Vijenac 360

Ples

UZ DRAGI NAŠ KAJ ANSAMBLA LADO

Drmeš i drobničica

Zaslužni dvojac, Ivan Ivančan ml. i Ivica Ivanković, programski su i režijski uspjeli unijeti novi dah i polet, izmjenjivanje kraćih točaka, vokalnih i instrumentalnih bisera s plesnima

UZ DRAGI NAŠ KAJ ANSAMBLA LADO

Drmeš i drobničica



Zaslužni dvojac, Ivan Ivančan ml. i Ivica Ivanković, programski su i režijski uspjeli unijeti novi dah i polet, izmjenjivanje kraćih točaka, vokalnih i instrumentalnih bisera s plesnima


Dugogodišnja ljubav Lada prema tradiciji kajkavskih krajeva ostvarila se i ovogodišnjim koncertom. Nastupi u studenom u Koncertnoj dvorani Lisinski (14. studenoga), te u HNK (19), u najboljem su svjetlu potvrdili da su uz moć uigranog ansambla i ovaj put uz dopuštene pojave slobodnije improvizacije, mnogi članovi Lada zreli solisti – plesači, pjevači ili svirači tradicijskih instrumenata. Sklad zajedničkoga zvuka i slike ujednačeno se protezao od početka i rastao do kraja programa. Zaslužni dvojac, Ivan Ivančan ml. i Ivica Ivanković, programski su i režijski uspjeli unijeti novi dah i polet, izmjenjivanje kraćih točaka, vokalnih i instrumentalnih bisera s plesnima. Ta je igra obuhvatila široku šetnju kajkavianu. U prvom dijelu programa, od Međimurja, znanoga nam cvetnjaka Horvatske, preko posavskoga ravnog polja i brdovite, kako u reprezentativnoj programskoj knjižici kažu, tajnovite Bilogore, pokraj Kupe, vode ladne, do mile Podravine, te u drugom dijelu – od Turopolja, preko scenski dosad gotovo nepoznata Gorskog kotara, do Zagorja, Prigorja i nazaj v Međimurje. Taj novi kolaž nije uobičajeno redanje koreografija i utoliko je zanimljivije traganje za suvremenim scenskim izrazom. Zemljopisna raznolikost dočarana je projekcijama slika Ivana Andrašića, a stihovi u izvedbi zagrebačkog kajkavca, glumca Otokara Levaja, publiku su i na pjesnički način prošetali kajkavštinom. Bednjanski su se Kavaliri, gosti programa, pokazali pravim zagorskim gucima i tamburašima, s popevkama čije su stihove mogli razumjeti samo rođeni Bednjanci i vrhunsko glazbovanje u kojem su uživali svi. Uz uobičajeno vrsno vokalno i glazbeno izražavanje, mali su dragulji ovog koncerta osvježenja u obliku bilogorske bajalice uz zujaljku, plesanje uz tičeke, dvojnice i dude, ove rijetko viđene instrumente. Drmeši – uz rozganje u bogatoj slici nošnji iz različitih sela Pokuplja, uz svadbeni tanec za partu s mačevima iz Turopolja, te uz prigorsku drobničicu, zajedno su s polkama prikazali repertoar ovih krajeva. Valcer i oberštajer, tipični za Zagorje, ovaj su put osvanuli uz oberštajerić i horvatsko kolo u goranskom balu i dosad neviđenom ruhu, koje je uz harmoniku heligonku znatno pridonijelo raznolikosti i draži programa. Zagorski vokalni i instrumentalni soldački štiklec, uz dobošara koji je podsjetio na turobno oglašavanje vojnica i odlaske v tabor u prošlosti, tematski se potvrdio i u velikom, međimurskom finalu. Guci, cimbule i nezamjenjivi bandisti (uz svirače Lada i gosti ZET-ove limene glazbe) te istaknuti solisti u skladu s uživljenim ansamblom podarili su nezaboravnu zvučnu i dinamičnu plesnu sliku s mnogo dubokih emocija. Nastup posebne gošće, pjevačice Mihoko Shirakawa, supruge japanskoga veleposlanika u Hrvatskoj, ganutljiv svršetak programa s Domjanićevom pjesmom Kaj, koju je s veseljem prihvatila i publika, otkrili su vedro lice Lada, koji je i ovim programom uspješno pronašao put do srca publike. Koncertom su se ladovci oprostili od dugogodišnjeg svirača i voditelja orkestra Gorana Kačurova, koji ih je znatno zadužio entuzijazmom i umijećem.


Tvrtko Zebec

Vijenac 360

360 - 20. prosinca 2007. | Arhiva

Klikni za povratak