Vijenac 550

Književnost

Objavljena Izabrana djela Matije Petra Katančića u Stoljećima hrvatske književnosti

Katančić otvoren javnosti

Mira Muhoberac

Knjiga je jednako pomno odabrana izložba Katančićeva bogata i vrhunskoga književnog i znanstvenog opusa i poziv na sudjelovanje u kulturnoj i umjetničkoj slici koju gradi Katančićevo djelo, plodno, značajno, raznovrsno tkanje materinskoga hrvatskoga i latinskoga jezika



 

Prošlo je dosta godina otkako je Krešimir Georgijević 1969. u knjizi Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni Matiji Petru Katančiću, u poglavlju Slavonija u XVIII stoljeću, posvetio tada velikih šest i pol stranica i oblikovao naraštaje i naraštaje hrvatskih kroatista i studenata kroatistike početnim rečenicama: „Pečat klasicizma najizrazitije se vidi u djelu M. P. Katančića; u njemu je klasicističko školovanje ostavilo najviše traga. Neizrazit kao pjesnik i pjesnička ličnost, Katančić nije mogao stvoriti školu, povući za sobom i druge, ostaviti epigone, iako je još u XIX stoljeću bilo pokušaja da se sačuvaju i primjenjuju neke utvrđene norme klasične metrike.“

 


G. F. I. Morelli, Matija Petar Katančić

 

Kroatisti su za ispit iz legendarno zahtjevne Starije hrvatske književnosti više doznavali iz te povijesti književnosti prema klasičnom uzoru: Život, Književna naobrazba, Fructus auctumnales, Znanstveni rad nego što su željeti uroniti u stare papire u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici čitajući XXVI. knjigu Starih pisaca hrvatskih iz 1940. godine: Pjesme A. Kanižlića, A. Ivanošića i M. P. Katančića, koju je priredio za tisak i uvod napisao Tomo Matić. Više od kopanja po starim spisima mlade je kroatiste možda zanimao Katančićev život prelomljen u sudbini germanizacije, stalno traženje posla, golema naobrazba i povlačenje u Franjevački samostan.

 

 


Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2014.

 

Otad je prošlo nekoliko desetljeća, a tekstovima objavljenima u Starim piscima hrvatskim, i tad tiskanim Katančićevim tekstovima Fructus auctumnales, Različite pjesme iz rukopisa i iz Istri adcolarum geographia vetus pridružila su se nova izdanja: godine 1970. Vladimir Vratović sastavio je i izbor iz djela u hrvatskom prijevodu uredio u knjizi Hrvatski latinisti u Matičinoj ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti.

Izbor iz Jesenskih plodova na latinskom i hrvatskom zatim je priredio i predgovor napisao dugogodišnji predstojnik Katedre za stariju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, profesor i znanstvenik Rafo Bogišić, i to kao dio knjige Matičinih i Zorinih Pet stoljeća hrvatske književnosti iz 1973. naslovljene Zbornik stihova i proza XVIII. stoljeća.

Prošlo je devet godina kad je, 1982, prema prijevodu Matije Petra Katančića i redakciji Ivana Marije Čaglja, u Vjesniku Nadbiskupije splitsko-makarske tiskano Evanđelje po Ivanu. U uredničkom poslu oko djela hrvatskoga književnika i znanstvenika M. P. Katančića, rođena 12. kolovoza 1750. u Valpovu kao prvijenca od devetero djece Luke Opančara i majke Katarine iz Karaševa, a umrla 23. svibnja 1825. i pokopana u kripti Franjevačkoga samostana Svetog Stjepana prvomučenika u Budimu „na Drumu carevu“, gdje će s njim biti i Grgur Čevapović i Marijan Jaić, prvi se put pojavljuje legendarni osječki sveučilišni profesor i vrsni kroatist Stanislav Marijanović, i to kao pisac pogovora u izdanju iz 1984. naslovljenu Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi illyrica libellus ad leges aestheticae exactus). To je Katančićevo djelo s latinskoga na hrvatski preveo Stjepan Sršan i ono je tad prvi put predstavljeno javnosti.

Slijedilo je tiskanje Katančićevih djela: Rasprava o rimskom miljokazu pronađenom kod Osijeka, u prijevodu i s bilješkama Stjepana Sršana, u Osijeku 1987, pa Komentar Panonije Gaja Plinija Starijeg u prijevodu s latinskoga Stjepana Sršana, u Valpovu 1991. Kao da je strahotno vrijeme Domovinskoga rata potaknulo dodatnu skrb i motivaciju za hrvatsku baštinu: Stanislav Marijanović 1994. priređuje Izbor iz djela M. P. Katančića, s predgovorom, bibliografijom i stručnom literaturom: Iz zavičaja svojih pređa, Fructus auctumnales, Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike. Stanislav Marijanović iste godine priređuje Izabrane pjesme (latinske u hrvatskom prijevodu) u vrijednoj vinkovačkoj Privlačici. Godine 2000. akademik Josip Bratulić u vinkovačkoj Riječi priređuje, s predgovorom i prilozima, Izabrana djela Matije Petra Katančića.

Godine 2005. u časopisu Kolo Matice hrvatske Marija Malbaša donosi bibliografiju ovoga velikoga književnika. U Uvodu se upozorava na veliku nebrigu hrvatske kulture: „Stogodišnjica smrti Matije Petra Katančića prošla je nezapaženo u Osijeku kao i u cijeloj hrvatskoj javnosti.“

Knjiga modrih korica, zaštitini znak Matičine edicije i biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, nasljednice Pet stoljeća hrvatske književnosti u novoj knjizi, objavljenoj krajem prošle godine, donosi Izabrana djela Matije Petra Katančića koja je priredio Stanislav Marijanović. Na impozantnih gotovo 500 stranica prostire se uvid u život i djelo slavonskoga i hrvatskoga književnika i erudita tiskano prema najvišim standardima Matičine biblioteke, što će budućim i sadašnjim kroatistima omogućiti pregledan i argumentiran ocrt i čitanje Katančićeva opusa.

Od latinskih stihova
do prijevoda Svetog pisma

Nakon Kazala, Predgovor Stanislava Marijanovića pedantno i temeljito prikazuje pjesničko, književnoznanstveno i jezikoslovno, povjesničko i prevoditeljsko Katančićevo djelo, mogući nacrt za cjelovitu znanstvenu monografiju koja – čini se gotovo nevjerojatnim – do danas o Katančiću još nije napisana! Pritom bi se nakon Tome Matića, Josipa Hamma, Vladimira Vratovića, Rafa Bogišića, njezini mogući pisci mogli pronaći u krugu znanstvenika koji su dali dostojan obol dosadašnjim proučavanjem djela toga književnika i znanstvenika, spomenimo samo Radoslava Katičića, Stanislava Marijanovića, Josipa Bratulića, Dunju Fališevac. Prvo poglavlje Marijanovićeva predgovora istražuje „prave početke“, Katančićeve ukoričene rukopisne sveske koji se čuvaju u knjižnici Franjevačkoga samostana u Budimu: Manuscripta usidruju Katančića i u pjesničkom i u znanstvenom smislu u iliričko-panonski prostor, a budućim istraživačima hrvatske baštine nude pravo blago mogućnosti povezivanja širokoga franjevačkoga baštinskoga korpusa. Proučavateljima hrvatskoga školskoga i znanstvenoga sustava iznimno će biti zanimljivo dio u kojem se prikazuje Katančićev profesijski lik i krug, od profesure poetike i retorike do povijesno-arheološkog istraživanja Murse i antičke Panonije, od terenskih istraživanja od tzv. jakobinske zavjere, od numizmatike do jezikoslovlja i prvoga cjelovita prijevoda Biblije u Hrvata, od književnosti i književne znanosti do etnomuzikologije, kartografije i topografije i začetničkog prinosa u većini umjetničkih i znanstvenih područja. Zato je potpoglavlje Temeljni pristup Katančićevu djelu ujedno oris mogućega hermeneutičkoga traženja njegove biti sa središtem u pohvalnoj ocjeni Katančićeva djela Theodora Mommsona u Berlinu 1873. Velik prinos zbog primanja njegova djela iz knjižnice Franjevačkoga samostana u Budimu u Akademiju uz traženi povrat nakon tiska imaju i Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački.

U drugom poglavlju predgovora Marijanović ocrtava Katančićeve Pjesme izvan zbirke: učene ode, pjesničke poslanice, prigodnice, zatim Fructus auctumnales, javnosti možda najpoznatije Katančićevo djelo, Jesenske plodove ubrane po visovima panonskoga Parnasa i ukrašene latinskom i iliričkom lirom, posvećene i pobunjenim bačkim kmetovima. Nakon ovoga vrhunca hrvatskoga klasicističkoga pjesništva slijedi Izvorno djelo o pjesništvu, iznimna estetička rasprava s ispravljenom Kanižlićevom Rožalijom, s naglaskom na iliričko pjesništvo i posvetu Čitatelju filologu.

 


Valpovo potkraj 17. stoljeća

 

U trećemu predgovornu poglavlju Marijanović Katančića prikazuje kao graditelja jezika i prevoditelja, kao ustrajna bilingvista i poetičara: „Drugim riječima, jasno se razabire i Katančićev graditeljski zahvat u književni jezik, od početaka njegove novoštokavske standardizacije, i širina toga zahvata, osobito vidna u raznovrsnosti svetopisamskih tekstova, koju je u tumačenju Katančića kao prevoditelja, jezikoslovca i leksikografa obuhvatio i prosudio Radoslav Katičić. Zasebno su o prijevodu Svetoga pisma priopćili nove spoznaje Milan Moguš i Josip Bratulić.“ Cjelina Kanižlić-Kačić-Relković, koju u spisateljskom smislu uzima Katančić, svjedoči o početku razvoja današnjega hrvatskoga standardnog jezika, tvrdi Marijanović.

 


Naslovnica Katančićevih Fructus auctumnales, 1791.

 

Stanislav Marijanović, nadalje, predstavlja Katančićev Pravoslovnik, rječnik koji je pisao od 1815. do 1824, koji u jezičnom temelju ima ikavsko-štokavski govor, semaziološko djelo što utvrđuje značenje pojedinih riječi, semantički spektar i derivate, a na kojemu je doktorirao Josip Hamm (neobjavljena disertacija). Završnicu predgovora čini rasprava o djelu Etymologicon Illyricum, „iliričkom etimološkom slovniku“ i Zagovor: o Katančićevu hrvatstvu: „Kao povjesnik Ilirika i ilirstva u duhu hrvatske humanističke historiografije, i njegov pjesnički i eruditski klasik, Katančić mu je bio idejni nagovjestitelj, znanstveni prethodnik i posmrtni pratitelj Gajevih iliraca u ‘Danici ilirskoj’“, zaključuje Stanislav Marijanović. Slijede bogat i precizan Ljetopis Matije Petra Katančića, uključujući „slučaj Katančić“, i Bibliografija (oboje potpisuje S. M.)

Pjesme posvećene
Valpovu, Panu i Taliji

Znatiželjni će se čitatelj Katančićeva u ovoj Matičinoj knjizi predočena opusa prvo suočiti s Pjesmama. Najprije se rasprostiru „plodine“ ubrane s panonskoga Parnasa: Fructus auctumnales / Jesenski plodovi, izbor pjesama iz 1791. Latinski metri, podijeljeni na Liriku, Peto- i šestonoge i Epigrame, donose se u prijevodima vrsnih hrvatskih prevoditelja Stanka Andrića, Tomislava Ladana, Nikole Šopa i sama Matije Petra Katančića. Drugi dio, Ilirički stihovi, započinju tekstom Kratak naputak o prozodiji iliričkog jezika, da bi nas hrvatske Peto- i šestonoge razveselile volarom Miloglasom i kozarom Slavodrugom u Razgovoru pastirskom (prvom), kozarima Slavogostom i Ljubodrugom u Razgovorom drugom, glasovima raznih kozara u Razgovoru tretjemu, kontrapunktno se postavivši prema Čudnovatom plaču o smrti M. Terezije, kraljice, i antologijskim stihovima Satir od kola sudi: „Šuti, mlada ludo! Ne znaš nit vrime starinsko, / Nit razumiš tvoje riči, niti znaš pisme božanske!“ Bogatstvo se Katančićeve pjesničke svježine i iznimne versifikacije vidi i u Tamburnama inostranskim i u Popivkama narodnim i Prostima, s antologijskom Vinoberom. Znatiželjan čitatelj jednako će uživati i u Pjesmama izvan zbirke, posvećenima Valpovu, Katanićima, Panu i Taliji. U knjizi se donosi izbor iz vrhunskoga Katančićeva prijevoda Svetoga pisma, u kojem posebno ističem izvrstan prepjev Pjesme nad pjesmama naslovljen Pjesan začinka.

 

* * *

Stanislav Marijanović pedantno i temeljito prikazuje pjesničko, književnoznanstveno i jezikoslovno, povjesničko i prevoditeljsko Katančićevo djelo, mogući nacrt za cjelovitu znanstvenu monografiju koja – čini se gotovo nevjerojatnim – do danas o Katančiću još nije napisana

* * *

 

Drugi dio knjige čine Znanstvena djela, više puta istaknuti začetnički tekstovi hrvatske poetike, tj. Knjižica o iliričkom pjesništvu izvedena po zakonima estetike, pa Etimologikon ilirički. Koncepcijski i egzistencijalno točan je izbor završetka knjige: završne Propovijedi. Na dan petdesetnice: Od dobrote Duha Svetoga.

Knjiga je jednako pomno odabrana izložba Katančićeva bogata i vrhunskoga književnoga i znanstvena opusa i poziv na sudjelovanje u kulturnoj i umjetničkoj slici koju gradi Katančićevo djelo, plodno, značajno, raznovrsno tkanje materinskoga hrvatskoga i latinskoga jezika i leksičkoga blaga drugih jezika koji pridonose raznovrsnosti jedinstvenih i uzornih niti. Pomno birani slikovni prilozi predočuju Katančićev portret, crkvu u Valpovu u kojoj je Katančić kršten i u kojoj je slavio mladu misu, Valpovo toga vremena, njegov spomenik, Radauševu medalju, kao i tekstni i izdavački materijal: naslovnice i autografe, pisma, prepjeve, posvete.

Nova knjiga iz edicije Stoljeća hrvatske književnosti znanstveno je pošteno i vrhunski profesionalno napravljeno priređivačko djelo Stanislava Marijanovića, koje Matiju Petra Katančića predstavlja kao iznimnoga hrvatskoga autora podjednako usidrena u beskrajna slavonska polja, hrvatski identitet, klasicističku paradigmu i otvorena europskim obzorima i čitatetljskoj publici svih naraštaja. Ovom je uzornom knjigom Matija Petar Katančić postao autor otvoren i dostupan cijeloj hrvatskoj javnosti, jednako zanimljiv puku, studentima i akademicima.

Vijenac 550

550 - 2. travnja 2015.

Klikni za povratak