Vijenac 520

Glazba

JAZZ AD LIBITUM

Dva desetljeća Black Coffee

Mladen Mazur

U siječnju su rijetka koncertna zbivanja na polju jazza pa je 17. dana vrijedilo otići u malu dvoranu Vatroslava Lisinskog i poslušati splitsko-zadarski sastav Black Coffee s gostima, koji je prošle godine proslavio dvadesetu obljetnicu postojanja.

Black Coffee mala je grupa temeljena donedavno samo na dva glazbenika, a sada proširena na tri, dosta široka programskog raspona. Uz već standardne članove i utemeljitelje dua, basista Renata Švorinića i bubnjara Jadrana Čiću Dučića, koji su grupu pokrenuli prije dva desetljeća, uz takav mali sastav gotovo uvijek nastupaju i gosti, među kojima je najpoznatiji pa i najstalniji talijanski bandeonist Daniele di Bonaventura, a valja naglasiti da je spomenuti duo prije nekog vremena u svoje redove pozvao i nadarenoga zadarskog pijanista Ivana Ivića, što se na ovom koncertnom nastupu ponovno pokazalo kao vrlo dobar potez. Ivića se dobro sjećamo iz njegovih nekadašnjih zagrebačkih jazz-dana, kada je s uspjehom nastupao u malim sastavima jazza, primjerice s tenor-saksofonistom Dragom Jakovčevićem, danas eminentnim ekonomskim stručnjakom, koji se uzgred rečeno još i danas tu i tamo pojavljuje u ulozi jazz-glazbenika. Ivić se nakon duljeg izbivanja na pijanističko-džezističkoj sceni ovim nastupom predstavio u vrlo dobru svijetlu izvođenja modernoga swinga, spominjući kao jednu od svojih svakako pozitivnih inspiracija američkoga pijanista Bennyja Greena.

 

 

 

 

Agilni Švorinić i Dučić pokazali su vidan napredak svoga već poslovično široka izvedbeno-repertoarnog raspona, koji seže od pratnje i obrada pjesama nekih naših zabavnoglazbenih veličina mediteranskoga podneblja, preko etnojazza do klasičnoga svingerskog izričaja, a tu su stilsku dinamiku pokazali i ovaj put, podijelivši koncertni nastup u tri stilske cjeline. Kao uvod, demonstracijom modernoga swinga, predstavili su se u izvedbi poznate skladbe Jimmyja McHugha On The Sunny Side Of The Street davši do znanja da posjeduju i afinitete prema jazz-klasici. Potom su predstavili gošću, američku pjevačicu haićanskoga podrijetla Martine Thomas. Atraktivna vokalistica i poliglotkinja, Martine Thomas je uz više negoli korektnu pratnju članova sastava otpjevala pet pjesama – Imagine, Black Coffee, This Masquerade, If I Ain’t Got You i poznati blues Route 66. Sigurna u intonaciji, izboru tonaliteta, malko hendikepirana prehladom, vrlo se dobro uklopila uz sastav Black Coffee, u dobrodošlom klasičnom idiomu vokalne jazz-interpretacije, podijelivši je primjereno s nizovima instrumentalnih korusa članova sastava. Ako je suditi po interpretacijama skladbi Black Coffee Burkea i Webstera i bluesu Route 66 Bobbyja Troupa, pjesme bluesly karaktera, kao i balade, dobro joj leže.

U drugom, stilski ponešto drukčijem dijelu koncerta uz Black Coffee kao gost nastupio je Matija Dedić, višegodišnji suradnik sastava. U tom se dijelu muzički i koncepcijski svirka dosta promijenila. Dedić je svojim već dobro poznatim pijanizmom i superiornim načinom interpretacije jazza tom segmentu dao prepoznatljiv pečat. Uz korektnu pratnju članova sastava Black Coffee, Dedić je program ispunio i dvama jazz-standardima, Caravan Juana Tizola i Mayden Voyage Herbieja Hancocka, odsviravši ih dakako na sebi svojstven, svjež i originalan način. Bilo je u Mayden Voyage zanimljivo čuti i registrirati i neke funky-harmonije, što je svakako bio dobrodošao i vrijedan prilog klasičnoj pijanističkoj jazz-interpretaciji.

Na kraju koncerta uslijedila je i treća repertoarno-stilska promjena. Pozvavši na pozornicu svoga stalnog suradnika talijanskoga bandeonista Danielea di Bonaventuru, sastav se upušta i u stilsku sferu etnojazza predodređena originalnim repertoarom i zvukom zanimljivoga gosta i zvuka njegova južnoameričkog instrumenta. Daniele di Bonaventura vrlo je dobar instrumentalist te originalan i nadaren skladatelj. Apstrahirajući notornu činjenicu vrlo dobre uigranosti i idejne maštovitosti u toj kombinaciji glazbenika, valja naglasiti i spomenutu stilsku fleksibilnost glazbenika, koji u tome međusobno vrlo dobro komuniciraju.

Za kraj su koncerta na pozornicu izašli svi sudionici koncerta, izuzev Matije Dedića i kao dodatak izveli poznatu pjesmu Louigua i Davida La vie en rose.

Vijenac 520

520 - 6. veljače 2014. | Arhiva

Klikni za povratak