Vijenac 338

Kritika

Hrvatska proza

KNJIGA ZA LEKTIRU

Sanja Lovrenčić, U potrazi za Ivanom, Autorska kuća, Zagreb, 2006.

Hrvatska proza

KNJIGA ZA LEKTIRU

Sanja Lovrenčić, U potrazi za Ivanom, Autorska kuća, Zagreb, 2006.

Knjiga U potrazi za Ivanom suvremene hrvatske književnice Sanje Lovrenčić zaslužuje našu punu pozornost kao svojevrsna žanrovska novina, ali ponajviše kao inteligentna i kreativna težnja da se uz pomoć inventivnih i probranih mozaičnih kockica osmisli umjetnička i ljudska osobnost naše književne grandezze, Ivane Brlić Mažuranić, veličajnost njezine stvaralačke imaginacije te iznimnu snagu i sjaj njezine aura vitalis. Jer, njezina upravo čudesna životna snaga u savršenu je dosluhu s osebujnom duhovnošću što je udahnula neprolaznu ljepotu njezinim Pričama iz davnine.

Nadahnuta velikom umjetnicom i njezinim mnogolikim i bogatim životom, ustrajna te obdarena samosvojnom i znalačkom akribijom, književnica Sanja Lovrenčić razotkrila nam je, skupljajući blistave kamenčiće protekle stvarnosti iz dnevničkih zapisa, bilješki i pisama, doista iznimnu osobnost naše slavne književnice. Mukotrpno i željno traganje za njezinim umjetničkim i ljudskim identitetom književnica Sanja Lovrenčić vješto je ukomponirala u knjigu od tristotinjak stranica, podijelivši je u sedam poglavlja koja svojim stvarnim i simboličnim naslovima prizivlju i osmišljavaju začudan i bogat život u vječitu i često bolnu kontrapunktu između gotovo strastvene žudnje za pisanjem, za književnošću i stvarnosti svakodnevice koja dužnost žene, supruge i majke pretpostavlja spisateljskom zvanju.

Upravo ta ustrajna i nikad ostvarena težnja za potpunim, predanim i, rekla bih, legalnim poniranjem u književnost kao u smisao života i posvemašnje opstojnosti, te tegobne stvarnosti svjesnoga, ali i prisilna zadovoljavanja dužnosti, završavaju tragičnom katarzom naše velike književnice. Ona, katarza, nije samo pročišćenje i svođenje računa, nego potresan obol sublimiranoj, dostojanstvenoj auri samoprijegorna odricanja i žrtvovanja koje joj je nametnuo život. »Jer je život takav kakav je, a ne kakav bi trebao biti...«

Premda je maestralna duhovnost i osobnost naše slavne Ivane Brlić Mažuranić bila obdarena britkošću i pronicavom inteligencijom te iznimnom duhovitošću koja ne zazire od samokritičnosti, njezin osebujan senzibilitet i njezina poetska osjećajnost nisu mogli nadvladati neprekidan sukob između njezina suptilnoga introvertiranog svijeta i izvanjske kolotečine života, koja često nema razumijevanja, namećući svoja mjerila i uzance. Teško je održati ekvilibrio u intenziviranu sukobu između sklada i nesklada. Zato plemenita Ivanina duša koja je ljubila »život, a istinski i svjesno zazirala od samoće«, nije izdržala taj unfair dvoboj. Tu nepravednu, nedoličnu i nevitešku igru koju zovemo životom.

Da zaključim: knjigu Sanje Lovrenčić U potrazi za Ivanom trebalo bi uvrstiti u školske programe kao obveznu lektiru. Neka učenici nauče da život književnih poslenika, nekad i sad, nisu ni surfanja internetom ni isprazne blogovske ćakule i trač.


Ljerka Car Matutinović

Vijenac 338

338 - 15. veljače 2007.

Klikni za povratak