Kao jedan od ponajboljih poznavatelja hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, Pavao Pavličić se u svojoj najnovijoj knjizi Vrijeme u pjesmi »poigrava« različitim tipološkim određenjima i ikonografskim odjeljcima temporalnosti. Kategoriju temporalnosti u modernoj hrvatskoj lirici Pavličić propituje kroz astronomsko, meteorološko, povijesno, egzistencijalno, simboličko, tekstovno i književno vrijeme. Izbor vremenske perspektive je razveden i mnogoznačan.
Cikličnost započinje studijom naslovljenom Vrijeme u pjesmi, a završava studijom Pjesma u vremenu. Simbolika vremena propituje se u ostvarenjima gotovo svih književnih naraštaja moderne hrvatske lirike; od secesije i ekspresionizma, neorealizma i hermetizma, krugovaša i razlogovaca pa sve do neoavangarde i semantičkog konkretizma.
Biblioteka Posebna izdanja, glavna urednica Romana Horvat. - Kazalo imena, bibliografske bilješke uz tekst
Književnik, književni povjesničar, prevoditelj i sveučilišni profesor (Vukovar, 1946)., Redoviti je član HAZU, jedan od najproduktivnijih i najčitanijih suvremenih hrvatskih pisaca
Klikni za povratak