Vijenac 434

Matica hrvatska

PERUNOV ŽRVANJ I JURJEVO KOPLJE, 8–10. listopada, Žrnovnica i Podstrana

Tragovima božanskog boja

Zoran Jurišić i Darijo Radović

Ogranak Matice hrvatske Podstrana i Udruga Žrvanj iz Žrnovnice te Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta iz Zagreba održali su 8–10. listopada međunarodni znanstveni skup u Žrnovnici i Podstrani pod naslovom Perunov žrvanj i Jurjevo koplje. Na skupu se govorilo o ranoj hrvatskoj povijesti i mitsko-povijesnoj baštini u Žrnovnici i Podstrani kao i u cijelim Poljicama.

U okviru projekta Sakralna interpretacija krajobraza, koji se provodi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, provode se sustavna istraživanja ostataka, tj. tragova pretkršćanske poganske mitologije u Hrvata u južnoslavenskom kontekstu. Istraživanja tog područja provodili su naši brojni znanstvenici, a njihova saznanja rezultirala su održavanjem znanstvenog skupa.

Pozdravne riječi u ime pokrovitelja skupa uputili su načelnik općine Podstrana Miran Tomasović, savjetnik za prosvjetu i sport Županije splitsko-dalmatinske Ante Radovčić te izaslanstvo Grada Splita. Potom su se skupu obratili izaslanik splitsko-makarske nadbiskupije Drago Šimundža i Slobodan Kaštela, tajnik HAZU-a, čija je zaklada potpomogla skup. U ime Matice hrvatske skup su pozdravili gospodarski tajnik Damir Zorić i članica Glavnog odbora Lidija Bajuk.

Mitologija vidljiva u imenima


O hrvatskoj mitologiji govorili su naši uvaženi znanstvenici: akademik Radoslav Katičić govorio je o Jurjevu koplju i Jurjevu maču, akademik Mislav Ježić o staroindijskoj inačici Peruna i Velesa, Vitomir Belaj o Jurjevim koracima po Žminjači. Vladimir Goss je održao hommage don Anti Škobalju, dok je Andrej Pleterski iz Ljubljane kazivao o staroslavenskoj mitologiji na slovenskom području. Ante Milošević iznio je svoja zapažanja o reljefu na crkvi u Žrnovnici, koji po njemu prikazuje Peruna kako ubija Velesa, tj. borbu dobra i zla. Tema Gorana P. Šanteka bila je Žrnovnica u kontekstu starohrvatskih sakralnih prizorišta. Ivica Kipre usporedio je tipografiju tog područja s mitskom tipografijom Župe dubrovačke, a Tomo Viniščak objasnio kako je ta mitologija smještena na području Podstrane i Žrnovnice. Osim njih sudjelovali su još i Božidar Jerković koji se osvrnuo na problematiku očuvanja naše baštine u ovim globalizacijskim vremenima, Jevgenij Paščenko govorio je o hrvatskim ukrajinskim poveznicama i korijenima, Mario Katić o mirilima, Suzana Marjanić o perunici i Perunu, a Lujo Medvidović o Mitraizmu i kršćanstvu na hrvatskom tlu. Arheolog Vedran Barbarić predstavio je Reljef boga Silvana iz Žrnovnice. Naposljetku su Ivan Aljinović i Ivica Lolić iznijeli planove kako sva ta saznanja predstaviti u turističke svrhe. U tome je iskustvom i savjetima ruku pomoći pružio Veselko Velčić, predsjednik Katedre Čakavskog sabora, koja je u Mošćenicama već uredila povijesno-mitsku stazu s 14 odmorišta i obavijesnih panoa.


Rasprava: akademik Radoslav Katičić, Veselko Velčić, predsjednik Katedre Čakavskog sabora, Lidija Bajuk, članica Glavnog odbora MH


Često se u znanosti govori o dvama mračnim stoljećima hrvatske povijesti. Uglavnom misli se na 7. i 8, a pomalo i 9. stoljeće. Vrijeme kada su Slaveni došli na današnje prostore i sa sobom donijeli svoja vjerovanja i mitski svjetonazor. Da bi taj novi prostor postao njihov, tj. naš, trebalo je te pretkršćanske staroslavenske bogove staviti na svoja mjesta u krajolik ili novi životni prostor. Tragovi te mitologije najviše su vidljivi u nazivima za gorske vrhove, za vode, jezera, rijeke, stijene, pećine, šume i drveće.

Najviše toponima koji nas upućuju na pretkršćansku mitologiju nalazimo jugoistočno od Splita, u predjelu Žrnovnice, Podstrane i srednjih Poljica.

Žrnovnicu i Podstranu dijeli gora Perun sa svoja tri vrhunca, Perunsko, Perun i Perunić, svi su oni dobili ime po staroslavenskom bogu gromovniku Perunu, a ta je gora bila polazna točka dosadašnjih istraživanja. Otkrivanjem ostalih toponima (Žminjača ili zmijski kamen, Tribišće, Vučipoje, Drognjuš, Kamena) te multidisciplinarnim istraživanjima filologa, etnologa, indologa, arheologa, povjesničara i ostalih upotpunila se slika staroslavenskog/starohrvatskog svetoga prostora i omogućila uvid u taj dosad skriven dio hrvatske povijesti.


Darijo Radović, predsjednik Ogranka MH Podstrana, Ivan Aljinović, predsjednik Udruge Žrvanj iz Žrnovnice i Tomo Vinšćak s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otvaraju skup


Tri kaste


Znanstvenici pretpostavljaju da je slavensko društvo bilo uređeno prema istom sustavu kao i ostala indoeuropska, primjerice indijsko arijsko. Podijeljeno je bilo u tri staleža ili tri klase, kaste. Prvom staležu pripadali su oni koji su se bavili duhovnim stvarima, duhovnici koje bismo danas zvali žrecima, oni koji su se bavili mitovima i koji su napamet znali sveti tekst. Drugi stalež bio je vojnički, ratnički, a treći poljodjelački odnosno stočarski, što bismo rekli, običan puk. Sveti obredni tekst znao je samo žrec. Budući da Slaveni nisu imali pisma, taj tekst trebalo je znati napamet i on se prenosio s koljena na koljeno. Kod zaposjedanja novih prostora trebalo je ljudima objasniti mitski svjetonazor i prilagoditi ga tom prostoru. Pretpostavljamo da neki od tih toponima postoje i danas, a mogu se vidjeti na topografskim kartama i vuku podrijetlo iz tog vremena, vremena doseljavanja Slavena, Hrvata na ove prostore (od 7. ili 8. stoljeća). Jer kad tako ne bi bilo, taj posao ne bi imao smisla.

Postavlja se pitanje da li je tih ostataka malo ili ih ima u obilju. Na prvi se pogled čini da ostataka, kad se pogleda na današnji hrvatski etički prostor, nema baš mnogo, ali kad se bolje pogleda, naći ćemo ih od Istre sve do Konavala i na kontinentu u središnjoj Bosni kod Vareša i po panonskom dijelu istočne Hrvatske. Zato možda treba u ovom radu dati kratki pregled stanja koje smo zatekli tijekom istraživanja na hrvatskom prostoru s jednim izletom, odnosno podatkom iz Bosne.


Sudionici skupa na predavanju u Podstrani Hotel Le Meridien Lav


Treba odmah na početku reći da su zapravo naša traganja usredotočena na tri božanske osobe. Peruna kao gromovnika, njegova protivnika Velesa, koji je predstavljen kao zmija, zmaj ili medvjed, i treću božansku osobu ženskoga spola, Mokoš, koja je pola godine, odnosno hladni dio godine, kod Velesa, i njemu supruga, dok je u toplom dijelu godine žena Perunu.

Ako smo utvrdili trojnu strukturu koju su uspostavili žreci koji su predvodili duhovni život Hrvata i Slavena, moramo ovdje reći da su se oni pri dolasku u nove prostore koristili starijim svetim mjestima.

Slaveni/Hrvati stavljaju svoja božanstva na mjesta gdje već postoji neka svetost. Znači postoji kult koji vuče korijene iz pretkršćanstva. S prelaskom na kršćanstvo ponovno se uspostavlja kult svetosti, samo što stare slavenske bogove zamjenjuju kršćanski.

Kršćanski su supstituti: Peruna zamjenjuje sv. Juraj, Jakov... Velesa Blaž, Mihovil, Juraj, Wolfgang, Vuk, sv. Nikola. Jarila zamjenjuje sv. Ivan, sv. Wolfgang i sv. Mihovil. Mara postaje sv. Marija, a Mokoš postaje Blažena Djevica Marija, sv. Marija Magdalena, sv. Ana, sv. Jelena, sv. Marko...

Voda u mitu


Voda je granica između svjetova. Svijeta ljudi i svijeta pokojnika. U Slavena ta je mitska voda Dunav (Dunaj). Ona može biti velika rijeka Dunav koju svi dobro znamo, a može biti i mali potok ili neki izvor kao što su na Krku i u Konavlima. To mogu biti kaljuže, razlivena voda, pa jezera, blatno mjesto. To je granica između naših i tuđih svjetova. Mjesto susreta mitskih ljubavnika Jurja i Mare. Mjesto smrti. Kad se prođe kroz vir, ulazi se u svijet mrtvih. I to je mitska prvobitna voda koju oslobađa Perun nakon što je ubio zmaja ili zmiju koja je zarobila vode u planini. To su lokaliteti vezani uz vodu Tribišće, Trebišće, Žrnovnica i Žrnovica.

Tu je najzanimljiviji planinski masiv visine jedva 450 metara na kojem se jasno vide tri vrhunca koja narod zove trima imenima koja u sebi sadrže ime staroslavenskoga boga Peruna: Perunsko, Perun i Perunić. Ti toponimi privukli i prijašnje istraživače. Ante Škobalj spomenuo ih je u knjizi Obredne gomile, s time da on u tim toponimima tj. Oronimima ne vidi ime staroslavenskog boga Peruna, nego misli da naziv dolazi od glagola periti, tj. stršati u nebo. Ta etimologija vjerojatno ne stoji jer je ovdje riječ baš o svetom prostoru staroslavenske i starohrvatske mitologije.

Kao što je već prije rečeno, na mjestima gdje se nekad štovao Perun danas se nalaze crkvice posvećene sv. Jurju (sv. Jure), tako i na tom masivu imamo dvije crkvice posvećene tom svecu. Jedna je na istočnoj strani iznad gornje Podstrane. Nalazi se na starijem nalazištu koje je vjerojatno iz vremena željeznog doba i tamo se vide tragovi groblja. Druga se nalazi na Perunskom između Podstrane i Žrnovnice, udaljena oko sat hoda od jednog i drugog vrha. I do danas nije jasno zašto se na tom grebenu nalaze dvije crkve posvećene istom svecu. Postoje neka mišljenja da su se ti ljudi selili ili da su bježali pred nekim osvajačima pa su napustili jednu crkvu i izgradili drugu, ali te teorije nisu potvrđene. Uglavnom crkvice na Perunskom i na Vršini pripadaju općini Podstrana.

Različiti su pogledi na Peruna stanovništva Žrnovnice i onoga iz mjesta od Podstrane, tj. s morske strane. Strana Žrnovnice hladna je strana, neosunčana, osojna. Svijetla je strana ona iznad Podstrane – baš kao yin i yang. Uglavnom rijeka Žrnovnica bila je granica između Poljičke Republike i Splita, tako da ono što je na desnoj obali rijeke Žrnovnice ne pripada Poljičkoj Republici. Perun u cijelosti pripada u Poljičku Republiku jer se nalazi na lijevoj obali. Ali svetost tog prostora u pretkršćanskom smislu potkrepljuju i drugi toponimi. To je zmijski kamen Zmij kamik, koji se spominje u darovnici još 1172, a preveo ga je s talijanskog akademik Radoslav Katičić. Isto tako toponim u današnjem zaseoku Amižići, koji se zove Amižića vrelo ili Tribišće. Na crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Žrnovnici nalazi se reljef s konjanikom koji kopljem probada zvijer. Splitski arheolog Ante Milošević 2009. došao je do senzacionalnog otkrića da tu nije riječ o Mihovilu koji ubija zmaja, nego da je na reljefu prikazan božanski boj staroga slavenskog boga Peruna i njegova suparnika Velesa. To otkriće nadmašuje lokalne i nacionalne okvire i ide u red velikih doprinosa europskoj znanosti i istraživanjima mitologije.

Kao rezultat ovog skupa odredit će se smjernice kako da se baština prezentira u turističke svrhe. Želja je organizatora da se radovi sa Skupa objave u posebnoj publikaciji, koja će biti vrijedan prinos rasvjetljavanju hrvatske rane povijesti i mitskog svjetonazora te kulturnopovijesne baštine prostora.


Vijenac 434

434 - 21. listopada 2010. | Arhiva

Klikni za povratak