Vijenac 384

Glazba

LJERKO SPILLER – In memoriam

Sljedbenik Vaclava Humla

LJERKO SPILLER – In memoriam

Sljedbenik Vaclava Humla


slika


Počasni predsjednik žirija Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml Ljerko Spiller doživio je 22. srpnja 2008. stoti rođendan u Buenos Airesu. Lom kuka prije naših ljetnih mjeseci i postoperacijske nedaće razlog su našega trajnog životnog rastanka s velikom violinističkom osobnošću brojnog obzorja sjajnih hrvatskih guslača međunarodno priznate Zagrebačke violinističke škole iz razreda njezina utemeljitelja, violinističkog pedagoga Vaclava Humla.

Violinist svjetskoga glasa, Argentinac hrvatskog podrijetla ili Hrvat izvan Hrvatske u dijaspori svoje druge domovine Argentine, Ljerko Spiller rođen je u Crikvenici 22. srpnja 1908. Njegovo dječje oduševljenje violinom moglo se istinski ostvariti tek preseljenjem obitelji u Zagreb nakon završetka Prvoga svjetskog rata, gdje postaje učenik u razredu Vaclava Humla u Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Njegov učitelj, utemeljitelj Zagrebačke violinističke škole Vaclav Huml (1880 – 1953), učenik znamenitoga češkog pedagoga violine svjetskoga glasa Otakara Ševčika, od 1903. je profesor na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda i do smrti 1953. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon umjetničke diplome kod Humla, Spilleru je odobrena specijalizacija francuske vlade za studij na École Normale de Musique u Parizu. Započeo je u razredu Gastona Pouleta 1928. Vrlo ga je brzo zapazio Jacques Thibaud, znameniti francuski guslač, pod čijim se imenom svake četiri godine priređuje vrlo ugledno međunarodno natjecanje u Parizu. Thibaud Spillera preporučuje Alfredu Cortotu, koji traži još jednog violinista za svoj novoosnovani Komorni orkestar, u kojem redom djeluju povijesno znameniti umjetnici. Virtuoz Zino Francescatti bio je lider orkestra, a Maurice Vieux prva viola, a kao gosti orkestrom su ravnali George Enesco i Nadia Boulanger. U protoku godine Francescatti je napustio orkestar pa Spiller zauzima mjesto lidera – koncertnoga majstora orkestra. Osim solističkih nastupa s orkestrom, položaj prvoga guslača Spillera spojio je s Mauriceom Ravelom, Gregorom Piatigorskim, Emanuelom Feuermannom i Diranom Alexanianom, tada asistentom Pabla Casalsa na École Normale de Musique. Na diplomskom koncertantnomajstorskom ispitu Spiller svira Paganinijev koncert, Bachovu šansonu i Mozartovu simfoniju – solo dionicu viole, kako se u to doba na violinskoj diplomi tražilo, jer violskih posebnih razreda nije nigdje bilo sve do polovice stoljeća. Škola vrlo brzo otvara nastavničko mjesto za Ljerka Spillera.

Veliki uspjeh ostvario je Ljerko Spiller 1935. od 3. do 16. ožujka u Varšavi na Prvom međunarodnom violinističkom natjecanju Henryk Wieniawski, jednom od prvih natjecanja na svijetu uopće. Na čelu međunarodnog žirija od 21 člana bio je Adam Wieniawski, a natjecalo se 55 violinista (82 prijavljena) iz šesnaest zemalja. Nagrade su podijeljene ovim redom: Ginette Neveu, David Ojstrah, Henry Temianka, Boris Goldštajn, Ljerko Spiller, Mary Luisa Sardo, Ida Haendel, Hubert Anton i Bronislaw Gimpel. Spillerov izvorni način sviranja solo-skladbi J. S. Bacha izazvao je pri izvedbi fuge polemiku u žiriju. Danas se skladbe za violinu solo J. S. Bacha izvode isključivo na način poštivanja izvornoga teksta, tako da je tadašnje sviranje Ljerka Spillera označilo prekretnicu prema modernom shvaćanju izvedbi solo-sonata i partita Johanna Sebastiana Bacha.

U predvečerje Drugog svjetskog rata, napustivši stjecajem niza okolnosti violinističku karijeru u Europi, Ljerko Spiller započeo je život violinista, pedagoga, dirigenta i organizatora glazbenog života, od 15. kolovoza 1935. u Buenos Airesu. Podulji je popis njegovih djelatnosti, iz kojega treba izdvojiti ono najznačajnije: koncertni majstor Simfonijskog orkestra LRA Radio del Mundo (1936 – 1949) i Amigos de la Musica (1947 – 1964); dirigent, osnivač i umjetnički voditelj Conjunto de Cámara (1947 – 1964); titularni, izvanredni i profesor emeritus u La Plati; dirigent i violinist Festivala u Córdobi; tečajevi violinističkog usavršavanja u Barilocheu. Nakon osnutka Collegium Musicum u Buenos Airesu, Spiller organizira koncerte za djecu, a poslije dirigira Omladinskim orkestrom (1959 – 1976) te je profesor i inicijator učenja violine u skupinama za djecu. To rezultira pisanjem i izlaskom njegova najpoznatijeg djela, koje je izdao PAN u Zürichu – Kinder lernen Geige spielen (Djeca uče svirati violinu).

Veliki uspjeh odgoja violinskih virtuoza bilježe unutar velikog broja pitomaca njegovi učenici Alberto Lysy, Ana i Nicholás Chumachenko, Léon Spierer (u sezoni 2002/03. dva puta gost dirigent Zagrebačke filharmonije) i Eduardo Vassallo. Obojica njegovih sinova također su ugledni glazbenici: Antonio, koncertni majstor drugih violina u Simfonijskom orkestru Bavarskog radija i Andreas, vodeći oboist i dirigent u Argentini. Brat njegove supruge Carole, Michael Gielen, svjetski je poznat dirigent.

Nažalost, nastojanja da se sedamdesetih godina prošloga stoljeća Spiller vrati u domovinu nisu uspjela, dakako na štetu postojećih zasada Humlova učenja u Zagrebu zatvorenih samo u usmenu tradiciju.

Ljerko Spiller nakon uspjeha na natjecanju u Varšavi više se nije natjecao, ali je sudjelovao u nizu natjecanja kao član žirija, u Ženevi, Salzburgu, Goriziji i Njemačkoj, a od početka Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml 1977. bio je član njegova žirija, od 1981. kao potpredsjednik, a od 1989. nasljednik znamenitog Henryka Szerynga na mjestu predsjednika žirija. Već u siječnju 1973, na Memorijalu Vaclava Humla, Spiller sudjeluje zapaženim člankom u tiskanoj monografiji Vaclav Huml, u izdanju Hrvatskoga glazbenog zavoda pod naslovom: Sjećanja na mog nezaboravnog profesora Vaclava Humla, gdje kaže: ...»Kao 20-godišnji mladić svirao sam u Berlinu. Koncertu je prisustvovao (znameniti pedagog, op. Z. S.) prof. Karl Flesch i pozdravljajući me nakon koncerta, rekao mi: Ne poznam vašeg učitelja, ali vas uvjeravam da možete na cijelom svijetu nabrojati na prste jedne ruke profesore, koji podučavaju kao vaš majstor« I nastavlja: »U današnje doba je gotovo nemoguće naći pedagoga koji se posvema preda, koji svu svoju energiju, iskustvo i zdravlje stavlja u službu napretka svojih učenika. A takav je bio Vaclav Huml. Tko ozbiljno primijeni temelj Humlova učenja, ne treba imitirati ni nove, ni zastarjele sisteme guslanja.«

Spiller je vrlo čest gost majstorskih tečajeva, osim u Argentini, ponajviše u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Hrvatskoj. Bio je nekoliko godina za redom predavač ljetnih tečajeva u dvorcu Altensteig kraj Stuttgarta. Tečajevi u Zagrebu bili su vezani uz njegovu metodu Djeca uče svirati violinu, koja je osim na njemačkom jeziku tiskana na španjolskom i engleskom. Nažalost se osigurana mogućnost izdavanja na hrvatskom, vezana uz autorov ugovor sa spomenutim izdavačem, nije do danas ostvarila.

Popis nagrada i priznanja Ljerku Spilleru zaista je dojmljiv. U tome dugom nizu najvažnije je: Nagrada Sirlin 1971. kao najbolji argentinski profesor za instrumente u posljednjih deset godina; Počasna diploma OEA-e i CIDEM-a. u Washingtonu od 11. lipnja 1996; dvije nagrade Konex (kao pedagog i za klasičnu glazbu); poziv za savjetnika Consejo de Música od vlade Njemačke i Francuske za Švicarsku i Austriju 1966. i ponovno Njemačku 1974, 1982. i 1986; počasni član Udruženja muzičkih umjetnika, Zagreb 1985, kao i Međunarodnog udruženja Wieniawski u Varšavi. U prilici Šestog međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml, Ljerko Spiller primio je u veljači 1997. odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, kojim ga je odlikovao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman; Ljerka Spillera proglasio je 1999. Američki biografski institut Čovjekom godine (Man of the Year); nagradu BACH 2000 primio je u povodu 250. obljetnice smrti J. S. Bacha, u Buenos Airesu, a nagradili su ga posebnim priznanjem ISME/SADEM (La Sociedad Argentina de Educación Musical) 2001. te grad Buenos Aires u 2002.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, pokrovitelj Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml primio je Ljerka Spillera u povodu 7. međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml, u veljači 2001.

Osim niza argentinskih skladatelja što su Spilleru posvetili svoje skladbe učinili su to Hrvati Fran Lhotka, Božidar Kunc, Mladen Pozajić i Boris Papandopulo. U okviru brojnih nastupa u glavnim gradovima, radijskim i televizijskim emisijama u Europi, Argentini i Urugvaju, Spiller vrlo često izvodi djela Ivana Mane Jarnovića, Franje Dugana, Milka Kelemena, Krste Odaka, Josipa Slavenskog, Miroslava Šlika i Miroslava Spillera. Isto tako dug je popis nastupa Ljerka Spillera s čuvenim dirigentima, kao i s raznim solistima uz njegovo dirigiranje.

Posljednji dolazak prof. Ljerka Spillera u Zagreb bio je u prilici 8. međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml, u njegovoj ulozi predsjednika žirija, od 11. do 18. veljače 2005.

Navršivši punih stotinu godina, umro je u nedjelju, 9. studenoga 2008. u Buenos Airesu. Zaslužnom Hrvatu, od prvih dana nositelju hrvatske putovnice, neka je laka argentinska zemljica.


Zlatko Stahuljak

Vijenac 384

384 - 20. studenoga 2008.

Klikni za povratak