Vijenac 472

Druga stranica, Naslovnica

Zašto je HDZ stožerna hrvatska stranka?

HDZ treba sačuvati

Ljubomir Antić

Politiziran otkad znam za sebe (!), pristupio sam početkom 1989. Hrvatskom socijalno-liberalnom savezu kao prvoj političkoj skupini oporbenoj spram vladajućega Saveza komunista Hrvatske. Nisam to uradio zbog kronološkog prvenstva HSLS-a, nego što je ta skupina najcjelovitije pokrivala moja politička vjerovanja, ukus, stil i sl.


Hrvatska demokratska zajednica – od stožerne stranke do marginalizacije


O HDZ-u nisam imao dobro mišljenje. Duboko sam vjerovao da bi sve njegove političke ciljeve, a oni su predstavljali opću volju naroda, i mi ostvarili i to s manje euforije, a s više stila i dobra ukusa. Između srca (HDZ) i uma (HSLS) preferirao sam um, jer on je jamčio manje „kolateralne štete“ neizbježne u prekretničkim vremenima.

Na izborima 1992. na listi HSLS-a ušao sam u Sabor. Bio sam na čelu njegova Odbora za ljudska i manjinska prava te član Odbora za mirnu reintegraciju. U tom svojstvu obilazio sam područja uz crtu razdvajanja dolazeći u doticaj s lokalnim Srbima, uvjeravajući ih u dobre namjere vlasti Republike Hrvatske, koja je njihova domovina.

Boraveći na zadarskom području, jedne večeri zatekao sam se u Zemuniku Donjem. Tom prigodom predsjednik općine priredio je večeru u svom domu na kojoj su se okupili i mnogi predsjednici susjednih općina, mahom hadezeovci, kao i vodeći ljudi okolnih HDZ-ovih ogranaka. Cijelu večer ozračje je odisalo pozitivnom energijom. Oko mene su bili mladi ljudi, ispunjeni vjerom u oslobođenje, privrženi ideji slobode, čestitih namjera, spremni na žrtvu…

Tada, a ne na sjednicama Sabora ili na kojekakvim drugim sastancima ili primanjima, osjetio sam što znači kad se za HDZ kaže da je „stožerna hrvatska stranka“.

Raščlanjujući poslije taj dojam došao sam do zaključka da stožernost HDZ-a proizlazi iz njegove geneze. Za razliku od drugih stranaka, koje se početkom devedesetih pojavljuju više-manje ex nihilo, odnosno na poticaj nekih moćnika, intelektualnih ili interesnih skupina, Hrvatska je demokratska zajednica „konkretizirala prethodnu politizaciju koja se već iskazala kao protostranačka skupina ili neizborno udruženje, pokret, sindikat, liga, itd.“ (Daniel-Louis Seiler).

Ne, nisam nikad pomislio ući u tu stranku, ali iz uvjerenja o stožernosti HDZ-a, s vremenom sam profilirao svoju oporbenu taktiku: „ne pakirati HDZ-u“ više nego što treba, da se s prljavom vodom ne izbaci i ona pozitivna energija oko dobrih momaka okupljenih za stolom u Zemuniku Donjem. Nisam bio jedini koji je tako rezonirao u ondašnjem HSLS-u. I mnogi drugi osjećali su taj strah za granicu u napadima na HDZ, koji je dugo zastupao opću volju ove nacije. I svi smo prošli jednako: ovako ili onako, ranije ili kasnije – svi smo ispali iz politike. Nažalost nisu bolje prošli ni haeselesovci sa suprotnih polazišta: nakon „otplesanog jednog ljeta“ u Koalicijskoj vladi nestali su u „bespućima povijesne zbiljnosti“. Šteta za jedne i za druge.

Odavno izvan praktične politike, nastavljam je aktivno pratiti, pa tako i ono što se događa u HDZ-u. Između ostaloga često imam priliku čuti da je, unatoč svemu, HDZ još uz mnogobrojno članstvo i dobro organizirana stranka. Ako tomu dodamo da je ta stranka jedina preostala važna stranka u Hrvatskoj koja zastupa, makar formalno, tradicijske vrijednosti kao što su: štovanje običaja, ustanova, morala, identiteta; uvažavanje obitelji kao temeljne ljudske zajednice; oslanjanje na iskustvo naspram apstrakcija; reducirano uvažavanje moderniteta i pojma napretka, historicizam itd., onda ne treba čuditi što, unatoč mnogim nedosljednostima i psinama, mnogi nezavisni promatrači drže da bi bila šteta da se HDZ marginalizira ili nestane iz naše politike. Posljednji parlamentarni izbori pokazali su da je učinjen prvi korak upravo na tom putu. O tome ne govori toliko broj dobivenih glasova koliko svojevrsna regionalizacija stranke koja je ne samo „istjerana“ iz gradova nego i svedena na štokavsko govorno područje, štoviše, umanjeno za Slavoniju. To je neodrživo za stožernu stranku koja mora nadići to stanje ili će nestati.

No o tome će odlučivati sami hadezeovci, a ne promatrači ili analitičari.


Vijenac 472

472 - 5. travnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak