Vijenac 519

Kolumne

Glagolske umanjenice

Nives Opačić

Potaknuta tim milim, umanjujućim i ublažujućim glagolom „spavkati“, počela sam u sebi nabrajati i druge glagole s istim nastavkom, „-kati“. Popis takvih glagola ne seže unedogled, pa su mi oni još draži jer mi pružaju mogućnost zaokružena pregleda

 

 

 

 

Počelo je malo prije Božića, kad su se, kao snježne pahulje kojih ovoga Božića nije bilo, prosule po nama drage hrvatske božićne pjesme. Zacijelo sve i nisu hrvatske, no pjevala sam ih otkako znam za sebe, pa sam ih, eto, prisvojila kao da su naše i samo naše. U jednom vremenu zatiranja i potiranja svega hrvatskoga, pa i vjerskoga, bile su one čak i revolucionarne. U hrvatskim apsurdima u kojima smo živjeli (a nismo ih lišeni ni danas), i pjesme tako miroljubivih naslova, kao što su Svim na zemlji mir, veselje, Oj, pastiri, Narodi nam se Kralj nebeski, pa i one tako majčinske – Djetešce nam se rodilo, Oj, djetešce moje drago, vesela sam ti, Snivaj, mali Božiću i druge – mogle su biti i revolucionarne. Pjevanjem tih pjesama u javnosti ljudi su izražavali otpor onoj vlasti koja ih je branila, pa je – po jednostavnom zakonu fizike – poluga to više odskakala što si je više tlačio. Jasno, sfere (obiteljska i javna) bile su strogo odijeljene, a Božić i njegovo slavljenje ostajali su isključivo u obiteljskom krugu (što uopće nije bilo loše). A i Crkva je bila strože odvojena od države, pa stoga, čini mi se, i iskrenije prihvaćena od one građanske tihe većine koja se ni tada (ni sada) iz lukrativnih razloga nije povijala onako kako (politički) vjetar puše.

No da ne odlutam od teme, reći ću koji je to „božićni“ glagol potaknuo ovaj napis. Bio je to dražestan glagol spavkati. Djetinje, blaženo, nevino, tepajuće – spavati, kao što sam željela da spava sve moje milo i drago. Nad čijim sam svakim dahom u tom snu bdjela, od straha da se ne zaustavi, da će se udisaj i izdisaj prestati smjenjivati. Danas više nad tim djetinjim snovima ne bdijem. Moja su djeca svoji ljudi. A hrvatski jezik i bavljenje njime moja je cjeloživotna dragost i radost.

Potaknuta tim milim, umanjujućim i ublažujućim glagolom spavkati,počela sam u sebi nasumce nabrajati i druge glagole izvedene istim nastavkom, -kati. Rezultat me i razdragao i razigrao. Popis takvih glagola ne seže unedogled, pa su mi oni još draži jer mi pružaju mogućnost zaokružena pregleda. No i među glagolima te tvorbe ima osjetnih razlika. Jedna skupina tvori se od usklika i/ili čestica koje završavaju na samoglasnik. Takvima se prezent tvori nastavkom –jem, uz provođenje jotacije, na primjer: nijekati, niječem; fijukati, fijučem; gakati, gačem; hukati, hučem; lelekati, lelečem; kokodakati, kokodačem; pijukati, pijučem itd. Druga skupina tvori se od usklika ili pouskličenih riječi, od kojih većina, s punom ili skraćenom osnovom, završava na suglasnik. Oni prezent tvore nastavkom –am; ovoj skupini pripadaju nećkati se, nećkam se; nutkati, nutkam; bućkati, bućkam; cupkati, cupkam; mljackati, mljackam, pljuskati, pljuskam; praskati, praskam; tapkati, tapkam; tipkati, tipkam; treskati, treskam itd. Kako se vidi, glagoli na –kati najčešće su onomatopejskoga postanja, a stilska im je vrijednost u većini slučajeva umanjivanje osnovne radnje, često i uz dodatni infiks umanjivanja, uc (lupati, lupkati; kucati, kuckati; piti, pijuckati; drijemati, dremuckati; smijati se, smijuckati se itd.).

Budući da su glagoli koje ću sada spomenuti vrlo frekventni u Hrvata (ali ih zato nema npr. u Šonjinu Rječniku hrvatskoga jezika,kao da ih hrvatski narod ne poznaje), evo ih kao potkrepe toga umanjivanja ili ublažavanja glavne radnje, a potom i promjene značenjskoga polja. Oprostite mi na izboru tih glagola „fekalističke“ provenijencije, no oni će mi poslužiti kao ilustracija daljnjih promjena u značenju tih glagola kad se izvode nastavkom –kati. Ni Šonje, koliko god zazirao od riječi uz koje bilježi oznaku vulgarno,nije mogao izbjeći osnovni glagol te „fekalističke“ provenijencije, srati,kao ni njegovu glagolsku imenicu, sranje. Glagol, dakako, prvotno znači (u narodskom, etiketom nešmirglanom,obliku) obavljati veliku nuždu, a glagolska imenica rezultat je te radnje; no i glagol i njegova imenica imaju i prenesena značenja, a tada glagol znači: govoriti budalaštine, trabunjati, bljezgariti, dok je glagolska imenica još plodnija; znači i svaku brljotinu koju tko nesmotreno napravi, neugodnost, probleme u kojima se tko lakomisleno nađe i sl. No osim toga osnovnog glagola, ima i onih koji ga ublažavaju, ali njih, kako rekoh, Šonjin rječnik ne bilježi; a to su upravo glagoli iz naše mile tvorbe (pa neka budu zapisani bar ovdje) – serkati i seruckati. I jedan i drugi znače ublaženu mjeru (i dreka i gluposti), pa se u svojem osnovnom značenju odnose na obavljanje nužde nakratko i učestalo, kao što to rade ptice (dakle nije riječ o manjoj količini koliko o frekvenciji), a u sferi govorenja valjda na izricanje manje gluposti ili manjih gluposti (po dubini). Ipak, svaka promjena oblika nerijetko povlači za sobom i promjenu značenja, poglavito onih prenesenih. Navedeni glagoli poslužili su mi kao dobar uvod u ovo što slijedi. Jer lijep primjer potpune značenjske promjene pruža osnovni glagol kenjati, koji u tom obliku znači jedno (obavljati veliku nuždu), dok se u svojem ublaženom obliku, kenjkati,sasvim odvojio od činjenja osnovne radnje u manjoj mjeri, s kojom nema više nikakve veze. U tom obliku znači samo: biti loše volje, cendrati, cmizdriti, vajkati se. Postoji i pridjev kenjkav, koji također slijedi značenja iz tvorbe na –kati: biti cendrav, loše volje.

Kako je većina glagola na –kati usklično--onomatopejskoga postanja, evo prilike da upravo njima ispričam jednu običnu majčinsku priču, kad je poticaj za bavljenje tim glagolima i došao od jedne biblijske žanr-scene – majke s malim djetetom (svejedno je kako se zvala majka i kako se zvao sin; ta scena ponavlja se uza svaki porođaj i ono što za njim slijedi). Naime, upravo je u dječjem jeziku vrlo česta upotreba usklika (pec, pec; daj pa, pa i sl.), pa onda i glagola ovakve tvorbe.

Zamislimo ovakvu sličicu! Nakon šetuckanja s djetetom po svježem zraku, a prije spavkanja, na redu je hranjenje i kupanje. Kad se dijete nasisalo ili napilo iz bočice, mora izbaciti iz sebe zrak kojega se nagutalo, pa ga mati lagano lupka po leđima da podrigne, no dijete pritom zna i pljuckati i bljuckati. U ugodno toploj vodi dijete će se radosno bućkati i brčkati, pljuskati, pljeskati ručicama, lupkati i tapkati nožicama, uživat će dok ga majčine vješte ruke mazuckaju kremicama da mu bude ugodno. Kad ste pomislili da je sve već gotovo, sinčić će vas nerijetko još jednom mlazovito popiškati,nerijetko uz kanonadu prduckanja. Prije spavanja majka će mu umirujućim glasom možda malo čituckati,možda i tiho pjevuckati,možda ga blago draškati po rukama i/ili po nogama, a onda ušuškati da spokojno zaspi. Vrlo malo dijete na umirujući će majčin glas reagirati tako što će gukati,blaženo se i nevino smješkati sve dok ne utone u san. Slika mnogih roditelja na kraju radnoga žrvnja odudara već i od slike ove opuštene majke koja djetetu još čitucka i pjevucka. Hoće li ti današnji mahom rastrzani roditelji na kraju dana sjesti, pa nešto zajedno pijuckati, grickati, nutkati jedno drugo nečim finim (hajde, jitkaj,jedi)? Hoće li uopće čuti glasanje svoje mačke, koja im svojim mjaukanjem ili mijaukanjem šalje znak da i ona čeka svoju dnevnu porciju maženja? Mačka je tako samosvojna životinja da ni njezino glasanje nije leksički jednoznačno. Neki su ga zabilježili samo kao mjaukati (Pravopis Babić, Finka, Moguš; Anićev Rječnik hrvatskoga jezika) ili jedan oblik, mijaukati, pretpostavljaju onom drugom (Jezični savjetnik, Šonje), Skok ima oba oblika, a Anić, začudo, glasanje bilježi kao mijau, a glagol samo kao mjaukati (odakle, pitala bih ga da mogu). No, kako rekoh, s mačkom nikad ne znaš na čemu si; tek što pomisliš da si je pripitomio (pogreška već u startu), ona će ti bez imalo zahvalnosti dati do znanja da si joj dodijao, pa je onda jasnije da i sámo njezino glasanje zna izazvati nesklad među jezikoslovcima. Ne znam kako će naš roditeljski par završiti dan. Najvjerojatnije će se, padajući s nogu od umora, samo skljokati u krevet i zahrkati.

Vijenac 519

519 - 23. siječnja 2014.

Klikni za povratak