Vijenac 600

Glazba

Darko Domitrović–Miro Gavran, Byron, red. Ivana Čoh, ZGK Komedija

Efektni mjuzikl o „hromom vragu“

Dora Dunatov

Dugo najavljivan mjuzikl Byron skladatelja Darka Domitrovića na stihove Mire Gavrana konačno se domogao svjetala pozornice. Premijerna je izvedba pripala Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, koje je 24. veljače vrvjelo znatiželjnim licima. Među njima je bio i sam „otac hrvatskog mjuzikla“, kazališni redatelj Vlado Štefančić, čije je mentorstvo dotaknulo i najnoviji domaći mjuzikl u režiji Ivane Čoh. Sažmemo li pak autorski i izvođački tim na zajednički nazivnik, bit će jasno kako je Byron pretežno rezultat umova koji već niz godina zajednički održavaju ugled najstarijega, uz HNK, zagrebačkog kazališta.               

Zagonetni naslov s imenom još misterioznijeg pjesnika naveo je na maštanje o mogućem sadržaju mjuzikla. I pogodili smo s ljubavnim aferama, i pretpostavili romantični nagon za slobodom, no ono čime je Gavran iznenadio jest promišljeno smještanje radnje u Veneciju, gdje je Lord Byron proveo čak tri godine burnoga života. Tim je potezom proširio mrežu likova i ujedinio dvije okosnice svoga mjuzikla – ljubavnu i političku. Štoviše, otvorio je autorima vrata u pregršt mogućnosti i ideja, od stereotipne talijanske strasti i komike te društvene napetosti u postnapoleonskom razdoblju, preko sanjive scenografije i zanosnih kostima do mediteranskoga glazbenog ugođaja evocirana zvukom mandoline. Te je mogućnosti ujedinila zamišljena epizoda iz života engleskog pjesnika (Đani Stipaničev), koji stvara ljubavni trokut s Brigittom (Sandra Bagarić) i Marijom (Danijela Pintarić), kćerima austrijskoga generala (Adalbert Turner). istodobno Lord Byron žustri je zagovaratelj pobune protiv austrijske vlasti, pristaša karbonara i narodne volje, koju pak utjelovljuje Gitin lik (Nina Kaić Madić). Njezina je protuteža Byronov batler Fletcher (Dražen Čuček). Priču je dodatno začinio lik Lucretije (Mila Elegović), neprežaljene generalove ljubavi. Iako su likovi okarakterizirani pomalo šturo, vješto je izbjegnuta crno-bijela karakterizacija na jasno odijeljeno dobro i zlo.

Skladatelj Domitrović svom je prvom mjuziklu dao dovitljivu temu Byrona, koja će se provlačiti od uvertire sve do posljednjeg songa. Usto, kao glazbeni intermezzo poslužila je i trodobna tema Venecije u prepoznatljivu mediteranskom duhu. Osim Mediterana, limeni puhači dočarali su razdoblje vojskom okupirane Venecije, a zvuk orgulja nadopunio je pretežno vedar mjuzikl tajnovitošću i svečanošću. Udružen s gitaristom, i u ovoj prilici aranžerom Antom Gelom, Domitrović će mjuzikl ispuniti songovima nadahnutim popularnim glazbenim stvaralaštvom. Među njima posebno su se istaknula dva songa Brigitte (Ne znam tko si ti) i Marije (Ukradena ljubav), gdje je njezin bijes pojačan zvukom električne gitare. I zborski su ulomci prilično efektni, posebice song Svi smo mi Byron. Iako je riječ o sporednom liku, Domitrović je tehnički zahtjevnim i vrlo efektnim songovima pojačao ulogu strastvene Venecijanke Gite i time istaknuo pohvalnu pjevačku, glumačku i plesnu izvedbu Nine Kaić Madić, posebice u songu Zar ludi ljudi vi ste svi?. Usto, simpatični tercet Gite, Fletchera i Byrona Scampi, Pasta, Tonic, Gin song je kojem se nedvojbeno piše život i izvan mjuzikla. No glazbeni i scenski vrhunac Byrona nedvojbeno je Marijin song She Walks in Beauty nadahnut pjesnikovim stihovima. Osim dirljive izvedbe Danijele Pintarić, koja je brojem i ljepotom songova dominirala nad ostalima, spomenuti song na pozornicu je doveo spektakularni plesni par na svili na sveopće oduševljenje publike.

Konačno, i komični element mjuzikla, osim u glazbi, rodio se iz napetih međunarodnih odnosa likova i strastvenog momenta Venecije. Miro Gavran ovu je priliku iskoristio za podbadanje hrvatske političke prevrtljivosti famoznim citatom – „Locirati, uhititi i transferirati“ – vodeći se uputom koju je prije gotovo dvjesto godina ostavio engleski „hromi vrag“: Koristite svaku priliku za smijeh. To je najjeftiniji lijek.

Vijenac 600

600 - 2. ožujka 2017.

Klikni za povratak