Vijenac 355

Komentari, Naslovnica

Komentar:

Formule

Formule

U marketinškom je poslu poznata formula 3Bs: beauty, beast, baby koja poučava kako u sredstvima masovne komunikacije najjednostavnije i najučinkovitije reklamirati neki proizvod; dovoljno je uz njega posaditi seksi djevojku, opaku divlju zvijer/umiljata kućnog ljubimca ili slatku beba, i stvar drži vodu. Njima malotko može odoljeti. Nago žensko tijelo prodaje sve, od automobila do kondoma, otkačena leopardova družina bezalkoholnim pićem pruža ugriz zadovoljstva, a bebe&klinci postali su macluhanovski robovi koji nježno uvaljuju kremice za kožu, paštete, čajne kobasice, čarape, stambenu štednju... Ili nam se ukapljuje adrenalin, ili nas se pokušava raspekmeziti.

U Hrvatskoj je, na drugoj strani, prema visokofrekventnoj formuli BMK lako naći temu za udarni novinski tekst: štof za opis tragikomičnog stanja tuzemne svijesti, slika i prilika redovito podastire pustopašna trojka Bandić, Mamić, Kerum. Čovjeka koji zna sve odgovore u posljednjih je desetak dana zaskočila masa neugodnih pitanja, a odgovori su se stanjili i mucaju od neuvjerljivosti. U silnom metežu potonulih gradilišta, klizišta, zagađena vodovoda i zemljišnih transfera blagoglagoljivi gradonačelnik našao se, kako bi i sam po zagrebački natuknuo, u gabuli. Vidjet ćemo koliko će na koncu vrijediti ona latinska poštapalica koju je kameniti zmaj retorički podvukao na kraju nedavna izlaganja o sudbini potentnih kvadrata na Ravnicama: mea culpa! Drugi iz formule, Zdravko Mamić, pokazao je svu bijedu klupskog nogometnog miljea, a njegovi su postupci zdušno ocijenjeni, barem od onih koji s nogometom nemaju profesionalnih veza, bahatim, divljim i primitivnim. Oglasili su se dežurni sociolozi, psiholozi, analitičari suvremene kulture, HHO. Taj tip iz naturalističkog romana (ali i iz naše trpljene svakodnevice) kojemu svaka druga riječ zapinje o muško spolovilo, zamalo ga je i pokazao javnosti na uvid izvodeći sitnosatni striptiz uz šampanjac i violinu. A onda je sviračima, na jecajuće im strune, nakačio nekoliko prosječnih plaća hrvatskoga gospodarstva, jer je samo toliko imao uza se. Mamićevim likom i djelom možebitno su se nadahnuli oglašivači koji na ZET-ovim tramvajima reklamiraju čokoladicu Bananko. Na četrnaestici, dakle, piše: Tko se vozi u ovom tramvaju taj je u banani, i: Zabranjeno je gurati Bananka u automat. Treći biser u nizu, Željko Kerum, nakon što je priznao da je upravo on odgovoran za rušenje dijela negdašnjeg postrojenja tvornice-spomenika kulture Nade Dimić na gradilištu vlastita poslovnog centra, lakonski je zaključio kako u cijelom tome događaju ne vidi ništa čudno: zgrada se srušila, gospodo, jer je bila stara! Uostalom, ako se i srušila, moja je. Budući da se pouzdano zna da je Dioklecijanova palača starija od tvornice Nade Dimić, sreća je što Kerum nije gradio novu splitsku rivu. Ovako se od štekata ne vidi samo fasada, a onako se od ruševina palače ne bi vidjeli štekati, što bi bila neprocjenjiva šteta.

Posve na margini ovoga formulaičnog cirkusa, Hrvatska se otputila na veliki i slavni Frankfurtski sajam knjiga. Zajednica knjižara i nakladnika pri Hrvatskoj gospodarskoj komori pokazala je i ove godine da nije kadra napraviti primjeren popratni tiskani materijal nacionalnoga nastupa. Sjećamo se sramotnoga kataloga od prošle godine, s nizom tiskarskih, grafičkih i prijevodnih propusta, a o uvodnom pjesmotvoru Kašmira Huseinovića da i ne govorimo. Nažalost, u tek nešto manjem opsegu, ponovilo se i ove godine. Kako to stoji u impresumu, za aktualno izdanje odgovorni su urednik Valter Lisica, koji je na mjestu predsjednika Zajednice odmijenio Zdenka Ljevaka, te opet, ali sada u funkciji gorda naziva, realizator Kašmir Huseinović. Dovoljno je spomenuti da je u samu rasporedu događaja, koji je inače zamišljen na trima jezicima (hrvatskom, engleskom i njemačkom), načinjen posve bedast propust, jer su neki od planiranih događaja, poput predstavljanja Odbrojavanja Tene Štivičić i Gorskog duha Želimira Hercigonje, ostali neprevedeni na strane jezike, da autor kapitalne knjige Od Bacha do Bauhausa. Povijest njemačke kulture nije samo Viktor Žmegač, nego je, ni kriva ni dužna, kao suautorica dopisana povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, koju je nakladnik, Matica hrvatska, inače odredila da predstavi knjigu, da je kompletni grafički prijelom izveden na upravo diletantski način, s neprimjerenim izborom fontova i nepreglednim slogom, da je dizajn naslovnice i unutarnjih stranica bezličan, prazan i dosadan (iako je potpisana dizajnerica naslovnice Andrea Petrlik baš vrsna i maštovita ilustratorica dječjih knjiga), da su nedosljednosti u pisanju vlastitih imena, titula autora i predstavljača te naslova časopisa i knjiga na sva tri jezika nebrojene... U površnosti, neurednosti i nemaru realizacije ovogodišnji je katalog nastavak prošlogodišnjeg, i tu se više nema što dodati. Kontinuitet nereda i brzopletosti, ogledalo sveprotežne formule: lako ćemo. Doista je vrijeme da se to promijeni.

Do sajma knjiga u Leipzigu 2008, na kojem je Hrvatska zemlja partner, nije ostalo previše vremena.


Ivica Matičević

Vijenac 355

355 - 11. listopada 2007. | Arhiva

Klikni za povratak