Vijenac 399

Reportaža

Ogranak MH Metković

Biser uz nacionalnu i svjetsku baštinu

Dragutin Pasarić

Ogranak MH Metković

Biser uz nacionalnu i svjetsku baštinu

Datum pisanja ovoga teksta ponešto je simboličan. Rukopis je završen 8. lipnja. Dan je to obnove Ogranka MH Metković 1991. Uz njegovo djelovanje autor redaka kao i četrdeset članova MH iz Kutine i Popovače, sudionici nedavnog posjeta tom gradu na Neretvi, pod snažnim su dojmom. Uz dva na glasu svjetski priznata muzeja: onog uz senzacionalna otkrića spomeničke baštine antičke Narone (16 pronađenih kipova i bogatstvo raznovrsne materijalne kulture) te ornitološkog s 340 preparata 218 ptičjih vrsta, sustavna djelatnost metkovskog ogranka MH bez dvojbe također zaslužuje pozornost veću od zavičajnoga ponosa.

Počelo je još 1878.

Prvi poznati podaci uz ime Metković u dubrovačkim arhivima vežu se za 1422. godinu, iako je kraj bogate prošlosti poznat otprije. Njezin hrvatski dio vezan je s knezom Domagojem, kojemu u spomen na brežuljku iznad Sv. Vida dominira golema skulptura kipara Stipe Skoke, jedna od dvjesto najvećih u svijetu. Što se MH tiče, njezini počeci zabilježeni su 1878. uz ime povjerenika svećenika Jose Gabrića. Dakle, vrlo rano, samo četiri godine nakon što je Matica ilirska u Zagrebu promijenila svoje ime u Matica hrvatska. Dva nova imena, pop Josip Damić i poduzetnik Slavoljub pl. Meichsner, upisana su godinu poslije. Do 1942, kada rad povjerenstva prestaje, broj članova kreće se od tri do trideset: godine 1896. (25 članova) povjerenik je i dalje Joso Grabrić, koji je to bio punih dvadeset godina. Toliko staža u MH ima i svećenik don Luka Gabrić, čiji nam je jedini lik (rad nepoznatoga venecijanskog majstora) poznat iz 19. stoljeća i reproduciran u zanimljivu pregledu djelovanja metkovske MH u knjizi Tragom Matice hrvatske. Bogato ilustriranu, na 200 stranica, 2003. knjigu je uredio, neumoran u radu Ogranka od utemeljenja (1970), sve do danas, njegov sada aktualni dopredsjednik Ratko Krstičević. To prvo razdoblje, 19/20. stoljeća, što se članstva tiče, spominje učitelje, dušobrižnike, posjednike, carinike i trgovce, što govori i o trgovačkom položaju Metkovića, od kojih su neki od aktera s adresa u Čapljini, Mostaru i Sarajevu. Najveći broj članova, trideset, Metković ima 1930, s povjerenikom trgovcem Gabrom Jovanovićem. Godine 1942. broj se sveo na pet članova, a posljednji povjerenik, koji je na toj dužnosti od 1933, bio je trgovac Ivan Jovanović. Može se reći, u 64 godine promijenivši tri države i osjetivši dva svjetska rata, a u Kraljevini Jugoslaviji i zatiranje nacionalnog iskaza, na čelu metkovskog ogranka povjereništva dominirala su prezimena Gabrić i Jovanović.

Zanos i brzi prekid rada sedamdesetih prošloga stoljeća

Rad Matice hrvatske u Metkoviću obnovljen je 21. lipnja 1970. na svečanoj osnivačkoj skupštini Ogranka. Bio je to i ostao događaj za pamćenje. Uostalom, činu utemeljenja bili su prisutni tadašnji predsjednik MH Hrvoje Iveković, povjesničar Franjo Tuđman i književnik Petar Šegedin. Ponos i potreba za ogrankom potvrđuje se i članstvom. Cjelovit popis svih članova zaplijenjen je prilikom Udbine premetačine kuće gospodarskog tajnika Ogranka Ratka Krstičevića, a sačuvani djelomičan popis članova govori o 572 imena. Nošeni nacionalnim zanosom, Metkovci i Neretvani masovno se učlanjuju, pa je do 1972. broj članova, sjećaju se sudionici tih događaja, dosegnuo gotovo tisuću. Prvi pokušaji za osnivanje Matice hrvatske u Čitluku bili su 1970/71. od strane članova iz Brotnja koji su pripadali Matici hrvatskoj u Metkoviću i u svojoj djelatnosti objedinjavali cijeli prostor Hercegovine i dijelom Bosne. Upravu Ogranka MH u Metkoviću 1970-71. činili su: Krešimir Gabrić, Smiljka Glušćević, Niko Jerković, Živko Jerković, Ivan Jurić, Damir Kravar, Ratko Krstičević, Nikola Martić, Božo Mustapić, Danko Palavestra, Vladimir Pavlović, Mate Pecić, Drago Tolić i Željko Vučković. Predsjedništvo: Ivan Jurić (predsjednik), Damir Kravar (dopredsjednik), Vladimir Pavlović (tajnik), Ratko Krstičević (gospodarski tajnik).

Umjesto ugodnih informativni razgovori

No dolaze nepoželjna vremena. Opravdano stoga knjiga Tragom Matice hrvatske donosi tekstove i sjećanja na Hrvatsko proljeće 1971. te događaje koji su mu neposredno prethodili i slijedili. Tekstovi su podijeljeni u tri skupine: Hrvatsko proljeće, Spomenik Stjepanu Radiću i Represija. Posebno plijeni Udbin Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske (600 str.), koji se djelovanjem MH u Metkoviću bavi čak na sedam stranica. Vjerojatno s tadašnjih političkih stajališta i s razlogom. Uostalom, najveća manifestacija metkovskog ogranka zbila se poslije 1. prosinca 1971, dakle 21. sjednice vodstva CK SKJ u Karađorđevu s osudom Hrvatskog proljeća. Bilo je to u nedjelju 5. prosinca spomenute godine uz podizanje spomenika Stjepanu Radiću (rad kipara Srećka Galića). Događaj na kojemu je predavanje održao povjesničar Franjo Tuđman (1990. prvi predsjednik neovisne RH) okupio je velik broj žitelja Metkovića i okolice. Jasno, posljedice tog djelovanja uz premetačine stanova, odvođenja na informativne razgovore osjetili su i najistaknutiji članovi MH u Metkoviću.

Rad u minulih osamnaest godina

Prošlo je sedamnaest godina i 1989. obnovljen je rad Matice hrvatske, a u Metkoviću 8. lipnja 1991. Prvi predsjednik bio je književnik Vladimir Pavlović. Dok su borbeni zrakoplovi smrtonosni teret istresali nad Metkovićem i susjednim mjestima, metkovska Matica uz kulturno djelovanje bavila se i prikupljanjem humanitarne pomoći. I ne samo tom nužnom i životnom potrebom, Ogranak organiziranim predavanjima na aktualne teme od gostovanja Vlade Gotovca, Jevrema Brkovića, Janka Bobetka priprema se i za dane s kojima će tamo već od 1995. započeti stručno-znanstveno i umjetničko valoriziranje prostora doline Neretve sve do spoznaje njezinih gospodarskih i ekoloških vrijednosti. Slikovito rečeno Ogranak MH dao je na vidjelo Metković i okolicu od katastarske mape: Mjesto Vid, općina Metković, 1836., preko starih razglednica, do likovno oslikanih i pjesničkom snagom oblikovanih umjetničkih mapa. Održavaju se tribine s raznim temama, organiziraju izložbe i razvija nakladništvo. Opseg kulturnih aktivnosti povećao se nakon ratnih zbivanja. Kao biser svoje izdavačke djelatnosti metkovski matičari s pravom spominju grafičku mapu Neretva s pjesmama Stojana Vučićevića te grafikama Vatroslava Kuliša i Zlatana Vrkljana. Dakako uz Neretvu Narona je nezaobilazna tema i autorska i prevodilačka. Na popisu su objavljenih naslovi: Smiljan Gluščević: Donja Neretva u antici (ilustracije Milan Palčok), zatim dva djela Povijest i topografija Narone i Moja istraživanja oko nje autora Carla Patscha (1845–1865), tiskana u Beču početkom 20. stoljeća, danas u nakladi Ogranka prevedena s njemačkog (Dragica Nikolić) i latinskog (Radoslav Dodig). Tu je za razumijevanje hoda antikom i knjiga Hello Narona arheoloških putopisa, uglednog znanstvenika Emilija Marina (danas veleposlanik RH pri Svetoj Stolici). Narona neće ostaviti ravnodušnima ni umjetnike, pa joj tako uz izabrane književnopovijesne tekstove Alberta Fortisa mapu akvarela nudi Ivo Donelli.

Najuglednija nagrada MH Ivan Kukuljević Sakcinski

A što tek reći o crkvenoj baštini koja se otvara na stranicama knjiga Mile Vidovića, doktora teoloških znanosti, stručnjaka za povijest Crkve u Hrvata. Njegovo djelo Sakralni objekti u dolini Neretve u nakladi metkovske MH 1998. Ogranak prima Brončanu povelju MH, a 2007. u sunakladništvu (Crkva u svijetu, Split) za kapitalno Povijest Crkve u Hrvata, Kukuljevića, najveću godišnju nagradu koju MH dodjeljuje ograncima za objavljene naslove. Knjiga (tvrdi uvez 700 str.) obrađuje krajeve prije doseljenja Hrvata, govori o njihovu povijesnom putu od Irana do nove domovine na Jadranu, o počecima crkvenoga života do gubitka hrvatske državne samostalnosti, opisuje razdoblje od konca 11. do konca 19. stoljeća na prostoru današnjih biskupija u Republici Hrvatskoj. Donosi i povijest Crkve u Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. Sadržaj upućuje i na Crkvu u Hrvata u 20. stoljeću do najnovijih političkih promjena, vrijeme stvaranja samostalne i suverene države Republike Hrvatske kao i Republike Bosne i Hercegovine. Na kraju donosi pregled redovničkih zajednica nastalih od polovice prošloga stoljeća do danas. To vrijedno djelo daje i prikaz hrvatskog iseljeništva tijekom povijesti i djelovanja Crkve te pregled crkvene umjetnosti.

Igor Zidić: pravo na auru kulturnog naroda

Rad metkovske MH uronjen je doslovce u neretljansko biće: od njegova krajolika do poruka koje brišu arhivsku prašinu i hrabre sve brojnim istraživačkim projektima uz nasljeđe, ali objavom suvremene literature, likovnim izložbama i glazbenim koncertima daju toliko potreban ritam današnjice, poput knjige pjesama Gral Vladimira Pavlovića, za koju je Ogranak dobio Srebrnu plaketu MH, a autor Tinovu nagradu. Predaleko bi odnio popis objavljenih djela. To je zapravo već zamjetna bibliografija. A koje se poruke odašilju iz Metkovića, osjetilo se i prošle godine u Palači MH u Zagrebu na predstavljanju grafičke mape Naronska siesta. Nastala je na stihove Ivana Slamniga, duboko ukorijenjena u metkovski kraj, u naronsku, antičku tradiciju, ali s jakim osjećajem južne, mediteranske kolijevke i organskim asimiliranjem sjeverne, mitteleuropske okosnice, kako to ističe akademik Tonko Maroević. Slamnigove stihove izabrao je Luko Paljetak, a grafičkim prilozima obdarili Petar Barišić, Darko Ćurda, Vatroslav Kuliš, Robert Šimrak i Zlatan Vrkljan. Igor Zidić, predsjednik MH okarakterizirao je Slamnigov jezik, s jedne strane visokokultiviranim, europskim jezikom, a s druge, dijalektalnim, zaigranim i punim dosjetki: »Ako smo znali iskoristiti grčku baštinu, onda smo zaista veoma stari, onda imamo pravo polagati svoju starinu u ono najbolje što je Europa imala, u helensku i judeorimsku baštinu, što nam daje auru kulturnoga naroda«, zaključio je. I zaista aura kulture jednog naroda stvara se u svim dijelovima njegova teritorija. Metković je iznimna potvrda toga. Stoga nije ni čudo što povjerenje radu daju gradska i županijska vlast, pri čemu čelnici Ogranka ne zaobilaze spomenuti i osobnu ulogu i aktualnog gradonačelnika Stipe Gabrića Jamba. Prošle godine članstvo je dalo i povjerenje za četverogodišnji mandat vodstvu u sastavu: Ante Brečić predsjednik, Ratko Krstičević dopredsjednik, Ivan Nadilo tajnik, Željko Veraja, rizničar. U Upravni odbor izabrani su: Jozo Jurković, Tonči Jerković, Dragan Tolić, Tomislav Zubčić, Blagotvor Grgurinović i Božidar Lovrić. Nadzorni odbor čine: Jure Mijić, Vesna Vidović i Ivo Veraja.

Dragutin Pasarić

Vijenac 399

399 - 18. lipnja 2009. | Arhiva

Klikni za povratak