cijele noći od silnih buha. Promišljavao o kući i mom malom Štefici.

Dana 12. III. t. j. u nedelju, u jutro u 8 sati otišlo je iz našeg lagera 1000 Srba prema Taškentu, gdje će se vagonirati i krenuti put Odese. Krenuli su pod srpskim barjakom. U kuhinju i pekaru dođoše Madžari prem ih u našem polku ima neznatan broj. - Osjećao žestoke boli u trbuhu. Popio na veče limunadku (sok).

Dana 13. III. Vrijeme odmah od jutra oblačno i vjetrovito. Kupio sam kapu za 30 kopeja. Naša rota dala za radnju 140 ljudi. Popisivalo se koji nisu dobili nove obuće, a stara im je već loša. Do podne prao sam veš. U Taškentu velika revolucija. Iz lagera otišlo 8 rota Rusa, da uguše bunu. Preko noći kiša.

Dana 29. III. Pravio se u baraki red odnosno bijelilo se, preće se ribale i raskuživalo se karabolom. Vrijeme vjetrovito, a o podne počela padati kiša. Pod noć osjećao sam neku mučninu i vrućinu. Spavao dosta slabo. Kada se baraka polijevala bilo toliko buha, da su po zidovima plazile kao mravi. - Kupio sam vojničku kapu za 30 kopejaka.

Dana 30. III. U jutro nađoše u jednoj jami mrtva vojnika, koji se po noći radi slabosti srušio i umro. Čitao jugoslavenski sabor obdržavan u Chikagu dne 10. i 11. ožujka 1915. U rezoluciji istaknuto: Dolje Austrija - Živila Jugoslavenija. Ta nova Jugoslavenija imala bi se urediti poput slobodne Amerike. - Govorili na saboru Gršković - Biankini, Radosavljević i mnogi drugi Hrvati, Srbi i Slovenci. - Cio dan osjećao u glavi veliku vrućinu. Pred 7. Hrvat. barakom postavljena straža od srbskih zarobljenika, koji se oboružaše toljagama kao razbojnici. Jednoga Hrvata izlupaše batinama.

Dana 1. IV. Iza jutra zrak vrlo težak i sparno, a cijeloga dana sunčano i toplo. Vrućinu u glavi i danas imao. Počeo mi vrat otjecati i jako me bolio. Spavao vrlo hrđavo. Umjesto čaja dobili čistu toplu vodu. Pisao sinu.

Dana 8. IV. Vrijeme vrlo sparno. Vrat i glava me danas bolila. Osjećao tjelesnu slabinu i u želudcu mučninu. Liječnik se izjavio, da u bolnici od maroda umire 80 %. Do danas umrlo 6 naših liječnika. Pisao 6 karata.

Tržne cijene u lageru:

1 funt kisela kupusa 14 kop.

1 funt putra 1 R 30 kop.

1 funt brašna 10 kop.

Hofmanove kapljice (flašica) 15 kop.

Esencija za sirčet (flašica) 15 kop.

Danas si napravio salatu od maslačka.

Dana 9. IV. Iza jutra oblačno. Naša se rota popisivala za odlazak iz Troickog lagera. Do danas prema liječničkom izvještaju umrlo do 5000 zarobljenika u ovom lageru. Već nekoliko dana dobivamo mjesto čaja ofarbanu vodu sa ječmenom kavom.

Dana 10. IV. Vrijeme lijepo. Nestalo mahorke u lageru, a kazuju da je nema niti u Taškentu. Duhan poskupio.

Dana 11. IV. U našem polku pojavio se tifus. U bolnicu odpremljeno 14 maroda, od tih iz naše barake 3, među kojima je i Stj. Cifrek učitelj. Dan vrlo lijep i topao.

Dana 23. IV. na Uskrs. U jutro umjesto blagoslovljena jela dobili toplu vodu, koja bi imala biti kava, ali kavi mirisa ni teka izdaleka. Koji imao šećera taj pio, a koji nije taj je obavio i sa crnim prijesnim kruhom. Umjesto da se spremamo u crkvu da slavimo današnji dan vidio kako se spremaju u lov na buhe i uši da utamanjuju tu gamad, koja nam noću zadaje trista jada. Ove godine lošiji Uskrs nego lani. Za minaž o podne malo govedine, supa od prosene kaše i nasuho prosena kaša koju nisam jeo jer nije bila dobro kuhana, nije bila nimalo masna i zaudarala po pljesnivoči. Na veče supa sa par zrna kaše. - Doznao, da je naš kolega sinoć umro u bolnici od tifusa. Učiteljevao u Ledeniku opć. Podgorač u Slavoniji a zvao se Stjep. Cifrek. Mladić neoženjen u dobi od 24 god. Uzdržavao svoju majku. Žalostan slučaj. Umire mnogo ljudi dnevno. Vrijeme cijeloga dana mutno ali ipak toplo.

Dana 24. IV. Drugi dan Uskrsa na Đurđevo moj imendan isto sproveo kao jučer, samo sam jeo turopiljsku šumku (luk). Mislio na moga maloga, da li se i on sjetio tatinog imendana.

Dana 29. IV. Dan lijep samo vjetrovit. Ruska milosrdna sestra koja je putovala po evropskim ratujućim državama izjavila se da je ovaj lager najnezdraviji, da zarobljenici dobivaju najlošu minaž, zarobljenici da vrlo loše izgledaju i da najveći postotak umire ovdje u Troickom lageru. Doista žalosno ali istinito.

Dana 30. IV. Do podne dan vrlo lijep, a po podne se počelo oblačiti. Kruh dobivamo vrlo crn kao ugalj, a umjesto brašna ima 3/4 posija i smeća. Supa je samo čista voda, a kaša nemasna i nevaljala. Danas ima 18 mrtvih. Po podne se po drugi puta cijepili protiv tifusa na desnoj strani trbuha. Boli dosta žestoke.

Dana 1. V. Upravo danas godina odkako smo iz Taškenta krenuli u Aulie-Atu. - Noću imao žestoke boli usljed jučerašnjeg cijepljenja. Noću momci jaukali od silne boli. Dan vrlo lijep. Preko dana osjećao slabinu i glavobolju. Lager pregledavali ruski oficiri.

Dana 16. V. Sinoć u našoj baraki od moga voda umro Josip Đuran. Svakim danom sve više maroda. Danas od naše rote 27 maroda. Nisam spavao gotovo cijele noći. Mučila me besanica, a živci mi tako oslabiše, da sam upravo drhtao. Dovezoše iz Taškenta nekoliko kola austrijske mandure poslate po Crvenom križu za zarobljenike. Iz naše rote ostao danas u bolnici 21 čovjek. Vrijeme oblačno ali sparno. Dobio 1 ručnik i 1 par obojaka.

Dana 17. V. Vrijeme vrlo sparno i do podne malo kiše. Na marod vizitu išlo 25, a u bolnici ostalo 9 ljudi. Po podne krpao veš. Jučer ruski general pregledavao lager i začuđeno gledao koliko imade maroda, rekao da se ljudima imade davati dosta i bolju minaž. - Na veče dobili nekoji mandur od austrijskog milodara.

Dana 21. V. t. j. u nedelju zapisao sam si mantl, par veša i kapu. Lager pregledavala švedska komisija. Židovi izjaviše potpunu istinu kakav život provodimo u lageru. Komisija kada im se predočio hljeb rekoše da takav hljeb jedu svinje a ne ljudi. - Spavali pod celtom, dosta hladno. Rabotali cio dan. Osjećao se dosta slabim. Maroda 22, a u bolnicu primljeno 9. Dobili 6 funti cukora.

Dana 22. V. Silna vrućina, a po podne vjetar. U bolnicu primljeno 3. Iskuhavali mandur i parili daske na kojima spavamo. Komisija švedska otišla.

Dana 29. V. t. j. u ponedjeljak cio dan oblačno ali sparno. Sušec Mijo otišao u bolnicu, imao 40° vrućine. Prao veš gotovo cio dan. Imao glavobolju i osjećao vrućinu. Usta mi se nisu danas tako sušila kao jučer, samo mi bilo mučno.

Dana 7. VI. Osjećao isto laganu glavobolju i trbobolju, a imao i hunjavicu i počeo pomalo kašljati, a u prsima me isto boljelo. Do podne malo kiše opalo i cio dan oblačno. U Telegramu piše o uzmaku Germanaca i da je kod Rige zarobljeno 13 000. - Također o istupljenju na svim frontama.

Dana 11. VI. t. j. u nedelju kada sam ustao bolio me zub, a iz nutrašnje strane počeo se krutati. Bolio me tako, da se nisam smio jezikom dotaknuti. Dan vrlo sparan. Radio se spisak Hrvata za odlazak. Odlazak odgođen za treći transport. Po podne me pomalo boljela glava, a i zub drmio.

Dana 23. VI. Pregledavao nas Ruski liječnik radi odlaska.

Dana 24. VI. u 3 sata u jutro imali čaj, a zatim krenuli u Taškent kamo stigli oko 2 sata po podne. Marš vrlo težak. U 6 sati vagonirali se - krenuli na put istom prugom kojom smo putovali i prije u Taškent. Na Orenburg, Kazalinsk, Samara, a u Penzu stigli oko 3 sata po podne 2. VII.

Dana 2. VII. Ostali u Penzi u vagonima. Glavna štacija za razašiljanje plijena. Dobili samo jednom jesti i to malo supe sa prosenom kašom i riba u njoj kuhana, te kaša prosena na suho. Stigli novi ranjenici.

Dana 3. VII. Isto kao jučer. Stigao jedan vlak novoga plijena zarobljenoga 4-10. i 18. lipnja 1916.

Dana 4. VII. Ostali u Penzi u vagonima. Ništa za jesti dobili nismo.

Dana 5. VII. Umjesto jučerašnje minaže dobili 12 kopeja. Spavali u baraki.

Dana 6. VII. Krenuli iz Penze. Prošli kroz slijedeća mjesta: Prokazna, Golbrovka, Tanjevka, Aničino, Ruzaevka (minaž), Insar, Maidan. Vozili se cijelu noć.

Dana 7. VII. Torbeevo, Vihrovo, Tepli stan, Sasovo (grad, dobili minaž), Nižnje Malcevo, Jasakovo, Polovska, Višgorod. Vozili se cijelu noć.

Dana 8. VII. Gorki, Golutvin, gradić Kolomna, Starnikovo, Faustovo, Bronici, Ramenskoe, velika tvornica vune, sada se vozili kroz same ljetnikovce u jelovoj šumi, vrlo krasan kraj i to su: Bykovo, Udelnaja, Malahovka, Kraskovo, Tomilino, Ljuberecki Konno, Vešnjaki, Šeremetevo (dobili od Ruskinje cigarete i žigice), Perevi Moskva, došli pred veče. Minaž dobili - grad velik.

Dana 9. VII. Krjukovo, Podsolnečnaja, Klin gradić, Zavidovo, Kuzminka, Čuprijanovka, Tver, oveći grad, elek. tramvaj. Prevezli se preko rijeke Volge. Sagrađena 2 želj. mosta.

Dana 10. VII. Bologoe gradić, Okulovka, Tureevič, Torbino, Aksoči-Vereble gradić, Mstinski most (rijeka) - Burga, Krasnenka, Višera grad - krasan kolodvor. Čudovo došli u noć i tu u vagonima prespavali.

Dana 11. VII. U jutro došao civil i preuzeo nas 200, te nas vodio po silnoj kiši, da smo do kože pokisli. Udaljili se od stanice do 4 km i tu se smjestili u daščari u šumi, gdje nam valja štreku novu rabotati. Posao će biti vrlo težak, a plaća vrlo malena. Pričaju nam drugovi, da rade od sunca do sunca i to od 3 sata jutra do 9 sati večera. Ovdje je vidno još u 10 sati noću, a sunce izlazi oko 3 sata jutra. Ovdje na nas paze Kozaki, koji su vrlo strogi. Dva nam druga odmah utekoše. Kozaci pošli ih tražiti ali ih ne mogoše naći. Ljutiti rekoše da nas valja sve postreljati. Od Moskve smo udaljeni 402 vrste, a do Petrograda imade 107 vrsta. Dobili komadić hljeba, supu od zelja i prosenu kašu. - Kiša cio dan.

Dana 12. VII. U jutro nas rano Kozak probudio. Nismo išli raditi radi kiše i što je njihovo Petrovo. Dobio sam lopatu koja izgleda tako kao da su takovom radili prije Krista. Ništa mi se ne dopada. Kava žuta kao gnojnica. Sudim da ću ovdje ostaviti svoje kosti. Danas minaž kao jučer, hljeba dobili oko 2 1/2 funta. I danas kiša gotovo cio dan.

Dana 15. VII. Probudiše nas odmah oko polnoći i nas 40 ljudi odabraše da krenemo dalje na radnju. Naša trodnevna zaslužba je posve izgubljena osim što sam dobio 4 mahorke i 4 arka papira. - Na vlak u Čudovu sjeli oko 4 sata u jutro i vozili se u osobnom vlaku do mjesta Volhovo, gdje smo se izvagonirali te sjeli na parobrod na rijeci Volhovo i vozili se do 40 vrsta daleko. Rijeka dosta velika a voda crvena. Pred podne sašli sa parobroda i nastanili se u šikari u barakama sagrađenim od dasaka a pokritih sa zemljom (tratinom). U baraki pod nama voda do koljena i svakakova smrada. Za rad nam davaju dnevno minaž i to ujutro toplu vodu i komadić hljeba, o podne supu od kupusa na pola gnjilog i prosenu kašu, a sve začinjeno sa sirovim uljem. - U 4 sata opet topla voda, a na veče supa od krumpira koji se kiselio u vodi. Minaž dakle ispod svake kritike. Hljeb crni i prijesan, a davaju 2 funta. Voda za piće vrlo nevaljala, jer je mutna i smrdljiva, a uz tako čestitu hranu plaćaju nam dnevno 20 kopeja, a radi se od 4 sata jutra do 9 sati večera. Posao vrlo težak, a zemlja tvrda. Ja sam štihao i nametavao zemlju u kola (kalamaške).

Dana 16-22. VII. radili isti posao. Košta sve slabija, a hljeba sve manje, a tjeraju nas kao marvu, samo skori, skori...

Dana 23. VII. t. j. u nedelju dogovorismo se svi složno da raditi ne ćemo ako nam ne dadu što nas pripada i da rad traje od 6 sati jutra do 6 sati večera. Javili to ruskim soldatima, a oni nam se grozili da će nas sve postreljati.

Dana 24. VII. U jutro zvonilo na rabotu, ali se u našoj baraki niti jedan ne miče. Došli soldati i desetnici, te nas tjerahu, ali niti jedan neće ići. Oduzeše nam lopate i postaviše kod baraka straže. - Mi samo rekosmo da raditi hoćemo, ali neka nam dadu bolje za jesti i što nas pripada, jer, da gladni raditi ne možemo.

Dana 25. VII. Došao preuzetnik radnje, neki stari nadinžinir, te je rekao ako raditi ne hoćemo da nam u opće ništa platiti ne će, da će nas dati zatvoriti, a za jesti ništa osim dnevno funt crnoga hljeba i funt vode. Nismo išli raditi do 6 sati jutra.

Dana 26. VII. Minaž kao i prije, a radnja vrlo teška. Ja tovarim kola sa zemljom.

Dana 15. VIII. Na Veliku Gospu radili. Istjerali nas na radnju bijući korbačem i gurajući nas prem nam je gospodar dozvolio da praznikujemo. Dobili po 1 funt bijeloga hljeba.

Dana 18. VIII. Dobili isplatu. Ja radio 23 dana, a platio mi samo za 21 dan. Duga imao 75 kopeja za lopatu što nismo iz Čudova donijeli 40 kopeja i tako dobio za cio mjesec 3 R 05 kopeja. - Naočigled otima ljudima novac, a nije ni čudo, magaziner je Židov.

Dana 3. IX. t. j. u nedelju vrijeme oblačno. U baraki blata i vode. Veća nečistoća nego u štali.

Dana 9. X. Svakim danom sve veća zima. Zemlja se smrzava i padaju veliki mrazovi.

Dana 14. X. Dobili svaki po 1 funt šećera. Nismo radili. Prvi puta padao snijeg.

Dana 16-21. X. Radilo se slabo. Zapao snijeg do koljena. Isplate nismo dobili.

Dana 22. X. Nedelja. Počeo ali prilično jako kašljati. Uši sve više navaljuju. Padala kiša.

Dana 23. X. Ostao posve bez novaca. Vrijeme mutno. Silno blato i voda.

Dana 24-28. X. Nisam htio ići na rabotu, jer nas nisu htjeli isplatiti.

Dnevnik završava 28. X. 1916.

* Svi se toponimi donose u obliku u kojem ih je pisao autor.