Vijenac 599

Tema

U POVODU 175. OBLJETNICE MATICE HRVATSKE

Intelektualci o Matici

U povodu Matičina 175. rođendana pitali smo uvažene hrvatske znanstvenike i književnike što misle o Matici kao instituciji, te ako su surađivali s Maticom, kako ocjenjuju tu suradnju.

 

Žarko Domljan, prvi predsjednik Hrvatskoga sabora i povjesničar umjetnosti

Matica je trasirala put hrvatskoj slobodi

Nezamjenjiva je uloga Matice hrvatske u prosvjećivanju i nacionalnom osvješćivanju najširih slojeva hrvatskog stanovništva. Ne samo po onome što radi zagrebačka središnjica nego možda još i više po živoj djelatnosti mreže Matičinih ogranaka na terenu. Po tome je Matica hrvatska nedvojbeno najdublje ukorijenjena kulturna ustanova u hrvatskom narodu. Ona je neumornim i strpljivim radom gotovo dva stoljeća trasirala put hrvatskoj slobodi, i to nije prigodni kurtoazni kompliment nego povijesna činjenica. Zato bi i članstvo u toj najstarijoj kulturnoj ustanovi trebala biti moralna obveza svakog istinskog patriota jer to nije samo pitanje financijske potpore nego i znak spoznaje kolika je njezina važnost u nacionalnoj emancipaciji Hrvatske.

Maticu hrvatsku uvijek sam doživljavao kao svoju kuću, kao svoj dom. Ne samo u prenesenom smislu, premda i to, nego i u doslovnom značenju riječi jer sam 29 godina proveo u zgradi Matice hrvatske na Strossmayerovu trgu radeći u Leksikografskom zavodu. A kad sam 1969. došao na čelo Matičina časopisa Život umjetnosti, dobio sam još jedno „radno“ mjesto pod istim krovom. Redakcija časopisa nalazila se u sobici u prizemlju i nju sam ubrzo prepustio mnogo važnijem Matičinu glasilu, Hrvatskom tjedniku, koji je vodio moj kolega Igor Zidić, a zatim moj mještanin Vlado Gotovac. Kad je 1971. uslijedio progon, a zatim i zabrana Matice hrvatske, doživio sam to veoma osobno, imao sam tjeskobne snove – kao da sam u nekoj elementarnoj oluji ostao bez krova nad glavom! Ali duh je Matice hrvatske neuništiv kao što je neuništiv i narod. Zajedno s Hrvatskom ona se „zbudila“, kao što je davno pjevao Ljudevit Gaj, i danas djeluje slobodno u slobodnoj Hrvatskoj.

 

Trpimir Macan, povjesničar

Matica i narod trajno su povezani

Kako su me od dječaštva pratile Matičine knjige, prvi poziv na suradnju negdje l960-ih ne samo da me iznenadio nego i dobrano uzbudio. Naći se, i koliko, u toj staroj, moćnoj kulturnoj i domovinskoj matici ljudi i djela! U ondašnjim teškim danima upoznao sam i surađivao s mnogima osobne osovljenosti i hrabrosti, široka obzorja i velika znanja, otvorene misli i jaka pera, čvrsta uvjerenja da svojemu narodu mogu i moraju ulijevati snagu da izdrži i nadu u budućnost. Suradnja u Matici, naposljetku, poticala me da uznastojim biti dostojan njezine predaje i baštine. Svakako, to su trajne i lijepe uspomene.

Razmišljajući o suvremenoj društvenoj ulozi Matice, ne dvojeći premećem stare misli. Matica ima djelovati u narodu, jer je on u njezinim temeljima i prošlosti, jer je on njezina sadašnjost i budućnost. Kako se hrvatsko društvo po svojoj povijesti, kulturi, obilježjima narodnoga života pa i organizacijskim oblicima može identificirati, a kako je hrvatska kultura podrijetlom i vrijednostima pluralna i oduvijek otvorena, onda je u tom vidjeti i Matičinu ulogu. Njegovati joj je tradicijske vrednote, promicati nacionalno i kulturno zajedništvo u otvorenosti i snošljivosti, zastupati demokratski oblik mišljenja i ponašanja, a i sudjelovanja u javnom životu, štititi i poticati slobodno, visokim kriterijima određeno znanstveno istraživanje i umjetničko stvaranje, popularizirati baštinjene i nove rezultate radi odgoja, prosvjećivanja, jačanja široke nacionalne podloge. Ona ima biti među onima koji čuvaju i grade hrvatski nacionalni identitet i zrelu svijest u trajnoj komunikaciji sa Svijetom, ali i u kritičkoj recepciji njegovih dosega i zahtjeva, među onima što afirmiraju nacionalnu zajednicu i njezinu kulturu te poštuju i pomažu pojedinca. Čuvati joj je sve dobro iz starine i razumno ga usklađivati sa suvremenosti novim ljudima i djelima.

 

Miro Gavran, književnik

Dovodi kulturu u hrvatsku provinciju

Važnost Matice hrvatske doista je neprocjenjiva u promicanju našeg identiteta. Da nije bilo Matice hrvatske, pitanje je da li bi bilo moderne Hrvatske, a ako bi je i bilo, kakva bi uopće bila?

Baš kao i u slavnim prohujalim vremenima i danas Matica hrvatska tiska dragocjene knjige, priređuje znanstvene simpozije i okrugle stolove, organizira važne kulturne događaje. Iza svega toga stotine su i tisuće nesebičnih volontera kojima je stalo do unapređivanja hrvatske znanosti, obrazovanja i kulture, do očuvanja nekih vrijednosti iz prošlosti, ali i do stvaranja novih.

Zahvaljujući brojnim književnim i kazališnim gostovanjima koja sam imao u proteklih četvrt stoljeća po Hrvatskoj, zorno sam se uvjerio da kulturni život u nekim našim manjim mjestima egzistira jedino i samo zahvaljujući ograncima Matice hrvatske koji u tim mjestima djeluju. Da nije Matice hrvatske, neka naša mjesta bila bi praktički bez ikakvih kulturnih sadržaja. Raduje me i činjenica da su u novije vrijeme sve aktivniji i naši ogranci u Bosni i Hercegovini, a i diljem Europe.

Osobno sam od 2000. nešto aktivnije djelovao u Matici hrvatskoj, osjećajući da time bar malo mogu odužiti onaj dug kojim su nas sve zadužili naši preci, koji su djelujući kroz tu instituciju sanjali obrazovanu, kulturnu i uljuđenu Hrvatsku, koja bi i nama današnjima trebala biti cilj koji težimo ostvariti.

 

Mate Maras, prevoditelj

U pohvalu
Matici hrvatskoj

Matica hrvatska – koliko blagosti u toj riječi, koliko tajanstvene težine.

Matica – kao mati koja daje život, kao roditeljica.

Matica – kao knjiga, matična knjiga, libar od vrimena, u kojemu se bilježi početak i svršetak kratkotrajne čovjekove patnje pod zvijezdama.

Matica – kao stablo, kao deblo prastaro, u kojemu tek blagoslovljeni naraštaji ostaju zabilježeni godovima.

Matica – kao rijeka, kao vodena struja, tijek koji ne presahnjuje nego neprekidno upija dotoke s cijele ruže vjetrova, koji prikuplja sva vrela i vrutke, potoke i rječice; i kad pljusnu kiše, matica nabuja i produbljuje korito i prelijeva se preko obala; a kad udare suše, pa joj sokova ponestaje, matica teče tiše, ali teče; zašumi kadšto i kao ponornica, da bi izbila s većom snagom, nova i bučna; znade još iz podmorja provaliti kao vrulja da kaže čije je more: slijeva se matica s cijeloga hrvatskoga tla prema središnjici gdje joj se tvarna protežnost mijenja u nemjerljivo vrijeme koje će zatim kao tradicija poteći uzvodno do izvora.

Matica hrvatska – čuvarica hrvatske riječi, skrbnica koja riječ pretvara u čin. I kad je pjesnik izgovorio „Riječ mati čina“, ne kaza li on podsvjesno i ne hoteći „Riječ Matičina“; a ta Riječ Matičina već stoljeće i tri četvrtine zalijeva vrt u prijestolnici gdje niču plemenite mladice hrvatskoga nacionalnog bića. I te se mladice kao sadnice raznesoše diljem svijeta, i primiše se da bi rasle gdje god ima hrvatstva, u Domovini i tuđini. A plodovi se vraćali u središnjicu od istoka s okusom pšenice i suncokreta, od zapada s mirisom masline, od sjevera s mudrošću zemlje crnice, od juga s radošću krša i otoka. I Zagreb ih je materinski prigrlio, i uvijek je u tom odnosu bilo uzajamne iskrenosti i poniznosti, u skladu s prvom Matičinom knjigom u kojoj su otisnuti stihovi „o taštoj ljudskoj oholasti“, kao trajna opomena. I namnožili se tako darovi riječi poput sjajnih dragulja u njedrima starinske zemlje, u krilu Matice hrvatske.

Matrix Croatica, semper et ubique.

 

Ranko Matasović,
jezikoslovac i akademik

Proširiti djelovanje na inozemstvo

Matica je objavila četiri od mojih trinaest knjiga i jasno je da sam i emotivno vezan za nju i za njezine djelatnike s kojima sam surađivao. Urednica Matice, gđa Jelena Hekman, prihvatila je objaviti moju latinsku povijesnu gramatiku u doba kad moja biografija nije odavala da mogu napisati dobru knjigu o tome, i zbog toga sam joj i danas zahvalan.

Da nema Matice, mnogi bi naši znanstvenici, uključujući i mene, objavljivali knjige samo na engleskom, ili ih ne bi objavljivali uopće. Možemo biti ponosni što imamo instituciju koja i u teškim vremenima objavljuje znanstvena djela na nacionalnom jeziku. Matica je strateška institucija u hrvatskoj kulturi i zbog svoje djelatnosti u manjim sredinama u kojima nema znanstvenih instituta i sveučilišta, ali postoje ogranci Matice hrvatske. Nadam se da će proširiti djelovanje i na inozemstvo i postati nešto poput hrvatskoga Goetheova instituta.

 

Stjepan Kušar, teolog
i sveučilišni profesor

Nemjerljiv doprinos izgradnji kulturnog identiteta

Član sam Matice hrvatske i raduje me što imam prilike s njome surađivati i pratiti njezinu solidno postavljenu i široko razgranatu djelatnost u našoj suvremenosti, ali i kroz njezinu povijest. Otkako znam za nju – više od 50 godina – uvijek sam pratio njezina izdanja, a posebno intenzivno u vremenu „hrvatskog proljeća“ i u najnovije doba, kad je nakon nametnute šutnje ponovo progovorila i istaknula se kao naša najsvestranija i ideologijski neopterećena te svima otvorena kulturna ustanova. Kroz djelovanje svoje središnjice, svojih sekcija i podružnica, a u prvom redu kroz izdavačku djelatnost (periodika i knjige) ona daje svoj nemjerljiv doprinos izgradnji našeg hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta. U vremenu multi-kulti-gemišta to mi se čini od presudne važnosti. Svojim djelovanjem naime Matica hrvatska u nas sretno i uspješno povezuje tradiciju i modernitet na polju kulture i društvenog života: bez tog posredovanja nema nam budućnosti. Posebno pak treba istaknuti Matičino posredovanje između znanstvene i akademske kulture s jedne strane i kulture „na srednjoj razini“ s druge strane. Bez tog posredovanja ponor između znanstvene intelektualnosti i intelektualnosti koju ova mora pretpostaviti da bi uopće mogla biti i koja zahvaća mnogo šire slojeve društva i pučanstva samo bi se još više produbljivao. Matica je prisutna na obje strane i ona ih obje uspješno i sretno povezuje svojim cjelokupnim i razgranatim djelovanjem – koliko joj je to uopće moguće u danim okolnostima. Na tom polju još nam predstoji golem posao – posao koji zapravo i nema kraja. Dati svoj obol tom pothvatu nije samo dužnost nego je i čast za svakoga tko uviđa tu potrebu i svjestan je te zadaće. Matica dakle dobro čini što, vjerna svojoj izvornoj zamisli i poslanju, ustraje u tome i daje priliku svakome da pridonese svoj dio zajedničkom dobru naše kulture. Valja joj poželjeti da u tome i dalje ustraje i raste.

 

Tonko Maroević,
povjesničar umjetnosti i akademik

Korektiv masovnom konzumerizmu

Rastao sam kao čitalac Matičinih izdanja, a Matica je nakladnik koji nije bio vođen tržišnim razlozima nego vrijednošću (klasičnih i suvremenih) tekstova nužnih svakoj kulturi. Stoga mi je bila čast, kad je došlo za to vrijeme i pružila se prilika, surađivati u Matičinu programu, njezinim časopisima, novinama i knjigama.

Upravo zbog svoje temeljne kulturne uloge Matica hrvatska treba djelovati oslobođena od prolaznih i iznuđenih ideoloških polarizacija, a pogotovo kao korektiv naspram povampirenog konzumerizma, koji urušava svaki sustav i stručne ili znanstvene kriterije u korist pukog efekta, jednokratnog „eventa“ ili zvučnog skandala. Znam da je to idealistički, ali može li se stvarati kultura (ili čak samo opstati) bez nužnoga idealizma?

 

Viktor Žmegač, germanist i akademik

Nakladnik europskoga ranga

Matica hrvatska nije izolirana pojava u europskoj kulturnoj povijesti. Srodne su ustanove nastale u 19. stoljeću i u drugim državama, osobito u slavenskim. Kao okupljalištima kulturnog života u duhu samoodređenja pripala im je velika književna, znanstvena i politička uloga. U Hrvatskoj je Matica, kao što je poznato, najstarija institucija te vrste. U svojim najboljim razdobljima, a to su najbrojnija, Matica je nakladničkom djelatnošću pružila golem doprinos posebno hrvatskoj književnoj kulturi u najširem smislu, objavljujući mnoga temeljna djela domaće i strane književnosti, od Dantea, Shakespearea i Goethea do Prousta i drugih klasika 20. stoljeća.

Kao dugogodišnji autor Matice hrvatske mogu i subjektivno prosuditi njezin rad, koji je uzoran i na razini velikih nakladnika u drugim europskim zemljama.

Vijenac 599

599 - 16. veljače 2017.

Klikni za povratak