Vijenac 563

Druga stranica

Đakovačko-osječka nadbiskupija objavila izabrane Strossmayerove poslanice

Prava slika o Strossmayeru

Goran Galić

Matoševu tvrdnju da Strossmayer u literaturi nije ostavio ništa osim „nekoliko poslanica i govora“ pobija novo izdanje Đakovačko-osječke nadbiskupije s više od dvije tisuće stranica izabranih biskupovih poslanica, okružnica, homilija, govora i pisama. U sklopu edicije naslovljene biskupovim životnim geslom „Sve za vjeru i za domovinu“, zasad su objavljene dvije knjige, a pri kraju su još dva sveska koja će biti objavljena do kraja godine. Izdanje su priredili mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u miru, i teologinja Ankica Landeka, uz uredničku potporu mons. Vladimira Dugalića.

 


U govoru o Strossmayeru prevladavali su svjetovni akcenti, što izdanje Nadbiskupije nastoji ispraviti

 

U predgovoru prvom svesku monsinjor Srakić ističe da su o Strossmayeru s najrazličitijih pozicija mnogi opširno govorili, no s obzirom da se često ponavljalo jedno te isto iz svega rečenog ne dobiva se prava ni potpuna slika. „Svjetovna javnost, koja je bila glasnija od crkvene više je naglašavala drugi dio njegova gesla, pa je poznavanje Strossmayerova života i djela ostalo parcijalno, jednostrano, čak i krivo.“ Stječe se dojam, nastavlja mons. Srakić, da je Strossmayer „bio isključivo svjetski čovjek, hedonist punih džepova, darežljiv na sve strane gotovo do rasipnosti, proturimski i protupapinski, čak i heretik (…) Ako se o njemu i pisalo kao o biskupu, tada se napose isticalo: Strossmayer je bio protiv nepogrešivosti Pape. Bio je protiv Pape?“

Razloge tomu Marin Srakić vidi u činjenici da mnogi biskupovi stavovi nisu bili po volji ni pojedincima ni institucijama pa je bilo lakše biskupa prepričavati nego mu dopustiti da govori. „Veličina i značenje biskupa Strossmayera moći će se shvatiti tek kad se, uza sve ostalo što je napisao ili izrekao, i njegovi pastirski listovi objave i prouče. Tada se neće moći olako manipulirati njegovim životom i djelom, niti krivotvoriti njegov odnos prema Rimu (papi), ili stav o jugoslavenstvu.“ Monsinjor Srakić u tom kontekstu ističe da ovo izdanje dokazuje da je Strossmayer u prvom redu bio pravi biskup Katoličke crkve, ordinarij vlastite biskupije i pastir naroda Božjega, a tek potom sve ostalo. „Taj aspekt njegove ličnosti ostao je dosad zanemaren u znanosti i u javnom životu, i to upravo zbog nepoznavanja njegovih pastoralnih pisama i djelovanja.“

Strossmayer je od prvih godina svoga biskupskoga imenovanja pisao „pastirska pisma“ ili, kako ih je on sam naslovljavao, „okružnice“ ili „poslanice“ i upućivao ih „svome stadu“. U prvih dvadesetak godina to su bile doista „okružnice“ pisane rukom, a od 1873. izlaze u Glasniku Biskupije đakovačko-srijemske, koji izlazi i danas pod imenom Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. U njima je pisao o različitim pastoralnim temama, o grijehu, obitelji, svećenicima, svecima, ali i o novim crkvenim i društvenim strujanjima, koje je na taj način posredovao hrvatskom svećenstvu i puku.

Vijenac 563

563 - 1. listopada 2015.

Klikni za povratak