Vijenac 492

Kazalište

G. Feydeau, Ne vrti se okolo gola golcata, red. Maja Šimić, Kazalište Marina Držića

Svrha od komedije

Davor Mojaš

Nastavljajući ubrzani premijerni planirani slijed, Kazalište Marina Držića za svoj treći ovosezonski repertoarni odabir odlučilo se za Georgesa Feydeaua i njegovu komediju Ne vrti se okolo gola golcata. Predstavu koja, povremeno, u raznim inačicama naslova, ostaje dijelom domaće tekuće teatarske produkcije uglavnom nepretencioznih povoda i najčešće komercijalnih priziva. Radi se zasigurno o Feydeauovom nezahtjevnijem i lakšem kratkom komadu pa svaki njegov eventualni odabir mora nužno imati obilje razloga, kreativnih alibija i dodatnih povoda. U svježijoj dubrovačkoj kazališnoj repertoarnoj praksi, nakon Mačka u vreći prošle sezone ne baš preporučujućih referencija, ovo je drugo posezanje za Feydeauom koje u konačnici ponavlja stare nedoumice, nakanu i traži povode, teško nalazeći argumente svoje svrhe i ozbiljnija opravdanja ovakvog uprizorenja. Nakon dvosezonskog igranja komedijama Raya Cooneya, čini se, Feydeau je novi uporišni klasik za kojeg se u funkciji možda i mogućih pa i logičnih, ali i izvan usko kazališnih sustavnijih i dubljih promišljenosti traži opravdanje. Ciljano biran naslov koji bi, gotovo sam po sebi, trebao otvoriti repertoarni trag koji priziva smijeh i nudi komediju i kao takav ostati, čini se, važnom sastavnicom prepoznavanja dubrovačke profesionalne kazališne kuće. Scenska dosjetka iz političkog života, u kojoj saborskom zastupniku (u ovoj verziji Dubrovčaninu u Zagrebu dvadesetih godišta prošlog stoljeća) nerealnih ministarskih i drugih političkih ambicija, ugled i status na ljestvici korumpirane političke elite remeti luckasta supruga egzibicionističkih sklonosti i licemjerni svijet oko njega u kojem je i sam tipična karikaturalna karika, ispričana je i odigrana plošno i na razini uprizorenog vica kojem nedostaje zaigranosti, nužnog konteksta, očekivanog dosluha vremena, i onog jučer i onog danas, pa i poželjne aktualnosti i više željenog smijeha.


Ansambl nepretenciozne predstave


Redateljica Maja Šimić (kojoj je ovo druga suradnja s dubrovačkim kazalištem), možda i ne imajući izbora, slaže slike jednosmjernih doslovnosti u skicoznoj nepretencioznoj predstavi s tek ponekim duhovitim prizorom, koji ostaje iznimkom uglavnom zahvaljujući intuitivnim reakcijama glumaca. Scenografiji likovno ugodne ponude građanskog salona Marina Gozzea i sukladnoj glazbenoj suradnji Paole Dražić Zekić koja akcentira povremene živosti, pridružuje se i uredan kostimografski izbor Jelke Grljević s nekoliko duhovitih kreacija „ženske linije prozračnih haljina“ glavne (i jedine) junakinje U takvu slijedu okolnosti našli su se i glumci, prije svega Glorija Šoletić i Branimir Vidić Flika s tek povremenim proplamsajima parodijskih i komičnih sekvenci, pa onda i Boris Matić i Edi Jertec te Hrvoje Sebastijan u svidljivoj scenskoj minijatiuri. Svi ipak sputani nemogućnostima, ostavljeni snalaženju i dorasli, na sreću, ipak profesionalnoj rutini. Dramaturški krhko i nezahtjevno štivo, uz relativno vješte ali i doslovne jezične intervencije Miše Martinovića, nepotrebno je prebačeno na dubrovački govor, kao i imena likova i nekih lokaliteta bez logike i uporišta u samom dramaturškom konceptu i redateljskom postupku. Možda je tako izgubljena prilika za ozbiljnije posezanje u korpus dubrovačkog baštinskog ili suvremenog dramskog štiva pa i onog komediografskog ako je to bio glavni argument ove najnovije dubrovačke svrhe od komedije.

Treća premijera dubrovačke profesionalne kazališne kuće mišljena je u nakani kao komedija i, najavljeno je, potrebna ponuda smijeha publici koja će ipak na kraju, ne osvrćući se na ovakva zanovjetanja, dati ocjenu predstavi koja teško, u mogućim kroničarskim pa i kritičarsikim prepoznavanjima, nalazi opravdanje i umjetnički alibi prisutnosti u zahtjevnom premijernom repertoarnom rasporedu Kazališta Marina Držića ove ambiciozno zamišljene sezone.

Vijenac 492

492 - 10. siječnja 2013. | Arhiva

Klikni za povratak