Dragocjen dokument

Iako će se svatko načelno složiti da treba razlikovati pojam diletantizma od amaterizma, u kolektivnoj će se kulturnoj svijesti oni često izjednačavati, na štetu onih koji se svojim amaterskim radom približavaju kvaliteti profesionalnoga, ali su njihovi napori podcijenjeni. U hrvatskom kazalištu, paralelni svijet amaterizma postoji pedeset godina, stoga je ova monografija ne samo dragocjen dokument vremena nego i pokušaj da se osvijesti koliko je to uporno postojanje drugoga kazališta vrijedno pozornosti. Čak i statistika govori da je gotovo četiri tisuće ansambala s više od šesto izvedenih dramskih djela posljednjih desetljeća kazališno djelovalo mimo medijske pozornosti, bez želje za slavom ili zaradom, tek iz entuzijazma i ljubavi, preživljavajući smjene društvenih sustava. Upravo ta različitost amaterskog od profesionalnoga čini njegovu bit: vođeno unutarnjim bezinteresnim impulsom za glumom, energijom se iznimno približava iskonskomu; neopterećeno formalnim pristupom, često je otvorenije i estetski raznolikije, a zanimljivim ga čini i njegova neočekivanost, moment iznenađenja – kako će istaknuti Jasen Boko, jedan od autora tekstova, jer kod amaterskih predstava „nikad ne znate s koje će strane iznenađenje doći i odakle će vas u rebra munuti“.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Blatu, 2012.

Upravo je ta nepredvidljivost, govoreći o njezinim najboljim stranama, iznijela na hrvatsku kazališnu scenu skupine koje su itekako našle svoje mjesto na kulturnoj mapi – spomenimo SEK, Dasku, Kugla glumište ili Lero, ali i brojne pojedince, koji su danas vrhunski kazališni profesionalci, čije prve korake na daskama možemo pratiti i u ovoj monografiji.

Jasna koncepta i iscrpna u podacima, čemu je pridonijelo i to što je autor dugo godina bio organizator festivala kazališnih amatera, monografija pruža cjelovit uvid u faktografiju i u problematiku amaterskoga kazališta. Uvodni povijesni pregled hrvatskog amaterskog kazališta proteže se od njegovih početaka u 16. i 17. stoljeću do vremena nakon Drugoga svjetskog rata i sustavne organizacije te početaka Smotre kazališnih amatera i sličnih festivala s temeljnom namjerom dovođenja kazališta u krajeve gdje ono nije dovoljno razvijeno – a što bi se i danas moglo prepoznati kao društvena potreba.

Slijedi detaljniji prikaz pedeset godina amaterizma te se uz brojke i fakte govori o konceptu Smotre temeljenu na poticanju raznolikosti kazališne ekspresije, donosi osvrt na specifičnosti svakog od desetljeća, te se završava pitanjem o budućnosti amaterizma, popisujući neke uvjete za njegov dalji razvoj. Ovaj osvrt nadopunjen je tekstom Jasena Boka, koji donosi i klasifikaciju s trima glavnim žanrovsko-estetskim pravcima u suvremenom amaterskom teatru.

Veći dio monografije čini pregled svake pojedine smotre, s detaljnim podacima o sudionicima i programima te upotpunjen tekstovima tadašnjih suradnika. Faktografsku iscrpnost, ali i lakše snalaženje, omogućuje i nekoliko kataloga pri kraju knjige, s popisima nagrada, sudjelovanja dramskih skupina na međunarodnim te važnijim domaćim (Splitsko ljeto, Marulovi dani, Eurokaz...) festivalima, istaknutih pojedinaca, autora i izvođenih djela te kronološki pregled ansambala sudionika.

Monografiju upotpunjuju i kraći tekstovi u kojima kazališni amaterizam promišljaju neki od kazališnih profesionalaca koji su sudjelovali u njegovu ostvarivanju (Nedjeljko Fabrio, Dalibor Foretić, Maja Hribar Ožegović, Jasna Bilušić, Vili Matula, Ranka Mesarić...), a bogata i kvalitetna oprema monografije donosi fotografije predstava, isječaka iz novina te najuspješnije festivalske plakate koje potpisuju i neki od naših likovnih umjetnika.

Tek kad se sve zajedno – sva imena, gradove u kojima su se odražavale smotre i bogat repertoar – objedini u ovakvo izdanje, vidljiva je veličina ovog segmenta kazališne stvarnosti, njegovo značenje za društvo, ali potvrđuje se i da je veza između dvaju usporednih svjetova, profesionalnog i amaterskog kazališta, čvršća nego što si to želimo priznati.