Vijenac 595 - 596

Druga stranica

Međunarodni znanstveni skup u Zagrebu i Sarajevu, 1–3. prosinca

Nasljeđe Matije Divkovića

Ana Alviž

Međunarodni znanstveni skup Matija Divković i kultura pisane riječi franjevaca Bosne Srebrene održan je 1–3. prosinca u Zagrebu i Sarajevu, u organizaciji Odsjeka za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Franjevačke teologije u Sarajevu, u povodu 400. obljetnice tiskanja maloga Nauka krstjanskoga (1616) i Besjeda (1616) fra Matije Divkovića (1563–1631).

Matija Divković, franjevac Bosne Srebrene, utemeljitelj je kako bosanske franjevačke tako i uopće bosanskohercegovačke književnosti na narodnom jeziku. Njegovo je djelo utjecalo na formiranje hrvatskoga jezičnoga standarda na štokavskoj osnovi te dalo snažan poticaj franjevačkom pisanju, koje će u sljedećim stoljećima rezultirati mnogim važnim djelima. Zadaća je Divkovićevih djela bila ponajprije pomoći franjevcima u njihovu pastoralnom radu i poučavati katolički puk, a izbor bosančice koju su katolici od Dunava do Jadrana najbolje razumjeli učinio je njegova djela čitanima i popularnima, pa samim time i vrlo utjecajnima.

Zagrebačko-sarajevskom skupu izravno je prethodio sarajevski skup održan 2011. u povodu 400. obljetnice tiskanja Nauka krstjanskoga / Sto čudesa, prve tiskane knjige na narodnom jeziku u Bosni i Hercegovini (1611–2011). Dalje bavljenje Divkovićevim stvaralaštvom rezultiralo je 2013. objavljivanjem pretiska izvornika na bosančici i latiničke transkripcije Nauka krstjanskoga i Sto čudesa. Kako bi se kompletiralo suvremeno objavljivanje svih njegovih četiriju djela te se teško dostupni i rijetki tekstovi iz samostanskih arhiva i knjižnica približili široj čitateljskoj publici, krenulo se u rad na Besjedama i malom Nauku. Neposredno prije početka ovoga skupa Institut za hrvatski jezik objavio je latiničku transkripciju i studiju Besjeda, Divkovićeva najopsežnijega djela, te su doneseni neki novi zaključci o jezičnim, grafijskim, leksičkim i književno-stilističkim značajkama djela, a u tijeku je i priređivanje maloga Nauka, čime se bavi Dolores ­Grmača.

Zagrebački dio skupa otvoren je predstavljanjem Besjeda, a dan poslije sarajevsko je otvaranje uveličano predstavljanjem Divkovićevih sabranih djela. U objema je prilikama prisutne s Divkovićevom riječju upoznao Mateo Žagar pročitavši predgovor i posvetu Besjeda, a radove, njih tridesetak, izložili su vodeći istraživači Divkovićeva lika i djela. U izlaganjima su bile zastupljene različite perspektive: književnopovijesna, jezikoslovna, stilistička, povijesna i kulturološka. Radni dio otvoren je izlaganjem Sanje Cvetnić o likovnoj kulturi franjevaca Bosne Srebrene oko 1600. godine, a izdvajamo i zanimljivo izlaganje Sanje Perić Gavrančić, koja je ukazala na Divkovićevo nasljeđivanje antičkih i srednjovjekovnih autoriteta. O leksičkim osobitostima toga djela govorio je Ivo Pranjković, a priliku da zaključi izlaganja imala je Ena Begović-Sokolija, koja je u radu uspostavila vezu između franjevačke književnosti 18. stoljeća i suvremene hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti, u kojoj franjevci funkcioniraju kao svojevrsno „mjesto pamćenja“ (u djelima Ive Andrića, Miljenka Jergovića, Josipa Mlakića).

Nakon završetka radnoga dijela skupa sudionici su se uputili u Dubrave pokraj Brčkog, gdje su posjetili galeriju Šimun, smještenu u sklopu Franjevačkog samostana Sv. Ante, s djelima Celestina Mate Medovića, Otona Ivekovića, Iva Dulčića, Koste Angelija Radovanija, Ede Murtića i drugih likovnih velikana.

Vijenac 595 - 596

595 - 596 - 22. prosinca 2016.

Klikni za povratak