Vijenac 557

Književnost

Hrvatska regionalna književnost: Sanja Jukić, Goran Rem, Panonizam hrvatskoga pjesništva I

Obrazložena regionalna poetika

Franjo Nagulov

Pred nama je djelo iz reda izvanrednih izdanja Knjižnice Pannonius nastalo suautorskim naporom stilističarskoga dvojca Goran Rem – Sanja Jukić (uz urednički prinos Zlate Šundalić, Stjepana Lukača i Zoltana Medvea), koji nizom vrlo intrigantnih radova, uz veliku preciznost, podjednako sinkronijskom i dijakronijskom komponentom sagledavanja interijernih te eksterijernih produkata hrvatske književne proizvodnje, vrlo zorno predočavaju panonizam kao jedan od temeljnih predznaka samoga hrvatskoga književnoga identiteta, njegove tradicionalističke uloge u očuvanju jezgre podjednako nacionalnoga i panonskoga bića ovoprostornoga čovjeka te tijesne povezanosti i uvjetovanosti dosezima produkcije primarno zapadne provenijencije koja sugerira, laički rečeno, držanje koraka s evolucijom pisma/jezika vodećih punktova svjetske književnosti čineći je ujedno i nadnacionalnim intelektualnim blagom. Tim je logičnija međunarodna, primarno mađarsko-hrvatska suradnja, koja kao takva osnažuje nadnacionalni dojam koji, kako se prethodno može iščitati, nipošto ne podcjenjuje jetku nacionalnu nit.

 

 


Izd. Filozofski fakultet Sveučilišta Eötvösa Loránda u Budimpešti, Slavonsko-baranjsko-srijemski ogranak DHK, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2014.

 

 

Prva se cjelina tako razumljivo dotiče prostorno-vremenske odrednice panonizma kao jednoga od osnovnih sastojaka DNK-strukture ukupne hrvatske književnosti na što se, jednako logično, nadovezuje veliki latinist Jan Panonije, intelektualac podjednako prisvajan i u hrvatskoj i u mađarskoj povijesti književnosti, čiji su temelji udaranju panonizma u stoljećima kasnijega književnoga stvaralaštva kao razmjerno lako primjetljivom gotovo egzistencijalističkom kontinuitetu nepobitni.

Iako su cjeline tematsko-semantički razvrstane, vidljivo je upravo kako autori slijede spomenutu liniju kontinuiteta sve do današnjih dana, a s osobitim naglaskom na prostor moderniteta koji je primarni znanstvenoistraživački interes autorskoga dvojca. Iz ukupnoga korpusa danih obrada stoga posebice vrijedi izdvojiti ono što dvojac imenuje kao neopanonizam, kojega predstavnici, makar i nepotpuno svjesno, kod panonizma u stvaralaštvo integriraju do razine gdjegdje i prekomjerne gustoće, one razine zagrižene depresivnosti i melankolije pomiješane s istovremenim prkosom koji je poseban odjek dobio u takozvanom slavonskom ratnom pismu, o čemu je profesor Rem dosad iznimno mnogo i studiozno pisao. Navedeni slijed vodi nas do današnjih dana – aktualnih i egzistencijalno hipersenzibilnih neopanonističkih krikova dekolažiranih pejzaža, okamenjenih metafora te gnoseološke hibernacije u katranskoj močvari intermedijalnosti. Takav slijed biva razumno zaključen Kustikovom studijom Slika slavonskog panonizma, medijska studija, teorijsko-intermedijalnim pojačivačem panonističke semiotičke višerazinskosti. Panonizam kao atmosfera antiarkadije, potpuna afirmacija književnoga protusvijeta, blato pod rasplesanim plesnim koracima Béle Tarra, danom studijom čini semantički problematičan, a opet lako usvojiv puni krug te nas vraća Janu Panoniju, ovdašnjem Prapočetku, Slavi o kojoj šutnja možda govori bolje od svih lucidnih zaključaka ili paranoidnih napjeva koji su, čineći tako čehovljevski paralelizam replika s literaturom samom, u intergalaktički bezdan odašiljali krvave impulse svih koji su umjesto to je naše običavali započinjati dan s to je moje. Makar, to je već neka druga priča. Nije druga priča, ali za dobrobit prikaza ove knjige recimo da jest, koncentracije na vrijedno štivo radi.

Zaključno, preporučljivo je ovu knjigu uzeti u obzir i kao nastavak čitanja Slavonskoga ratnoga pisma, ali i čitanja vrlo zanimljive Vinkovačke književne povjesnice (Rem – Pšihistal), s obzirom na to da se ideja panonizma u obama navedenim djelima promatrala s punom pozornošću uvjetujući, u konačnici, i nastanak djela koje kao takvo otvara mogućnost širim krugovima razmjerno nepoznata čitanja hrvatske književnosti. Uz navedeno, vrijedi napomenuti kako knjigu prati i drugi svezak, svojevrsna antologija panonizma, s reprezentativnim izborom autora od Panonija do drenovačkih prvoknjigovnika poput Marijane Radmilović, Marinka Plazibata, Tihomira Dunđerovića, Ivana Kunštića ili Livije Reškovac, a trezveniju ćemo recepciju njihovih radova pričekati još poneku godinu, nužne temporalne mikrodistance radi.

Vijenac 557

557 - 9. srpnja 2015.

Klikni za povratak