Vijenac 442

Likovna umjetnost

Gloria Oreb, Laboratorij, Salon Galić, HULU, Split, 1–15. veljače

Glorijin krug staklom i zlatom

Barbara Gaj

Splitska umjetnica Gloria Oreb u Salonu Galić predstavila je najnoviji rad pod naslovom Laboratorij. Izložena su dva ciklusa slikocrteža: crno-bijeli i bijelo-crni. Svaki se sastoji od po šest lesonitnih ploča postavljenih u pravilnome ritmu. Veći slikocrteži nastali su ugljenom i crnim akrilikom na bijeloj podlozi, dok su oni dvostruko manji rezultat crtanja bijelom kredom po crnoj akrilnoj pozadini. Najveću pozornost ipak zaokuplja treći dio izložbe, a čini ga drveni stol s nizom zatvorenih i praznih staklenki.


Iz postava izložbe


Svi koji poznaju Glorijino dosadašnje stvaralaštvo, a osobito trilogiju indikativno nazvanu Aurum – Iluminacije – Drugo nebo što je bila izložena na drevnim zidovima Dioklecijanovih podruma, lako zapažaju kako su njezini radovi uvijek podjednako prožeti suvremenošću i bezvremenošću, ponajprije zbog svoje univerzalno-metafizičke simbolike. Glorija svoje crteže ili slike – iako ih izrađuje u tradicionalnim tehnikama – uvijek oslobođa ekspresije i kromatičnosti. Ona, naime, formu redovito podređuje simbolici.

Laboratorij je nedvojbeno nova faza u Glorijinu stvaralaštvu; riječ je o početku novoga vremensko-prostornog istraživanja. U početku je bila okrenuta introspekciji i kontemplaciji, dok će sada svoja razmišljanja i osjećaje prebaciti u ponešto realniju stvarnost. Zapisi iz njezine radionice postaju dijagrami, zabilješke i skice što podsjećaju na tehničke crteže i studije starih majstora odnosno znanstvenika, a u njihovu središtu uvijek će se nalaziti krug.

Stvaralački proces ključan je za razumijevanje Glorijinih radova; on je zapravo neodvojiv dio izložaka.

Neva Lukić u predgovoru izložbe piše: „Stvaran, meditativan prostor kuhinje i svakodnevnoga života dolazi u suodnos s prostorom zabilješki unutarnjeg svijeta na slikocrtežima. Oni su zajedno jedan neodvojiv prostor. Staklenke su nešto opipljivo iz laboratorija, kao i lesoniti, ali unutar svijeta slikocrteža one su te koje djeluju nestvarno, kao da pripadaju nekom drugom vremenu, dimenziji, svijetu i prostoru.“

Radovi se, kao i prije, referiraju na svjetlost, prosvjetljenje te razotkrivanje vječne istine, dok će krug označavati potragu što kroz vrijeme teče ciklički, uvijek vraćajući se na početak. Krug u Glorijinim crtežima izvire iz tlocrta staklenki, ali riječ je zapravo o krugu beskonačnih kozmičkih zapisa svega što postoji. Istodobno, zlatni poklopci na staklenkama mogu simbolizirati i Sunce...

Propitivanje odnosa između organskog i anorganskog, muškog i ženskog principa te materijalnog i duhovnog više nije u prvome planu. Sada, naime, sve može biti prosvijećeno i sveto!

Gloria Oreb poslužila se, dakle, svakodnevnim jeftinim predmetima poput staklenki, ali u njihovu kružnom tlocrtu osjetila je začudan dašak vječnosti i nedokučivosti. Štoviše, njihovi zlatni zatvarači u tom kontekstu savršeno se uklapaju u autoričinu sklonost isticanju simbolike zlatne boje.

Zapisi iz radionice Glorije Oreb u predgovoru Neve Lukić podijeljeni su na pet dijelova, baš poput klasične antičke drame: ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet. Ekspozicija nas uvodi u priču o alkemiji i transformaciji, zaplet uvlači u laboratorij što će objediniti autoričin stan i atelijer, kulminacija tjera na suočavanje s dijagramima i zabilješkama, peripetija potiče na postavljanje pitanja, a rasplet vraća na početak, a to znači Suncu kao simbolu života i svjetlosti.


Vijenac 442

442 - 10. veljače 2011. | Arhiva

Klikni za povratak