Društvo Hrvatski dom - počeci studentskog organiziranje u Hrvatskoj

Tihana Luetić

Počeci organiziranoga studentskog života u Hrvatskoj mogu se pratiti preko djelovanja prvog društva studenata tek osnovanoga Zagrebačkog sveučilišta »Hrvatski dom« (1875-81) i istoimenog almanaha koji je društvo izdavalo. O društvu i akcijama njegovih studenata piše povjesničarka Tihana Luetić iz Odsjeka za povijest HAZU, nastavljajući na taj način obrađivati temu iz prošlosti studentskog života. Prilog iste autorice o prvim studenticama na Zagrebačkom sveučilištu objavljen je u broju 3–4, I. godišta ovog tečaja Hrvatske revije.

»Mladići su to revni, marljivi i ozbiljni, puni dara, a uz to ugrijani pravim, živim, patriotičkim čuvstvom. Malo ih je, al su ljudi!« — tim je riječima urednik Vienca August Šenoa opisao članove prvoga studentskog društva u Hrvatskoj »Hrvatski dom«, osnovanog 1875. godine.1

Kada govorimo o Hrvatskome domu kao prvom studentskom društvu u Hrvatskoj, treba reći da je riječ o prvoj udruzi studenata općega karaktera, koja je obuhvaćala studente novoosnovanoga Kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu.2 Udruživanja studenata spominju se još u doba postojanja Kraljevske akademije i Pravoslovne akademije, međutim tada se nije radilo o organiziranome studentskom društvu, već o sporadičnim zajedničkim akcijama studenata, najčešće politički motiviranima.3

Do osnutka društva došlo je ubrzo nakon otvaranja Kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu 19. listopada 1874. godine, kada je održana prva skupština studenata novog sveučilišta, na kojoj je raspravljano o osnutku studentskoga (»djačkog«) društva. Pokušaj stvaranja prve takve udruge, istog naziva, datira, doduše, još iz doba postojanja Kr. pravoslovne akademije, međutim pravila toga studentskog društva nikada nisu potvrđena. Do konačne potvrde pravila društva Hrvatski dom došlo je 13. travnja 1875. godine od Zemaljske vlade, a njegova prva glavna skupština održana je 9. svibnja 1875. godine. Student prava Nikola Bišćan izabran je za njegova prvog predsjednika, a u tom trenutku, dakle na kraju prve akademske godine od postojanja Sveučilišta, društvo je brojilo 31 člana. Članstvo je s vremenom postalo brojnije, unatoč tužnim ocjenama da je među njima »sve sama sirotinja« koja si ne može priuštiti članarinu: broj studenata u Hrvatskome domu kretao se između 80 i 120.

Osnovna zadaća društva, kako je istaknuto na početku društvenih pravila, bila je da »podupire nastojanje svojih članova oko duševne naobrazbe i unapredjuje im društveni život. Svaki se politički smier izključuje«.4 Društvo će, kako ćemo vidjeti, u svojim aktivnostima doista pridonositi obogaćivanju društvenog i intelektualnog života tadašnjih studenata, no politička borba, kojoj, prema pravilima, nije bilo mjesta u društvu, ipak će unijeti razdor među studente i na kraju dovesti do njegova raspada.

Društvo je svoju svrhu ostvarivalo organiziranjem znanstvenih predavanja, stvaranjem knjižnice, koja se popunjavala darovima različitih darovatelja, te društvenim sastancima. Jedna od najznačajnijih aktivnosti Hrvatskoga doma, a koja je ujedno ostavila i najtrajniji trag, pokretanje je istoimenog zabavnika 1876. godine. Iako su izdana samo tri sveska te publikacije, iz tiska izišla 1876, 1877. i 1880. godine, upravo na temelju tih zapisa mogu se djelomično rekonstruirati i ostale aktivnosti društva, a time ući u trag bar jednom segmentu studentske svakodnevice pred kraj 19. stoljeća. Napominjemo da su u posljednje dvije godine postojanja društva iz tiska izišla i dva sveska novog časopisa koje je tiskala pravaška omladina Sveučilišta u trenutku kada je preuzela prevagu u Hrvatskom domu. Bio je to časopis Hrvatska, tiskan 1880. i 1882. godine. U časopisu, međutim, nema društvenog ljetopisa, pa stoga preko njegova pisanja ne možemo pratiti društvena događanja.

Sam »zabavnik« Hrvatski dom sastojao se od dva dijela: osim ljetopisa društva, u kojem se pisalo o najvažnijim akcijama koje su studenti tijekom tekuće akademske godine pokrenuli, društvenoj knjižnici te brojčanog i financijskog stanja društva, u njemu su se objavljivala literarna i znanstvena ostvarenja studenata. Hrvatski dom je na svojim stranicama objavio i ljetopise studentskih društava hrvatskih studenata izvan domovine te ljetopis pjevačkog društva Hrvatske lire. Prvi svezak Hrvatskog doma posvećen je kralju Zvonimiru, za čiju je 800. obljetnicu krunjenja i objavljen, a uredio ga je odbor koji su činili Ljudevit Harazim Marinović, Petar Dubravčić, Antun Kovačić, Petar Marković i Aleksa Pavković. Uz već spomenute pohvale Augusta Šenoe te uz ostale pozitivne kritike svakako je najveći uspjeh studenata i njihova prvoga pisanog izdanja bio zapažen broj pretplatnika iz svih hrvatskih krajeva: već prve godine bilo ih je 1100, a do trećeg broja i do 1600. Od loših kritika studenti su na stranicama svoga drugog broja istaknuli samo ono što im je očigledno bilo posebno bolno. Tu kritiku »kaprica i jala«, čiji sadržaj ne navode, dobili su radi »suvišna (?!) hrvatskoga duha«.5 Iako se nije otvoreno pisalo o politici, a prema društvenim pravilima politička agitacija nije imala mjesta u društvu, ipak je, kako se čini, makar i posredno, preko pera mladih pisaca njihov politički nazor izbijao na površinu, i to u ovom slučaju izrazito hrvatski nastrojen. Kako je znano, to je doba neposredno prije ponovnoga jakog uspona pravaštva, a koje je svoj najjači odjek imalo upravo među studentskom omladinom.6 Može se, stoga, pretpostaviti da je već tada, 1876/77, utjecaj pravaša u Hrvatskome domu počeo uzimati maha, tim više što već sljedeće godine dolazi i do otvorenih sukoba u društvu između pravaša i Mažuranićevoj vladi odanih studenata. Pravaška struja, nakon višestrukih izgreda na skupštinama društva, bila je odstranjena iz društva 1879. godine. Naime, nakon nereda Hrvatski dom stavljen je izravno pod nadzor gradskog poglavarstva pa je dobio stalnoga političkog povjerenika radi nadziranja reda i mira, a promijenjena društvena pravila utvrdila su da uprava društva apsolutnom većinom glasova odlučuje o primanju novih članova.7 Pravaška ideja, ipak, na početku osamdesetih godina nalazi svoje pristaše u društvu, čija prevaga brzo dolazi do izražaja: pokreće se već spomenuti časopis Hrvatska, čija su dva sveska za 1880. i 1881. godinu izišla u Zagrebu i na Sušaku. Studenti, od kojih je većina bila aktivna i u prijašnjem zabavniku, a sada ih nalazimo na strani pravaša, vrlo jednostavno objašnjavaju izlazak novog izdanja: »Začetak ovoj knjizi je posve jednostavan. Mladost zagrebačkoga sveučilišta prigrlila svom vatrom mladenačkoga srca ideje stranke prava.«8 Društvo Hrvatski dom, međutim, upravo zbog prevage pravaštva u njemu biva raspušteno 1881. godine, a i časopis Hrvatska prestaje izlaziti. Ponašanje državne politike, i uopće odjek u javnosti novoga političkog smjera Hrvatskog doma od 1880. godine, uvodnik u prvom broju Hrvatske popratio je sljedećim tekstom: »Domaća glasila (...) priznavala su toj mladosti, da je marljiva, da je mudra i razborita; da joj je srce puno plemenitih čuvstvah, da joj je duša za ljepotom zanosna a nadarena svimi božjimi darovi — riečju: da je ona nada budućnosti Hrvatske. Čim je ta mladost priznatu joj marljivost, mudrost i razboritost, plemenštinu srca i zanos svoga duha (...) napisala na barjak stranke prava, taj barjak visoko podigla i razvila ga u javnost, spremna vojevati za ideale stranke: ele čuda, ona je preko noći domaćem novinstvu i vladajućim faktorom postala lienom, nerazboritom, ciničkog srca, divljačke duše. (...) Preko noći bude žigosana, da su njezine zabave proste pijanke; da su njezini zanosni govori surova vika, da je njezina priklonost u vrieme dokolice za liepu književnost proletariatno piskaranje itd.«9

Treba napomenuti da prve sukobe i previranja između jugoslavenski orijentirane mladeži, koja je do kraja sedamdesetih držala prevagu u društvu, i njezine pravaške opozicije društveni ljetopis u zabavniku Hrvatski dom spominje tek u kratkim crtama, što je i za očekivati jer je to »službeno« društveno pisanje, koje ne izlazi iz svoje subjektivnosti. Međutim, kako su se takvi sukobi vodili i u drugoj studentskoj organizaciji na Sveučilištu, odnosno na Pravnome fakultetu, u Družtvu u potporu ubogih pravnika, koje je u svoj njihovoj žestini i životnosti opisao K. Š. Gjalski u romanu U noći, možemo pretpostaviti da je politika i te kako uzimala maha i u Hrvatskome domu, te da je duboko zadirala u studentsku svakodnevicu.

Ipak, za vrijeme svoje kratke i burne povijesti društvo Hrvatski dom je, uza sva politička previranja među studentima, uspjelo provoditi nakane zbog kojih je i osnovano. Pregled toga djelovanja može se naći na stranicama društvenog ljetopisa u Hrvatskom domu, dok, nažalost, u oba sveska Hrvatske, uz objavljivanje pjesama, priča i znanstvenih rasprava, nema nikakvih bilješki o društvenom životu.

U društvenim prostorijama, koje su bile smještene u tadašnjoj zgradi Sveučilišta na Gornjem gradu, održavali su se sastanci i predavanja, a tu se nalazila i društvena knjižnica. Društveni sastanci koji su se održavali jednom mjesečno služili su dogovaranju različitih aktivnosti koje je društvo provodilo, kao što su organiziranje predavanja, planiranje putovanja i zabava, izdavanje časopisa i sl. Sastanci su, po svoj prilici, bili prigoda i za katkad vrlo burne političke razgovore akademske mladeži, ali prije svega i mjesto njihova prijateljskog i neobaveznog druženja gdje »prijateljskim razgovorom pri čaši vina skraćivahu duge jesenske i zimske večeri, a hrvatskom pjesmom osladjivahu srce«.10

Znanstvena predavanja izvodili su studenti sami, čitajući svoje rasprave iz različitih područja društveno-humanističkih i prirodnih znanosti. Već tada među njima nalazimo buduća zvučna imena hrvatskoga znanstvenoga, kulturnog i javnog života. Tako su svoje prve uratke u Hrvatskom domu čitali Dinko Politeo, Tomislav Maretić, Ljudevit Harazim-Marinović, Dane Gruber, Janko Kamenar i dr. Posebna čast za društvo bilo je predavanje koje je održao rektor Sveučilišta Kosta Vojnović o temi »Kako sude Voltaira njegovi suvremenici i kako on sudi sam sebe«. Svoja prva znanstvena ostvarenja studenti su objavljivali i u oba svoja časopisa u rubrici »Pouka«. Već na prvi pogled uočava se da je najveći broj studentskih radova obrađivao teme s područja nacionalne povijesti i književnosti, dok su rasprave mladih prirodoslovaca vrlo rijetke, no ne manje značajne ako znamo da se pojedini smjerovi tih grana znanosti tek otvaraju na tadašnjem Mudroslovnom fakultetu. Svoja, pak, prva literarna ostvarenja studenti su objelodanjivali u rubrikama »Pjesme« i »Pripovjedke«. Domoljubnim duhom nabijenu poeziju, novele, vesele igre i drame, uredništvo je prihvaćalo i objavljivalo, sokoleći svoju mladež i donekle opravdavajući njene, često tek skromne romantičarske pokušaje: »Pisci su većinom novajlije, stupaju po prvi, drugi il treći put tek zabrinuti pred hrvatski narod sa almanahom u ruci. Zabrinuti su, ne znadu, hoće li im plodovi biti hrvatskom rodu oslastni i tečni. Nu ipak im je kraj brige vedro lice, jer kakav sud pukao da pukao, o njihovih srdcih, znadu, da su sve radili i da rade od ljubavi prama Hrvatskoj«.11 Među suradnicima se i ovdje sreću imena poput Gjure Arnolda, Huge Badalića, Bogomira Brlekovića, Tomislava Maretića, Vjekoslava Spinčića, Josipa Kozarca i dr. Kao zanimljivost navodimo i podatak da su u tom kolu budućih znamenitih hrvatskih »muževa« svoju poeziju na stranicama Hrvatskog doma i Hrvatske objavljivale i djevojke koje nisu bile studentice: Josipa Horvatova, Milka Pogačićeva, Ljubica Durbešić i Anka Karlović. Uredništvo prvog zabavnika im se posebno zahvalilo »pred hrvatskim narodom na daru«.

Među ostale važnije aktivnosti društva svakako pripada prikupljanje sredstava za izgradnju spomenika kralju Zvonimiru. Tom su prilikom skupili prilog od 120 for, koji su preko Matije Mesića uručili Hrvatskom saboru. Nadalje, Hrvatski dom je zajedno s hrvatskim sveučilišnim društvom Velebit u Beču pokrenuo akciju oko prijenosa posmrtnih ostataka pjesnika Petra Preradovića iz Beča u Zagreb. Akcija je završena 14. srpnja 1879. godine, kada je pjesnikov lijes stigao u Zagreb.

Ostala događanja i aktivnosti vezani uz Hrvatski dom jesu organizacija niza komersa, zabava priređenih zbog raznih povoda, te izleti i putovanja članova društva, koje društveni ljetopis najdetaljnije opisuje. Studentske zabave služile su, dakako, za zabavu i razonodu članova društva, međutim na njima se redovito pojavljivao cijeli niz uglednika koje je društvo pozivalo te članovi drugih raznih kulturno-umjetničkih društava. Nazočnošću gotovo samog vrha društvene kreme tadašnjeg Zagreba zabave Hrvatskog doma izlazile su daleko izvan okvira uobičajenoga studentskog »tuluma«, štoviše, one su značile značajan kulturni i društveni događaj u onodobnome Zagrebu. Svoje zabave, koje su kao »glasbeno-deklamatorske« večeri, katkad s plesom na kraju, uz nizanje »zanositih zdravica« trajale do sitnih noćnih sati, Hrvatski dom je najčešće organizirao u suradnji s pjevačkim društvima Hrvatska lira i Kolo. Gotovo redovito mjesto događanja bilo je svratište »Kod cara austrijskog«, na mjestu današnje robne kuće »Nama«, a »najotmenije društvo«, koje se u pravilu skupljalo, činili su rektor, sveučilišni i gimnazijski profesori, književnici, političari i ostali ugledni građani. Povode za organiziranje takvih zabava studentima nije bilo teško naći, a u tih nekoliko godina postojanja Hrvatskog doma svečani komersi događali su se svakih nekoliko mjeseci. Osim redovitih takvih zabava priređenih prilikom poklada i u srpnju, čime se obilježavao kraj akademske godine, motivi su i ovdje, kao i pri svakome njihovu djelovanju, bili nacionalno obojeni, odnosno priređivani su za skupljanje pomoći narodu ili za obilježavanje važnih obljetnica domaćih velikana.

Jednu od prvih takvih zabava društvo je priredilo povodom tristote obljetnice smrti hrvatskoga minijaturista Julija Klovića. Nakon prijenosa Preradovićevih posmrtnih ostataka u Zagreb, društvo je zajedno s društvima Kolo i Sloga priredilo također »sjajnu zabavu« za više od šesto uzvanika, a za koju su im brzojavne čestitke stizale iz raznih krajeva Hrvatske, pa čak i od biskupa Strossmayera. U svibnju 1880. godine društvo je priredilo »svečanu Zajčevu večer« jer je tadašnji ravnatelj hrvatske Opere, skladatelj Ivan pl. Zajc, slavio dvadesetpetogodišnjicu svog umjetničkog djelovanja. Imenovavši ga svojim počasnim članom, društvo mu je priredilo zabavu na kojoj je osim zbora društva svirala i glazba Jelačićeve pješačke pukovnije, a svečanost je svojom nazočnošću uveličao i sam Zajc sa svojom obitelji. Svoj komers društvo je organiziralo i prilikom akcije prikupljanja prihoda za postradale od gladi u Istri te prikupilo 130 forinti, a prilikom proputovanja hercegovačkog poslanstva iz Pešte prema Hercegovini Hrvatski dom priredio je serenadu »Kod cara austrijskog«.

Osim takvih i sličnih zabava, članovi društva nekoliko puta su organizirali i putovanja i izlete. Tako je, primjerice, društveno izaslanstvo dva puta boravilo u Sloveniji, u studenom 1878. prilikom proslave sedamdesetog rođendana dr. Janeza Bleiweisa i u rujnu 1880. godine na svečanosti u Cerovcu organiziranoj prilikom proslave sedamdeset godina od rođenja Stanka Vraza. Studenti Hrvatskog doma bili su pozivani i na druge različite proslave, primjerice u Beč, na proslavu pete obljetnice osnutka Družtva hrvatskih tehnika, no u ovom se slučaju ne spominje nikakvo putovanje, već samo čestitke, što očito govori o tome da su sredstva s kojima su studenti raspolagali u društvu bila ograničena. Ipak, Hrvatski dom uspio je organizirati u suradnji s drugim društvima i pojedincima dva veća izleta, koja su detaljno i opširno opisana u njegovu ljetopisu.

Bili su to kraći dvodnevni izlet u Samobor u lipnju 1878. u suradnji s Hrvatskom lirom i samoborskim pjevačkim društvom Jeka te putovanje na susret hrvatske akademske mladeži u Vukovar 19–22. kolovoza 1878. godine. Kao i na svim ostalim druženjima i zabavama studenata, i u tim prilikama nije uzmanjkalo nacionalnog naboja, patriotskog nazdravljanja, glazbe i deklamacija. Sav zanos mladenačkog duha na tim putovanjima i druženjima gotovo ponajbolje mogu okarakterizirati taktovi dviju pjesama koje su, prema tim navodima, studenti najčešće izvodili: bile su to Zajčeva U boj i Šenoina Živila Hrvatska. Na susretu u Srijemu, kamo je iz Hrvatskog doma otputovalo tridesetak članova, sastali su se đaci i studenti iz svih hrvatskih krajeva, Banske Hrvatske, Dalmacije, Istre, Vojne krajine. Taj je sastanak potaknuo tadašnji predsjednik Hrvatskog doma Ivan Milčetić, a niz lokalnih društava i uglednika iz Vukovara i Srijema pomagao je u organizaciji. Putovanje po Srijemu, koje je započelo iz Vukovara, do Iloka i Osijeka, imalo je za svrhu, kako studenti pišu, »upoznavanje domovine i širenje hrvatske svijesti«. Središnji događaj tog putovanja bio je veliki koncert s plesom koji je studentima bio priređen u Vukovaru, uz nazočnost velikog župana, predsjednika sudbenog stola, načelnika i biskupa, a na kojem se, u svratištu »Kod crnoga konja«, skupilo oko šesto uzvanika. Nakon recitacija, sviranja i pjevanja zbora »djaka« i »gospojica«, započeo je ples koji je trajao do jutra. Studenti pišu: »Nježne ruke obasuše »mile goste« kitami cvieća. Po dvorani zavlada sveopća radost, u svačijem oku kriesila se iskra hrvatska. Tu se je svak ćutio Hrvatom.«12 Međutim, sveprisutna politika i tog je puta našla ulaz na studentska vrata, njoj uvijek odškrinuta. Upravo te noći stigao je brzojav o padu Sarajeva. Ta vijest izravno se ticala studentske mladeži, jer je značajan broj njihovih kolega bio mobiliziran za borbe u Bosni i Hercegovini 1878. godine. Doživjevši to kao svojevrsnu kulminaciju tamošnje atmosfere sveopćeg ushićenja, studenti su odgovorili sjajnom »razsvjetom i bakljadom« te još jednom otvoreno pokazali svoja politička opredjeljenja.

Aktivnošću na različitim poljima, od znanosti i »lijepog pisanja«, preko zabave, glazbe i plesa, do najvatrenijih političkih angažmana, studenti sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća pokazuju za ono doba prepoznatljiv entuzijazam i žar za sudjelovanjem, stvaranjem i unapređivanjem društvenog i intelektualnog života. U ovom tekstu pokušali smo ocrtati tek segmente tih nastojanja na samom početku pravog akademskog života u Hrvatskoj.

1 Milan Ivšić, Razvitak hrvatskog društva u drugoj polovici XIX. stoljeća, Obzor. Spomen-knjiga 1860-1935, Zagreb, 1936, str. 202.

2 Istodobno su u Zagrebu postojala još dva društva koja su okupljala studente: Družtvo u potporu ubogih pravnika, koje je djelovalo još od 1872. i pjevačko društvo Hrvatska lira, osnovano 1876. Ta su društva, međutim, imala specifičnu svrhu i zadaću, odnosno nisu bila namijenjena svim studentima Sveučilišta.

3 Jedini organizirani oblik studentskog udruživanja nalazimo među bogoslovima, ali znatno prije osnutka modernog sveučilišta. Riječ je o udruzi Narodno ilirsko mladeži duhovne društvo u zagrebačkome sjemeništu, osnovani 1837. sa svrhom literarnog djelovanja njezinih članova. Vidi: Josip Buturac, Povijest Zbora duhovne mladeži zagrebačke (1836-1936), Zagreb 1937. i Jaroslav Šidak, Studentski pokret do otvaranja sveučilišta, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, knj. I, Zagreb, 1969, str. 440-441.

4 Hrvatski dom, 1/1876, str. 6.

5 Hrvatski dom, 2/1877, str. XV.

6 Mirjana Gross, Studentski pokret 1875-1914, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, knj. I, Zagreb, 1969, str. 454.

7 Hrvatski dom, 3/1880, str. VII-IX i XXI.

8 Hrvatska, 1/1880, str. 1.

9 Isto.

10 Hrvatski dom, 1/1876, str. 8-9.

11 Hrvatski dom, 2/1877, str. XIV-XV.

12 Hrvatski dom, 2/1877, str. XIII.