Vijenac 544

Film

Uz kinopremijere filmova Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio i Sedmi sin

Tinejdžerske distopije

Josip Grozdanić

Upravo su naglašena humanost i senzibilnost kao i altruizam i empatičnost protagonista kontrastirani s neljudskošću, mizantropijom i emotivnom hladnoćom neka od temeljnih obilježja svakog ambicioznijeg literarnog i filmskog fantasyja

 

Dok se u hrvatskim kinima prikazuju filmovi Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio, treći nastavak četverodijelnoga serijala adaptacija prozne trilogije, bestselera američke književnice Suzanne Collins, i Sedmi sin, ekranizacija romana The Spook´s Apprentice britanskoga pisca Josepha Delaneyja, prilagodba prvog od zasad jedanaest romana iz autorova serijala naslovljena The Wardstone Chronicles, te nedugo nakon što su na repertoaru bili filmovi Labirint: Nemogući bijeg temeljen na prozi Jamesa Dashera i Davatelj snimljen prema romanu Lois Lowry, pravi je trenutak da se pozabavimo posljednjih godina vrlo aktualnim trendom obično distopijskoga literarnog i filmskog tinejdžerskog fantasyja ili YA (Young Adult) fantasyja, kako se uvriježeno naziva taj trend. Mogućnost više komercijalne, a manje kvalitativne celuloidne eksploatacije distopijskoga proznog fantasyja namijenjena tinejdžerima i(li) adolescentima naznačio je već serijal o Harryju Potteru, dodatni impuls dali su iznimno popularna Sumrak saga, koja bi uskoro mogla dobiti novi početak i iznimno gledani TV-serijali Vampirski dnevnici i Okus krvi, kojima je u gledateljski mainstream uvedena i tema tinejdžerskoga vampirizma kao metafore za buđenje seksualnosti i obuzdavanje iste, a konačne vjerodajnice za stvaranje trenda omogućio je golem uspjeh prvih Igara gladi.

 


Kadar iz filma Igre gladi: Šojka rugalica, 1. dio

 

Svakako, i prije su filmaši nerijetko posezali za fantasy prozom za mlade, primjerice samo u ovom stoljeću redatelj Henry Selick za dječjim romanom Koralina i tajna ogledala Neila Gaimana koji je pretočen u vrlo zanimljiv animirani film, Matthew Vaughn za također Gaimanovom Zvjezdanom prašinom, adaptirana su tri romana iz sedmodijelnoga serijala Kronike iz Narnije britanskoga pisca C. S. Lewisa, na velikom ekranu oživjela su i dva romana o tinejdžerskom polubogu Percyju Jacksonu pisca Ricka Riordana, a u fantastičnoj pustolovnoj komediji Niz nesretnih događaja Lemonyja Snicketa redatelj Brad Silberling adaptirao je prva tri od dvanaest nastavaka proznoga hit-serijala Daniela Handlera, no sve su to bile posljedice uspjeha Harryja Pottera, a manje svjesna okretanja tinejdžerskoj publici kao najzahvalnijoj. Fantasy je i u prethodnim desetljećima bio čest žanr, sjetimo se samo Gooniesa Richarda Donnera i Burtonova Beetlejuicea iz 80-ih (Tim Burton u svojim djelima vrlo često poseže za fantasyjem), no recentni trend popularnost ipak ponajprije može zahvaliti Sumrak sagi, Okusu krvi, Vampirskim dnevnicima i Igrama gladi.

Osobiti pojedinci

Posve je razvidno zašto se prozna tetralogija Sumrak autorice Stephanie Meyer prometnula u jedan od književnih fenomena „nultih“ godina 21. stoljeća, baš kao što su se i filmske adaptacije tih romana etablirale kao financijski unosan projekt koji je inicirao val televizijskih i filmskih priča vampirske i srodne tematike. Romani Stephanie Meyer, podjednako kao i njihove najvećim dijelom neuspjele ekranizacije, idealnoj ciljanoj tinejdžerskoj publici nude neobičan, emotivan, korektno glumljen, atmosferičan i primjereno spor prikaz „nemoguće“ tinejdžerske ljubavi veće od života, uz istovremeno jasan i nimalo suptilan zagovor konzervativnih obiteljskih vrijednosti i susprezanja od seksa među mladima te prividno ironiziranje no bitno afirmiranje tipične americane i provincijske idile.

I literarni i filmski, tj. televizijski tinejdžerski, adolescentski ili YA fantasy dominantno je mladima okrenut žanr s pričama redovito smještenima u distopijske manje ili više daleke budućnosti te paralelne svjetove u kojima je čovječanstvo ugroženo, gdje su empatija i humanost zamjetne još samo u tragovima i u kojoj upravo o sazrijevanju i djelovanju mladih junakinja i junaka nerijetko ovisi opstanak ako ne čitavog čovječanstva, a ono svakako odabrane ljudske zajednice te civiliziranosti i ljudskosti u njoj. Glavni aduti adolescentske proze i njezinih filmskih adaptacija leže u slikovitim i odvažnim mladim junacima koji se u uglavnom neveseloj i turobnoj budućnosti – obilježenoj i svojevrsnim metajezicima odnosno terminologijama zasebnima za svako djelo / serijal – zatječu u iznimno zahtjevnim i opasnim situacijama razrješavanje kojih od njih traži iskazivanje izvanserijskih vještina i vrlina, stjecanje samopouzdanja i liderskih osobina, dakako i hrabrosti i empatičnosti, a kao obvezni program idu i odrastanje, odnosno sazrijevanje s otkrivanjem pr(a)vih ljubavi (obično je riječ o trokutu u kojem protagonistica – konkretno u Sumrak sagi i Igrama gladi – mora izabrati između dvojice samo naizgled ravnopravnih konkurenata) te neizbježno afirmacija prijateljstva, odanosti i zajedništva, kao i osjećaj odgovornosti prema zajednici i svakom njezinu, pa i najslabijem pripadniku.

Uvjerljivi unutarnji svjetovi

Upravo su naglašena humanost i senzibilnost kao i altruizam i empatičnost protagonista kontrastirani s neljudskošću, mizantropijom i emotivnom hladnoćom neka od temeljnih obilježja svakog ambicioznijeg literarnog i filmskog fantasyja. To je posve razumljivo, jer se čitatelji i gledatelji mogu sasvim lako identificirati sa sebi sličnim, a opet osobitim pojedincima koji se bore za pravednije, ljudskije i netotalitarno društvo u kakvu nerijetko isprva žive, pri čemu inicijalno društvo recimo u spomenutom Davatelju samo fingira demokratičnost i otvorenost. Protagonisti tragaju i za ljubavlju, ili do nje dolaze ako je baš i ne traže već im se dogodi kao usput, a žele se, ili su pak prisiljeni, ostvariti i kao neovisni pojedinci s posebnim talentima koji uz hrabrost i odlučnost podjednako dobro mogu demonstrirati radost, ali i tugu i suosjećanje s drugima.

U svijet književnog i celuloidnog fantasyja čitatelje i gledatelje uvodi se postupno, korak po korak s otkrivanjem konteksta i detalja nerijetko čak i većim dijelom realističnog svijeta koji biva nadograđen distopijskim fantastičnim motivima. Protagonisti su već inicijalno predstavljeni kao po nečemu apartni cure i dečki, kao oni koji iznimno spretno rukuju lukom i strijelom poput junakinje Igara gladi Katniss Everdeen, kao pojedinci obdareni spretnošću, brzinom i liderskim osobinama, što je slučaj sa središnjim protagonistom trilogije Labirint Thomasom i dječakom Enderom Wigginom iz Enderove igre, ili pak kao oni koji su već u naslovu označeni po nečemu posebnima tj. različitima, poput šesnaestogodišnje Tris Prior, junakinje trilogije Različita Veronice Roth, i tinejdžera Thomasa Warda, „posljednjega sedmog sina sedmog sina“ iz recentnoga filma Sergeja Bodrova.

Unutarnji svijet svakoga fantasyja koji drži do sebe mora biti uvjerljiv, s jasno zadanim internim pravilima i odnosima koji se moraju poštovati, bez obzira bila riječ o inicijalno realističnom, „našem“ svijetu koji se naknadno nadograđuje usporednom zbiljom nevidljivom običnim ljudima (Harry Potter, Kronike iz Narnije, Arthur u zemlji Minimoya), ili o svijetu od sama početka posve drukčijem od našeg. Ako protagonist može letjeti, ta njegova sposobnost ne smije biti neograničena, baš kao što ni životinje koje primjerice mogu govoriti i hodati na dvije noge moraju zadržati dovoljno animalnih osobina i u dovoljnoj mjeri ostati životinje. Ako se u prozi ili filmu pojavljuju zmajevi i mitološka bića, ona moraju posjedovati dovoljno ili čak većinu osobina čitatelju ili gledatelju poznatih iz pop-kulture i(li) mitologije, odnosno mora se zadržati raspoznatljiva granica između fantasyja i fantastike.

Dakako, pritom „globalni“ problemi s kojima se junaci suočavaju i opasnosti za zajednicu protiv kojih se bore moraju biti isprepleteni s njihovim osobnim, intimnim problemima i nevoljama, od manje ili više zategnutih i problematičnih obiteljskih odnosa do romantičnih zavrzlama i gubljenja vjere u vlastite sposobnosti što u Šojki rugalici muči Katniss Everdeen. No ovdje valja spomenuti da su intimni problemi koji muče Katniss povezani i s njezinim više intuitivnim, a manje racionalnim shvaćanjem da revolucija čiji je možda i ključan dio već počinje „jesti svoju djecu“, odnosno da se vođe revolucije Alma Coin i Plutarch Heavensbee, spremnošću da u „reklamne“ i motivacijske svrhe žrtvuju stotine civilnih pacijenata jedne bolnice, pokazuju podjednako opasnima i opakima kao i diktator Snow. Bit će zanimljivo pratiti u kojem će se smjeru odvijati drugi dio Šojke rugalice.

Vijenac 544

544 - 8. siječnja 2015.

Klikni za povratak