Vijenac 330

Književnost

POEZIJA: Dražen Katunarić

Ustanak snova

POEZIJA: Dražen Katunarić

Ustanak snova


pismo

Roditelji Dominika Petrića iz Škripa svojedobno su dobili pismo da im je sin poginuo u havariji broda Nioba blizu Caracasa u Venezueli. No, nedavno ga je otac sreo u Splitu živa i zdrava i rekao mu da ga u kući oplakuju. Obojica su otišli do glavne pošte brzojaviti majci u Škrip da Dominik diše punim plućima.


Da te noći nije bilo hladno, izbio bi i prvi pupoljak.


splitska vaga

Teret kad odvagneš svoj, tad ga i nositi znaš

Marcijal


Nosila je u rukama dva vijenca s gerberima i sezonskim ljiljanima. U Splitu, blizu ferate. Nije se zadržavala: »Sin od rodice se ubija pa žurim na pogreb. Grubo je.«

Bolje da je nisi sreo, ali eto, kad već jesi, poezija je i ta crna traka, nošenje, cvijetak u džepu.

Pred Zlatnim vratima, spasi te od mračnih misli obična vaga. Uspravna, s utezima, baš kao nekad, baždarena. Do nje stoji obična žena s rupcem oko glave, i ne zove se Laheza. Izvagala je samo tijelo, za dvije kune, bez prstića sudbine. Pomisliš: takva vaga još postoji, još je živa!


friške novine

kip Josipa Kozarca ugrađen u zadubljenju jedne kuće. Strogi centar grada. Blizu viteza što mačem probija čudovište. Nešto dalje je muzej spuštenih zastora u potkresanom, lijevom krilu. Desno, bivša opera i prilaz gdje se koturao Krleža. Sa suprotne strane, kazališna kavana s konobarskim punktom. Odatle se slijeva sladoled, viličicom nabadaju torte s glumcima od marcipana na vrhu. Sve slatke stupice dok se ne stigne do središnje osi kazališta sa svojim prozorima sna. Bole te oči i smiruješ ih iza, uz bok Mažuranićeva trga, na kiosku sa svježim mirisom tiskarskih slova. Pristižu friške novine. »Savle postao Pavle«, piše na prvoj strani »Večernjeg«.


Lovrečina

ona stoji u plićaku

govoreći u mobitel

iza njenih leđa prostiru se

vinogradi, maslinici, smokve

jedna napuštena kâva

pa bazilika iz šestog stoljeća

koju posjetili su arheolozi

prilikom svjetskog kongresa

tisuću devetsto devedeset i devete godine


more je skratilo

žalo na pola, dvorce od pijeska

vjetar prerezao grivu

magarca koji polegao je

glavu ispod nečije prikolice

zubi mu se vide samo dopola

svi čekamo u hladu

da završi razgovor


rimski sarkofazi u Škripu

Nedopustivo je da stari, kameni

sarkofazi služe za napajanje stoke.

Ali to je Škrip,

mjesto prebogate prošlosti.

Stoka je zadobila antički izraz lica,

spremna za mit, tragediju, arenu, cirk.

A mjesno grobište u tegobnom stanju,

mrtva tjelesa plivaju u vodi

kao da živimo u Veneciji.


kazna

U najstarijem mjestu Škrip

kažnjen je samicom Damir Lolota

što je nagovarao zakonitu ženu

da pjevuši pjesmu

koju je najviše voljela

njegova prva djevojka.


Pjesma je prodrla u prostorije

bračkog muzeja i zapalila kovčeg

u kojem su pohranjena sjećanja.


Vatru je podmetnula kob.


Ne ostavljaj nas nikad

da izgorimo sami

Gospodine, Bože naš


ljetna misa

Sreo sam na misi energične žene. Njihove lepeze hlade moje lice.

Gledam odozgo brod crkve, s lijeve je strane osam anđela, a s desne samo sedam.

Četvero ih sjedi, dvoje svira, nekoliko maše i prstićem pokazuje nebo. Nijedan ne leti.

Svećenik je pristojan i ljubazan čovjek,

ali dok propovijeda, muškarci izlaze popuštiti

cigaretu.

Orgulje sviraju uz pratnju napuklih ženskih glasova.

Obiđem lice golubice Duha Svetoga, krila ugrađenih u kamen. Glas joj je slobodan: šapuće mi kroz pukotinu.


Srce Isusovo plivaj u noći

Srce Isusovo plivaj pod zvijezdama

more je toplo

nebo ima tople oči

pa ste troje


secesija

Poštanskim pješakom stigla je kutija s damskim šeširom preko Stivana, ali u potpunom rasulu, s komadima filca i slame koji izviruju, poput ptičjeg gnijezda u vjetrenjači. Prema naknadnoj obavijesti kutija je u Zadru predana uredno, a i u Splitu. To znači da ju je preko Brača možda magarac drmusajući je ulupio ili je poštar sjeo na nju da se održi na sedlu. Pri prijenosu pošte na životinji, pošiljke mnogima stižu oštećene


pošla si za izgubljenim šeširom

dugom cestom

zavojima serpentinama

pošla si za šeširom

u praskozorje

bilo je i magarica na cesti

nekoliko divljih konja

pošla si za izgubljenim sjećanjem

preko izgaženih polja, zatrtih vinograda

putovala dugo, dugo, dugo

i nisi ga našla u kući

nenastanjenoj


samo je ukrasna vrpca

plesala na balaturi

s krilcima vretenca

sumraku svijeta


ribarska svjetlost

Zamoljena je Pomorska vlada da još dvije noći dopusti ribarima produljeno svijetljenje. Laserskim snopovima, infracrvenim zrakama mogli bi svijetliti do koje god zvijezde hoće, ali nebo ne smiju zapaliti. Vatrogasne će službe svejedno biti u pripravnosti. Ova se mjera predlaže jer posljednjih sedam noći mraka ribari nisu mogli svijetliti zbog snažna nevremena, pa je i riba ostala na dnu.


Oh svjetlosti, oh ribe, tamnooka je neizvjesnost.


kitovo spremište

Dana 21. kolovoza ribar Špiro Janović pok. Ante iz Murvice uhvatio je u mrežu velika kita, koji se zapleo repom. Kit je vjerojatno zalutao iz sjevernih mora, ali ga do blizine Brača nitko nije opazio, pa ni obalna straža. Bio je dug 32 metra, težak više od trideset tona. Imao je tri reda oštrih zubi.

U njegovoj utrobi našli su slomljeno kormilo i jarbol parobrodan Prinz Rudolf, koji je nestao u Prvom svjetskom ratu, ali i truplo svećenika don Mije Radovičića, posljednjega glagoljaša iz murvičkoga samostana picokara kod Bola na Braču.

Pronađena je i Adamova suza, puštena nakon izgona iz raja.

Prošlih su dana tri veslača pala u more i nestala, kao i jedan češki turist kojega je bura odnijela na luftmadracu. Za njima se još traga jer njihovi zemni ostaci nisu nađeni u utrobi kita


Kao dijete brojiš prste

jedne pa druge ruke

neostvarene zagrljaje

brojiš koliko si danas puta

pomislio na smrt.


Zatim navlačiš peraje

produžuješ noge za pedalj

da te brže nose.

Njima bježiš od ruku


daleko, daleko na pučinu.


pred spavanje

Liječnik puni tobolac nepoštenim sredstvima. Kad god ode izvan Stivana, ponese sa sobom četiri do pet ljekarija protiv zala i bez obzira od koje bolesti bolesnik boluje, dade mu neke od njih te debelo naplati. Ne liječi pasji kašalj i želučane grčeve.


Zaspi u noći

za svoj groš

ne bavi se

mladim kostima

koje će strunuti


za večeru

jedi blitvu

oživi

lake uspomene


sa svitanjem

neće te više

boljeti drob.


Nebo nema oca.


grom

U crnu kroniku »Slobodne Dalmacije« od 2. svibnja 1983. upisan je grom koji je udario u poljsku kuću Teofila Radića i iskopao rupu. Istočnjak je proširio požar i zapalio tristo hektara borove šume, nagnuo i prevrnuo prekrcan trabakul.


Vjetar čita.

Želim okrenuti

stranicu,

a on, vjetar, okrene je

umjesto mene.

Vjetre! Vjetre!

Dođi mi okrenuti

stranicu!

Vjetre, vjetre!

Pokaži mi gdje sam

otisnut!


Lodčve

Ljerki Mifka


Voda se tiho pomalja

i bez Ofelije,

sporo odlazi u vječnost.

Lavanda i rijeke,

gušterica na zidu Lodčvea.

Toliko bijelih oleandara

na jednom mjestu

nikad nisam vidio.

Rastu na plodnoj vodi.

Zemaljska kupelj

pristala uz noć.

Avioni su mrtvi.

Za prolaznošću plače

žuta, nejaka paščad.


dječak i sjena

Davidu


Dječak je otkrio svoju sjenu na zidu

i smijao se jedne večeri.

Smijao se svojoj sjeni

mašući rukama,

skakućući na krevetu.

Nagnuo se ulijevo:

sjena je išla za njim,

ljevoruka,

išarala njegov lik.

Nagnuo se udesno:

sjena je precrtala glavu

kojoj se naklonio,

između raširenih nogu.

Dječak se priljubio uza zid

i nije više htio ostaviti sebe.

Sjena kojoj se rugao

nikad mu to neće zaboraviti.

Vijenac 330

330 - 9. studenoga 2006. | Arhiva

Klikni za povratak