Vijenac 519

Glazba

Zagrebački solisti proslavili 60 godina postojanja

Slavlje u Lisinskom

Jana Haluza

 

 

 

Datum 18. siječnja u koncertnom ciklusu Lisinski subotom rezerviran je za svečani koncert u čast 60. obljetnice djelovanja najpoznatijega hrvatskog ansambla na svjetskoj glazbenoj sceni, Zagrebačkih solista. Uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatske televizije u Velikoj dvorani Lisinski uz klasična djela po kojima su postali i poznati, Solisti su praizveli i novo djelo hrvatskoga skladatelja Silvija Foretića.

 

 

 

 

 

 

Iako najčešće muziciraju u Hrvatskom glazbenom zavodu, gdje im je redovna koncertna sezona, svakih pet ili deset godina Solisti održe svečani koncert u Velikoj dvorani Lisinski u spomen dana kada su prvi put nastupili. Bilo je to 5. siječnja 1954. u Bjelovaru, u tamošnjoj dvorani bivše Sinagoge, nakon čega je uslijedilo gostovanje u Beču i ubrzo međunarodno priznanje od publike i kritike, svjedoči današnji član solista, violinist Mislav Pavlin. Dvanaestoro gudača u prepoznatljivoj formaciji polumjeseca poteklo je iz najboljih izdanaka klase češkoga violinističkog pedagoga Vaclava Humla s jedne strane te Rudolfa Matza i Antonija Janigra na studiju violončela s druge strane, sve na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te bili prvi ansambl te vrste na svijetu. Inicijativu za osnivanje dali su urednici ondašnjega Radija Zagreb, čije je uredništvo tada raspolagalo glazbenim ansamblima. Vizionarski radijski urednik Ivo Vuljević, inače i prvi ravnatelj Dvorane Lisinski, zajedno s violistom Stjepanom Aranjošem, koji je na Radiju bio urednik za komornu glazbu, dao je ideju da se osnuje vrhunski komorni ansambl koji bi prvih šest mjeseci bio plaćen a da ne nastupa, samo da priprema koncertne programe. Šezdeseti se rođendan Solista poklapa i s 25. godišnjicom smrti njihova znamenitog osnivača i prvog umjetničkog voditelja, talijanskoga violončelista Antonija Janigra, koji je uoči Drugoga svjetskog rata došao živjeti u Zagreb. Koncert se održao pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, koji je bio na priredbi.

Prigoda da se Zagrebačke soliste čuje izvan matičnog prostora HGZ-a, koji je ipak akustički prikladniji ansamblu od dvanaest gudača i jednog čembalista, ne smije se propustiti. Prostrana je dvorana poseban izazov za svaki naraštaj ansambla, po pitanju kvalitete i dinamike zvuka te mogućnosti da osvoje i posljednje redove velikoga gledališta. Nažalost, jedan „vanjski faktor“ otkrio je već na prvi pogled da su šezdeseti rođendan Solisti dočekali u trenutku svojevrsne krize, koju je izazvao očigledni nesporazum između njih i trenutačnog umjetničkog voditelja Marca Coppeyja – francuskoga violončelista s dirigentskim ambicijama koji je izrazio želju da na obljetničkom koncertu nastupi kao dirigent. Premda je to često činio i osnivač solista, violončelist Antonio Janigro, čiji je sin Damir Janigro i ovaj put iz Sjedinjenih Država doputovao u Zagreb, novi naraštaj Solista ne želi dirigenta, već umjetničkog voditelja svirača u svojem sastavu, kako se to inače skladno ujedinjavalo u likovima koncertnih majstora umjetničkih voditelja Zagrebačkih solista poput legendarnoga Tonka Ninića ili donedavnoga Borivoja Martinića Jerčića. Coppey nije došao u Zagreb na rođendanski koncert ansambla, a kompletno umjetničko vodstvo na samu koncertu bilo je u rukama trenutačnoga koncertnog majstora, srpskoga violinista s minhenskom adresom Sretena Krstića, koji zasad uspijeva održati istu poziciju u ansamblu i u velikoj Minhenskoj filharmoniji, gdje djeluje već 34. godinu(!). Kristić je skladno proveo ansambl kroz klasične partiture, od baroknih majstora (Corellija i Vivaldija), preko pretklasične osjećajnosti u glazbi Carla Philippa Emanuela Bacha (Simfonija u G-duru), sve do dječačkoga romantizma u Mendelssohnovoj 10. simfoniji. Vrhunac večeri bili su koncerti za flautu ili piccolo Vivaldija i Papandopula uz nastup sjajnoga flautističkog virtuoza Michaela Martina Koflera, Krstićeva kolege iz Minhenske filharmonije. Nakon Papandopula zablistala je poznata rumunjska tema Ševa u obradi Grigorasa Dinicua. Posebno za rođendanski koncert ansambl je od Silvija Foretića naručio novu skladbu praizvedenu na početku drugog dijela večeri (Solisti), dok je program završio tradicionalnim dodatkom: u Bachovu Trećem brandenburškom koncertu združili su se bivši i sadašnji članovi ansambla, što je publika ispratila ovacijama na nogama.

 

Vijenac 519

519 - 23. siječnja 2014. | Arhiva

Klikni za povratak