Vijenac 453

In memoriam

Predrag Jirsak (1941–2011)

Dobri duh hrvatske bohemistike

Dubravka Dorotić Sesar

Još nedavno, 6. travnja 2011, Predrag mi je biranim strojnim krasopisom – kurzivom i boldirano u Comic Sans MS fontu (plavom bojom) – napisao ovu poruku:

„Bok, draga Dubravka. Evo sam prošao kroz još jednu ‘seansu’ u nadi izlječenja. Nisam baš trenutno u formi pa će moje pismo-zahvala Tebi biti kratko. Puno Ti hvala za golem trud koji si uložila u sređivanje moga (recimo tako) životno-radnog kaosa. Hvala Ti i za visoko mišljenje o rečenom, koje bi trebalo biti prepoznato i nagrađeno kao ‘životno djelo’. Polaskan sam, ali svoje prvotno mišljenje nisam promijenio: to nije za ‘životnog’ Velikanovića. Možda za neku internu zabilježbu Društva prevodilaca, u nekoj budućoj spomenici.

Život nosi svoje. I nije baš pravedan.



Unatoč svemu, razmišljam o našoj knjizi ‘Dvadeset čeških pjesnika 20. st.’

Imaj se dobro! Predrag“

Život nosi svoje. I nije baš pravedan. Predrag je umro 5. srpnja 2011. Onih dvadeset čeških pjesnika 20. stoljeća ostalo je nedovršeno. Nadam se da će se barem neki od njih pojaviti u nekom časopisu – u sjećanje na pjesnika koji se nije stigao opustiti i prepustiti svojim nadahnućima.

U lipnju prošle godine ispričavao mi se zbog nejavljanja: „Razlog je knjižica priča s naslovom Lugarinka i grdelin“ (u privitku je bila prva priča), koju je tih dana objavila Fraktura. Sutradan mi je poslao sedam svojih pjesama pod zajedničkim naslovom Krtina & povijest (Sedam pjesni ere globalizma), koje su objavljene u Republici, godište LXVI, br. 1, siječnja 2010. U poruci je napisao: „Da, to smo morali raditi. Ja punio računala, ali – bedak – ne objavljivao. No dosta je toga uporabljivo. S nefikcionalnim projektima 10-ak knjižica. Ništ, nego u nasrt! I Ti!“

Kad i neke od tih desetak knjižica ugledaju svjetlost dana, a nadam se da hoće, portret Predraga Jirsaka bit će mnogo vjerodostojniji. Portret za nekrolog nešto je posve drugo i nisam mislila da ću ga ikad pisati.

Prema šturom enciklopedijskom članku Predrag Jirsak (Osijek, 24. siječnja 1941), hrvatski prozaik, pjesnik i prevoditelj, nakon završenoga studija anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na istom je fakultetu predavao češku književnost i uređivao časopis Umjetnost riječi. Članak nadalje kaže da je prevodio s engleskoga i češkoga jezika (treba dodati i slovački), da je autor romana za djecu Mjesečeva djeca (1958) i da mu je najvažnije djelo roman moderne poetike Karavan savršenih (1964).

Iz te kratke biografije iščitava se da je Predrag Jirsak svoj prvi roman napisao sa 17 godina, a drugi s 23. Studij je završio s 24 godine, nakon toga godinu dana bio je urednik Telegrama i već je 1967. angažiran kao lektor hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu. Tu je upisao poslijediplomski studij književnosti, tu je 1968. izbliza vidio tenkove Varšavskoga pakta i doživio dramatična zbivanja zbog kojih se vratio u Zagreb, da bi od akad. godine 1969/70. počeo raditi na bohemistici na Filozofskom fakultetu. Kroatistički doajen i utemeljitelj zagrebačke bohemistike prof. Ljudevit Jonke najavio ga je (nama studentima) kao svoga mladoga nasljednika koji ga u znanosti o književnosti višestruko nadmašuje. Nakon Jonkeova umirovljenja, 1972/1973, Jirsak je preuzeo kolegije iz češke književnosti, koje je predavao do svoga umirovljenja (2007). Usto se bavio znanstvenim i stručnim radom, prevođenjem i književnim radom. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga filološkoga društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskoga centra PEN-a.

Objavio je niz znanstvenih rasprava i velik broj različitih stručnih radova, eseja, prikaza, ogleda, recenzija i prijevoda. U studijama Češki strukturalizam, Književna umjetnina u vidokrugu praškog strukturalizma, Strukturalna književna povijest Felixa Vodičke, Metatekst, Češka književna avangarda: povijest, teorija te u nizu prikaza koje je objavio u različitim listovima i časopisima posebno se bavio teorijom književnosti i praškim strukturalizmom te suvremenom češkom poezijom, prozom i dramom. Tomu kontekstu pripada i mnoštvo njegovih prijevoda najvažnijih čeških teoretičara književnosti, primjerice Mukařovskoga, Vodičke, Levýja, Chvatíka, Wollmana, Kačera, Drozde, Červenke...

Njegov je udio u recepciji suvremene češke književnosti u Hrvatskoj nezaobilazan; tu valja istaknuti njegove analize i prikaze značajnih pojava i imena: J. Hašeka, K. Čapeka, I. Olbrachta, V. Párala, B. Hrabala, M. Kundere, J. Seiferta i drugih. Bogata bibliografija svjedoči o širini interesa koje je Predrag Jirsak kao književni komparatist usmjerio na bohemistiku. Podatak o 173 biobibliografske natuknice i 2 članka iz češke književnosti u Hrvatskoj enciklopediji te 39 biobibliografskih članaka iz češke književnosti u Leksikonu stranih pisaca I-II. dovoljno govori o Jirsakovu golemu autoritetu na tom području.

Prevoditeljski opus Predraga Jirsaka čine njegovi umjetnički, književni prijevodi i prijevodi recentnih znanstvenih radova čeških teoretičara književnosti. Kao sveučilišni nastavnik i član uredništva jednoga od najvažnijih književnoznanstvenih časopisa u nas – Umjetnosti riječi, Predrag Jirsak se (nažalost) nije mogao profesionalno posvetiti ni vlastitom književnom stvaranju ni umjetničkom prevođenju. Unatoč tome podjednako je suvereno prevodio i znanstvena djela i umjetničku prozu i poeziju, i to s češkoga, slovačkoga i engleskoga. Njegovi su prijevodi plod široke erudicije i savršenoga osjećaja i za hrvatski jezik i za jezik s kojega je prevodio.

Pokušavajući srediti njegovu bibliografiju pomirila sam se s činjenicom da će ostati nepotpuna, jer Jirsak nije akademski promptno i uredno bilježio svoje male prijevode, one najljepše i najbolje – izbore iz poezije pojedinih čeških pjesnika, koje je objavljivao u raznim književnim časopisima. Dio tih prepjeva objavljen je u velikoj antologiji češke poezije, koju je priredio Dušan Karpatský. Jirsak navodi samo podatak o 4224 stiha u Zlatnoj knjizi češkoga pjesništva (NZMH, 2003), što samo po sebi ne govori ništa ako ne naglasimo da je riječ o širokom rasponu češke književne baštine i raznolikim poetikama čeških autora u izvrsnom hrvatskom prepjevu.

Češkim se prozaicima daleko više bavio teoretski nego kao prevoditelj i njegov je udio u recepciji suvremene češke proze, primjerice Hrabala, u nas dragocjen za proučavatelje te proze. S istančanim osjećajem za poetološke nijanse karakteristične i za pojedine pisce i za češku književnost uopće Jirsak je sjajno preveo najpopularniji roman V. Párala Ljubavnici & ubojice, povijesno-biografski roman J. Škvoreckoga Jedna Dvořákova ljubav, memoarski biser V. Havela Saslušanje na daljinu te Čapekovu zbirku Poštarska i druge bajke.

Zahvaljujući Predragu Jirsaku i njegovu ocu Mirku na hrvatskom su objavljena epohalna djela slovačkoga povjesničara, pisca i prevoditelja Vojtecha Zamarovskoga. Nakon triju izdanja njegovih Junaka antičkih mitova (1973, 1985. i 1989) i Grčkoga čuda (1978), 2004. su mu u Jirsakovu hrvatskom prijevodu tiskani i Bogovi i junaci antičkih mitova.

Iako mi je Predrag u veljači ove godine napisao da je to što je prevodio „bilo samo skromno svaštarenje od jednog do drugog poticaja nekog od naših izdavača (i urednika biblioteka), pa je rezultat hrpa svačega i ničega“, mi koji smo ga čitali znamo da iza te hrpe stoji književni znalac velike širine i izrazit književni talent, a nadasve jezično osjetljiv stvaralac, profinjen estet i vrstan stilist prepoznatljiva rukopisa.

Vraćam se onoj rečenici iz njegove poruke e-mailom: „Da, to smo morali raditi.“ Pisati pjesme i pripovijesti, prevoditi dobre pisce, otkrivati neke nove duhovne prostore. Ali Predrag nije imao vremena. Na bohemistici je radio sve – vodio jezične vježbe, predavao književnost i gramatiku, držao seminare iz književnosti i prevođenja. U jednom je razdoblju (kad su najedanput otišli Jonke, Vrana, Ribarova i Karpatský) bio posve sam, a tada je imao samo 35 godina. I ugled koji je stekao na fakultetu i u književnim krugovima. Iza njega bio je već zavidan književni opus, a ispred njega sveučilišna karijera s težinom životnoga uloga, koju tada vjerojatno nije slutio. Takva ga želim pamtiti. Imaj se dobro, prijatelju, doviđenja, měj se dobře!


Vijenac 453

453 - 14. srpnja 2011. | Arhiva

Klikni za povratak