U potrazi za obrazovnim idealom

U Matici hrvatskoj 5. i 6. ožujka održan je znanstveno-filozofijski simpozij Čemu obrazovanje danas i komu je ono potrebno?

U uvodnom je predavanju pod naslovom Sveučilište i cjelina događanja Ozren Žunec ukazao na promjene koje je bolonjski proces izazvao u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. To su: gubitak veze nastave sa znanstvenim radom, uvođenje anglosaksonskog modela koji nema utemeljenja u drugim dijelovima obrazovnog sustava, kraćenje svih pedagoških cjelina predmeta i kolegija, što uz izbacivanje humanističkih sadržaja općeg obrazovanja svodi ciljeve na postizanje tek određenih kompetencija, inzistiranje na kvantitativnom vrednovanju s naglaskom na kompetitivnosti na tržištu obrazovanja i rada kao jedinom mjestu vrednovanja institucija i pojedinaca. Pritom u potpunosti nedostaje bilo kakva ideja ili ideal čovjeka kakva bi visoko obrazovanje trebalo stvoriti, nego se govori samo o mobilnosti i zapošljivosti polaznika studija. U toj redukciji čovjeka na robu na tržištu rada kao konačni cilj i rezultat visokog obrazovanja, u pretvorbi sveučilišta u business postavlja se pitanje: kako to da je takva sudbina uopće prihvaćena, kako to da je reforma provedena bez sustavne rasprave, prigovora i otpora?

Davor Ljubimir u izlaganju Obrazovanje i sloboda dao je pregled epoha u kojima su se različito shvaćali ideja, ideal i sloboda obrazovanja. Današnje je obrazovanje u pitanju slobode nadmašilo sve povijesne epohe. Oslobođeno je od svake ideje obrazovanosti pa i potrebe za traženjem takve ideje. Oslobođeno od odgojnog elementa i od težnje cjelovitosti, razumijevanju i ogledavanju s uzorima, ono robuje ekonomskoj iskoristivosti.

Nešto blaža prema aktualnoj reformi u svom predavanju Bolonjska reforma u kontekstu ideologija obrazovanja Manfreda Prischinga bila je Jasmina Božić, koja zaključuje kako bolonja ima pozitivne učinke na sustav, ali nosi i opasnosti (već spomenute u prethodnim predavanjima), tim više jer se dosad pretežno nekritički prihvaćala i provodila. Veća aktivnost akademske zajednice nužna je za održanje prednosti Humboldtova sveučilišta, primjerice autonomije sveučilišta, jedinstva istraživanja i nastave, uz istodobno provođenje reforme u smjeru usporedivosti hrvatskih diploma s europskima, mobilnosti studenata i nastavnika te drugih dobrobiti koje reforma omogućuje.

Konrad Paul Liessmann Snimio: Mirko Cvjetko

U predavanju Mislava Žitka Spor fakulteta: rasprava o međuigri znanosti i kapitalizma prikazana je apsurdnost ekonomske znanosti koja ne propituje ni samu sebe ni svoj predmet, nego tek opslužuje i podupire postojeći neoliberalni kapitalistički sustav.

Na simpoziju je predavanje pod naslovom Posljednja zadaća našeg opstanka. O obrazovanju i njegovu deformiranju u doba znanja održao i Konrad Paul Liessmann sa Sveučilišta u Beču.

Petar Šegedin je u predavanju Obrazovanje i odgoj u osloncu na Platona pokazao stopljenost odgoja i obrazovanja u grčkom pojmu paideie. U razlici spram današnje teorije koja obrazovanje (kao usvajanje široka spektra znanja i vještina, koje omogućuju korisno i svrhovito uklapanje u društvo) i odgoj (kao unutrašnje moralno oblikovanje individue) razdvaja, u filozofskom promišljanju Platona obrazovanje se ne vidi kao nešto drugo od odgoja, nego upravo kao način i element neposredna razvoja ljudske naravi.

U predavanju Pojam odgoja u Nietzscheovim „Vremenu neprimjerenim razmatranjima“ Ivan Stublić pokazao je kako su odgoj i obrazovanje pokušaj da u čovjeku istinski zaživi moć i sposobnost njegova navlastitog sebstva, a to znači istinski živjeti. Istinski život očituje se preporađanjem tj. u čežnji za oživotvorenjem ideala – rađanjem genija u sebi. U procesu preporađanja sudjeluju pojedinac odgajanik, odgajatelj i društvo, a Nietzsche ih razmatra ne bi li dijagnosticirao korisne i štetne aspekte tih elemenata za život.

Igor Mikecin u izlaganju Filozofija, znanost i obrazovanje pokazao je kako se danas dominantno znanstveno znanje ne da se izjednačiti sa znanjem uopće. Znanstveno znanje samo je jedan i to ograničen oblik znanja sama, štoviše ono je privid istinskoga znanja te je time i pedagogija kao znanost ograničenje bitnoga znanja o obrazovanju.

„Obrazovanost nije samo i nije u prvom redu stvar spoznaje i znanja, razuma i intelektualne upućenosti. Ona je prije bitno stanje, temeljna ugođenost i raspoloženost, stav i držanje cjelokupnog čovjekova egzistiranja, ono što su Grci nazivali heksis, a Rimljani habitus. Tko je obrazovan, taj misli, hoće i djeluje kao obrazovan jedino zato jer sam jest upravo takav“, uvodno je u svom predavanju Što je obrazovanje? rekao Damir Barbarić te u nastavku predavanja prikazao razvoj ideje središnje i mjerodavne institucije višeg obrazovanja, sveučilišta, s naglaskom na Humboltovim zamislima i njihovim korijenima. Od te ideje, zaključuje Barbarić, danas nije ostalo ništa.