Vijenac 595 - 596

Glazba

Zagrebački Koncert Zbora HRT-a i orkestra Wiener Concert-Verein

Vrijedne veze Zagreba i Beča

Zdenka Weber

U okviru ciklusa Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb održan je 6. prosinca u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog koncert na kojemu su nastupili orkestar Wiener Concert-Verein (WCV) i Zbor HRT-a pod ravnanjem šefa dirigenta Tončija Bilića sa solistima Ivanom Lazar, sopran, Ivanom Srbljan, mezzosopran, Ivom Gamulinom Giannijem, tenor, i Ivicom Čikešom, bas. Na programu je bila Koračnica za pogreb kraljice Mary, Z. 860 Henryja Purcella, njegova Chacony u g-molu u obradi Benjamina Brittena, Cantus in memoriam Benjamin Britten, za gudački orkestar i zvono Arva Pärta, Muzika za gudače Frane Paraća i Requiem u d-molu, KV 626 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Doista zanimljiv program koji odlično predstavlja angažman bečkog orkestra utemeljena 1987. u svrhu spajanja starije i novije glazbe kako bi se što bolje predstavile glazbene vrijednosti prošlosti i suvremenosti. Naime, članovi bečkoga Simfonijskog orkestra okupili su se u manjem sastavu i do danas ostvarili brojna gostovanja, snimanja te suradnje sa svjetskim dirigentima i solistima.

U opisu orkestra privlači podatak o nastupima u važnim međunarodnim koncertnim dvoranama, među kojima je uz berlinsku Filharmoniju i amsterdamski Concertgebouw naveden i KD Lisinski u Zagrebu. Bečki su glazbenici, s Tončijem Bilićem i Zborom HRT-a, bili u Zagrebu 30. listopada 2010, a ovo je novo gostovanje pokazalo odličnu suradnju u kojoj Tonči Bilić s orkestrom ostvaruje vrlo dojmljive interpretacije. Tako u prvom dijelu koncerta vrlo uspjelu izvedbu osobito dramatične Pärtove glazbe u tamnim bojama silaznoga duktusa i pregnantne, motorički uzavrele Paraćeve Muzike za gudače, skladbe iz 1980, koja se potvrđuje kao bitan primjer uspjelosti hrvatske produkcije 20. stoljeća. Time je prvi dio koncerta, od Purcell–Brittenova baroknog idioma do Paraćeve uspješnice, pokazao visoku izvedbenu razinu orkestra koji podupire Grad Beč i Ured saveznog kancelara Austrije, a stalno nagrađuje Glazbena zaklada Ernst von Siemens. Izvedba pak Mozartove dokazano genijalne Mise za mrtve, tog predivnog, antologijskog rekvijema koji je u pogledu glazbene duhovnosti naglašeno optimističan i svojim milozvučjem nagoviješta smirenje duše nakon smrti, za vjernika tek prijelaza u drugi, bolji, vječni život, protekla je u punoj afirmaciji pjevača, jednako vrsno pripremljena Zbora HRT-a u njegovoj 75. obljetnici postojanja kao i glasovno svježih, tehnički sigurnih i interpretacijski uvjerljivih solista. Kako je zajednički projekt WCV i HRT-a uključio uzvratni koncert u Beču, zagrebački su glazbenici gostovali 11. prosinca u predivnoj Brahmsovoj dvorani u legendarnom Musikvereinu. Brojna publika, u kojoj je zapaženo tek desetak Hrvata koji žive u Beču, budući da je riječ o sezoni orkestra u okviru ciklusa uglednog i dugovjekog Društva prijatelja glazbe (Gesellschaft der Musikfreunde in Wien) pa su u publici uglavnom bili njegovi pretplatnici, dugotrajnim su, oduševljenim pljeskom, najbolje potvrdili uspjeh zagrebačkih gostiju. Pohvale su posebno bile upućene sjajnim interpretacijama svih pjevača, jednako solista kao i zborista, interpretacijama kojima je dokazana visoka glazbena kultura i tradicija u izvođenju Mozartove glazbe koju se u Zagrebu njeguje. Kako je koncert bio ujedno završnica 12. Festivala hrvatske glazbe u Beču, valja zaključiti da su veze hrvatske i austrijske metropole na glazbenom planu potvrđene kao vrijedne i s mnogim mogućnostima za buduće zanimljive, uspješne i nedvojbeno obostrano korisne razmjene.

Vijenac 595 - 596

595 - 596 - 22. prosinca 2016.

Klikni za povratak