Vijenac 595 - 596

Kazalište

Nino Škrabe, Koltovi generala Pattona, red. Georgij Paro, KNAP

Satirični pucnji u hrvatsko društvo

Andrija Tunjić

Prva, valjda ne i posljednja, ovosezonska premijera u KNAP-u Koltovi generala Pattona, Nina Škrabe, podnaslovljena matoševskom sintagmom Naši ljudi i krajevi, u režiji Georgija Para praizvedena 16. prosinca na pozornici KNAP-a, po lokaciji periferijskog kazališta, govori o mnogočemu čime bi se trebala baviti naša kazališta bliža centru hrvatske kulture i vlasti, tamo gdje se odlučuje o svemu čime se bavi Škrabina satirična priča.

Ne prvi put, majstor dijaloga, jezika i karakterizacije likova, Škrabe kao malotko u hrvatskoj dramskoj branši, prepoznaje, točno dijagnosticira i književno duhovito raskrinkava podijeljeno hrvatsko društvo, podijeljeno ne samo ideološki, svjetonazorski i religijski nego i kulturno.

Njegova nova komedija Koltovi generala Pattona „puca“ u hrvatsko društvo, jednako u crne i crvene, lijeve i desne, bogate i siromašne, domaće ili dotepence. A umjesto žrtava nudi smijeh kao rješenje koje bi to društvo moglo dovesti u stanje, ako ne izlječenja, onda barem realnijega, trezvenijeg sagledavanja anomalija tranzicijske stvarnosti, koje su hrvatsko društvo polarizirale do sukoba.

Koltovi su komedija situacije i karaktera, točnije satirična travestija, koja razodijeva podijeljeno hrvatsko društvo ironijom, parodijom, karikaturom, groteskom. Sadržaj odmah na početku to jasno najavljuje. Počinje bezazlenim, vikendaškim druženjem dvojice hrvatskih ratnih generala, jedan je nekadašnji major JNA, kojemu je najbolje sve rusko, a drugi je bivši kapetan Legije stranaca, koji zastupa zapadnjačku vojnu doktrinu.

Opušteni u prirodi, oni svoju prošlost, kao i prošlost svojih žena, ne nude kao uljepšanu memoaristiku, ne friziraju je samo svojom istinom i svojom pravednošću, kakve hrvatskom društvu svako malo nude nekadašnji čuvari komunističkoga totalitarizma, nego svako osobno moralno iskliznuće prihvaćaju kao svoje. 

Ukratko, čisteći svoj život i kućnu kramu, bivši jugooficir nađe i pištolje koje ne želi pa ih ponudi legionaru koji otkrije da su to tajanstveni koltovi slavnog generala Pattona, optočeni bjelokosti, koji su spletom okolnosti i čudnim putovima završili gdje su završili. Pištolji se provlače i povezuju četiri priče, kojih su glavni akteri generali i njihove intimne družice.

U prvoj priči legionar ima ženu, novinarku, bivšu prostitutku, ali i sedmero djece iz različitih brakova, od različitih žena iz raznih država, s kojima komunicira različitim jezicima, dok je rusofil neženja, njeguje ga i pazi bogomoljka, koja se nada da će je vjenčati. Druga priča govori o dvojici trenera, jednom iz Bosne i drugom iz Hrvatske, koji život u Njemačkoj nastoje prilagoditi svojem  mentalitetu, svojoj filozofiji života u koju se odlično uklapaju i njihove žene, beogradska operna pjevačica i balerina na izmaku karijere. Treća priča nudi lik modnoga stilista, homoseksualca i njegove klijente, javne i tajne, a u četvrtoj se mire zavađeni tajkun i tajkunica, kojih mirenje u radiopostaji završi seksom na pultu, što čuju slušatelji jer tonac kojemu prijeti otpust s posla nije isključio ton.

Četvero glumaca, Mladen Vasary, Tomislav Martić, Sunčana Zelenika i Ana Marija Percaić, glumi: generala, novinarku žutog tiska, bivšu balerinu, modnog stilista, urednicu vjerskoga radijskog programa, ljevičarsku aktivisticu, lokalnog tajkuna, opernu divu, vrhunske nogometne trenere, tetu u vrtiću. Sveukupno šesnaest istaknutih pripadnika hrvatskoga društva raznolikih karaktera.

Škrabe je osmislio intrigantne i veoma prepoznatljive zaplete naše stvarnosti, a šesnaest likova ih je glumilo i raspletalo, kritički i imaginativno; riječima, pokretom, gestom i grimasama predočavali su besmisao i ludilo koji „zbog radikalne podijeljenosti, neshvatljive netolerancije, netrpeljivosti i neopravdane mržnje vladaju u našem društvu“. Sve to tijekom predstave vrebali su napeti koltovi generala Pattona, kojima se na kraju komedije ubiju svi akteri.

U prostoru koji je scenski osmislio Aljoša Paro i oživjeli likovi koje je kostimirala Jadranka Tomić, redatelj Georgij Paro precizno je uobličio u predstavu nabijenu točnim glumačkim odnosima koji su nudili atmosferu, prepoznatljive karaktere, satirične ubode, smiješne situacije, sarkazam, ironiju i parodiju, sve ono što je rastvaralo očite realitete i slojevite sadržaje hrvatske stvarnosti. U burlesknom omnibusu glumački se najbolje prezentirao Mladen Vasary, koji je drugi put u deset mjeseci na pozornici KNAP-a iz glumačkog mrtvila uskrsnuo kao glumac golemih komedijskih mogućnosti, koje je pokazao. Među uskrsle se može ubrojiti i Tomislav Martić, koji u matičnom kazalištu, zagrebačkoj Komediji, godinama ništa ne glumi. Sunčana Zelenika opet se potvrdila kao glumica koja umije detalj pretvoriti u sočan karakter. Glumački potencijal najavila je i mlada Ana Marija Percaić.

Vijenac 595 - 596

595 - 596 - 22. prosinca 2016.

Klikni za povratak