Vijenac 443

Kazalište

Još jedna splitska provokacija ili neka nova judita

Besparici usprkos

Jasen Boko

Najnovija produkcija sa splitske alternativne kazališne scene, provokativna Judita u produkciji Fraktal Falus teatra i režiji Hrvoja Cokarića, još je jednom podsjetila na ozbiljne financijske probleme koji muče splitsku neovisnu scenu. Baviti se alternativnom (u organizacijskom i/li estetskom smislu) scenskom umjetnošću u Splitu posljednjih je godina nemoguća zadaća. Nova gradska uprava pod opjevanim gradonačelnikom posvee je nesklona bilo kakvoj neovisnoj pojavi u kulturi. Proračun za ovu godinu za glazbenu i scensku djelatnost izvan tri kazališne institucije (HNK, GKM i GKL) smanjen je za gotovo 70% u odnosu na prošlu godinu, dok su financijski rezovi u institucijama bili tek simbolični. Nikoga više ne čudi da s obzirom na ukus lokalne vlasti Splitski festival lakoglazbenih nota, sasvim estradna i komercijalna pojava, dobiva od grada više novca nego cjelokupna neovisna scensko-glazbena kultura, koja uključuje mala kazališta i grupe, koncertnu sezonu, glazbene djelatnosti, alternativni scensko-glazbeni izraz...


Marulićeva Judita kao crni kabaret: Fraktal Falus Teatar


No, kako je alternativa žilava pojava, neovisne grupe bez obzira na različitost estetskih interesa ne odustaju pa je lani PlayDrama, unatoč skromnoj materijalnoj potpori, bila najzanimljivije kazalište u gradu, a udruga Mladi akademski glazbenici organizirala je glazbeni festival i planiraju bogatu sezonu, za novac koji na Splitskom ljetu ne dotekne za podmetače za premijerne guze.

Kreativci iz alternative koji se bave kazalištem inovacije i eksperimenta udružili su se nedavno u Koaliciju za Inovativno Kazalište – KIK, koja će djelovati u prostorima Doma mladih i koja planira omogućiti osnovnu infrastrukturu i logistiku za produkciju i distribuciju svojih ideja. KIK je osnovan kako bi se sustavnim promišljanjem došlo do održivoga razvoja eksperimentalne kazališne scene u Splitu.

Dio je raznolike splitske alternativne scene i kazališna skupina Fraktal Falus teatar, osnovana još 1994, koja producira angažirane predstave i performanse temeljene na fizičkom teatru prožetu utjecajem visoke tehnologije. Središte je splitske alternativne scene u nikad dovršenu Domu mladih, u kojem danas djeluje Multimedijalni kulturni centar (MKC) i razne udruge mladih. Judita izvedena na sceni Doma mladih je i nastala u suradnji više udruga, a producent je predstave Xontakt, projekt koji više godina radi na promicanju suvremenoga plesa.

Judita je nadahnuta Marulićevim klasikom, točnije, redateljskom frustracijom lektirom, a program predstave svojevrstan je prosvjedni manifest u kojem Cokarić tvrdi: „Marulološka postavka o Marku Maruliću kao ocu hrvatske književnosti, koji je u djelu Judita nastojao ohrabriti svoj narod u borbi za slobodu, potpuna je i okrutna laž. Moja je teza da je Marulić bio preteča art-poltrona, koji je u tadašnjem Splitu koji je brojio par stotina pismenih duša (od kojih su većina bili ili židovi ili članovi katoličkog klera), pisao djela s isključivim ciljem da sebi osigura materijalnu egzistenciju povlađujući tadašnjoj političkoj i religioznoj eliti...“

Takva će teza („greška okaljanja umjetnosti koju mi nećemo ponoviti“) akademsku zajednicu sigurno podići na noge, ali cilj ove kazališne grupe i jest isprovocirati javnost svojim kazališnim angažmanom. Za njih je Judita kurva, čije grijehe razumiju i pokušavaju staviti u današnji kontekst u kojemu su ideološko-religiozni obrasci izokrenuti: Holoferno i njegovi odjeveni su u donje rublje na kojem je s prednje strane židovska zvijezda, a sa stražnje – američka zastava, čime se produkcija odvaja od starozavjetnog obrasca i ulazi u suvremenost.

Holoferno (igra ga Franko Bušić) primjer je suvremenoga diktatora, a predstava počinje mučenjem u Guantanamo-stilu neprijatelja režima. Judita (Nataša Pavlov) ima isti zadatak kao i kod Marulića: zavođenje Holoferna i njegovo pogubljenje. Kad se to ostvari, cijela predstava temeljena na fizičkom teatru postaje žanrovski death cabaret. Doduše, ostatak žanrovske najave o soft porn spektaklu slabije se ispunjava, ali mračna kabaretska zabava, u kojoj sudjeluje i publika razmještena po stolovima na samoj sceni – ključ je te produkcije. U predstavi sudjeluju i Boris Kadin, Nino Bokan i Renato Vidaković, a scenski pokret predstave bez i jedne riječi (osim onih koje izgovara pokojna Zdravka Krstulović u offu) osmislila je Nela Sisarić.

Judita iznenađuje profesionalnošću produkcije, kakve se ne bi postidjela ni nacionalna kuća. Vizualno-auditivna komponenta multimedijalne produkcije kojom dominiraju glasna glazba i lanci (scenografija Milena Meštrović, kostimi Nevena Cokarić Brstilo, glazba C Bastard i Ruzina Frankulin, video Marin Zorić) ostavlja dojam bogate produkcije, iako je cjelokupna predstava koštala tek nešto više od 20.000 kuna.

I premda ovo nije predstava koja će mijenjati svijet ili povijest kazališta (ima u njoj dramaturških praznina i povremene nedorečenosti), Judita je ipak bitan scenski prinos gradu čija se nacionalna kazališna kuća pretvorila u izvor skandala i potpune neinventivnosti.


Vijenac 443

443 - 24. veljače 2011. | Arhiva

Klikni za povratak