Vijenac 321

Naslovnica

Glavna skupština Matice hrvatske, Varaždin, 10. lipnja 2006.

Za pomlađivanje članstva, protiv medijske izolacije

Igor Zidić: »Od Matice, kao i od svih ustanova, vrijeme zahtijeva prilagodbe. Matica je svjesna da osim nje postoje i mnogi drugi koji rade u istome pravcu, u istom cilju možda s drukčijih pretpostavki, možda s drukčijega polazišta, ali da će tek konvergencija svega onoga što se dobro misli i dobro radi za Hrvatsku dati pravi rezultat. Matica se ne zalaže za monolitnu Hrvatsku, Hrvatsku jedne stranke kao što je to nekad bilo, nego za Hrvatsku koja će biti bogata ne samo financijski, ne samo gospodarski, nego koja će biti bogata i idejama

Glavna skupština Matice hrvatske, Varaždin, 10. lipnja 2006.

Za pomlađivanje članstva, protiv medijske izolacije

Igor Zidić: »Od Matice, kao i od svih ustanova, vrijeme zahtijeva prilagodbe. Matica je svjesna da osim nje postoje i mnogi drugi koji rade u istome pravcu, u istom cilju možda s drukčijih pretpostavki, možda s drukčijega polazišta, ali da će tek konvergencija svega onoga što se dobro misli i dobro radi za Hrvatsku dati pravi rezultat. Matica se ne zalaže za monolitnu Hrvatsku, Hrvatsku jedne stranke kao što je to nekad bilo, nego za Hrvatsku koja će biti bogata ne samo financijski, ne samo gospodarski, nego koja će biti bogata i idejama

Glavna izborna skupština Matice hrvatske održana je u subotu, 10. lipnja 2006, u Velikoj koncertnoj dvorani varaždinskoga Hrvatskog narodnog kazališta. Nakon intoniranja hrvatske državne himne predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić otvorio je Glavnu skupštinu i pozdravio zastupnike. Posebno je pozdravio goste: monsinjora Marka Culeja biskupa varaždinskog; gospodina dr. sc. Ivana Čehoka, gradonačelnika grada Varaždina, Josipa Paljaka zastupnika Radimira Čačića, župana varaždinske županije, dr. sc. Petra Selema, predsjednika Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu Hrvatskoga sabora, Stjepana Čuića, predsjednika Društva hrvatskih književnika, Ivana Bošnjaka, predsjednika podružnice Napretka u Varaždinu, te mr. sc. Jasnu Jakovljević, ravnateljicu HNK u Varaždinu u kojem je skup održan.

Potom su pročitane poruke koje su Glavnoj skupštini uputili mr. sc. Božo Biškupić, ministar kulture Republike Hrvatske, koji zbog već prije dogovorenih obveza nije mogao prisustvovati Skupštini, no tim je putem članovima Skupštine najstarije hrvatske nacionalne ustanove koja skrbi za kulturu i prosvjetu hrvatskoga naroda poželio uspješan rad te izrazio uvjerenje da će s jednakom predanošću Matica nastaviti raditi i u budućnosti, promišljajući na nov način, primjeren ovom vremenu i uvjetima života na putu prema europskim integracijama.

Poruke Glavnoj skupštini uputili su i ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. sc. Dragan Primorac, ministar financija Ivan Šuker, rektorica Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Helena Jasna Mencer, predsjednik Slovenske matice Jože Mahnič te predsjednik Matice slovačke Jozef Markuš.

Skupštinu su potom pozdravili Petar Selem, monsinjor Marko Culej, Ivan Čehok, Josip Paljak, Stjepan Čuić i Ivan Bošnjak.

Članovi radnoga predsjedništva (predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, potpredsjednici Stjepan Sučić, Tonko Maroević i Vlaho Bogišić te glavni tajnik MH Zorislav Lukić i gospodarski tajnik Damir Zorić) izmjenjivali su se u vođenju Glavne skupštine. Zorislav Lukić uputio je na početku zahvalu pokroviteljima, Varaždinskoj županiji i Gradu Varaždinu, koji su pružili dragocjenu pomoć uspješnoj organizaciji zahtjevna projekta kao što je organizacija Glavne skupštine MH u Varaždinu. Posebnu zahvalu uputio je Ogranku MH u Varaždinu te predsjedniku Ogranka Ernestu Fišeru, koji je uložio velike napore i pomogao u organizaciji Skupštine.

Nakon prihvaćanja dnevnoga reda i poslovnika rada Glavne skuštine, izabrani su članovi Provjerbenoga odbora (Josip Cvenić, Milan Hodžić i Fabijan Peronja), Izbornoga odbora (Ante Crnogorac, Danko Horvatin i Julijana Vladetić) te ovjerovitelji zapisnika (Ivo Miljković i Mirko Peti).

Potom je uslijedio govor predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića. Zidić se osvrnuo na proteklo dvogodišnje razdoblje, od Glavne skupštine održane u Splitu 2004. »U dvije godine Matica je, kad se na rad i učinjeno osvrnemo s proplanka želja, imala skromnu žetvu. Kad se, međutim, na to isto razdoblje osvrnemo s realnoga motrišta — uvažavajući sve one elemente koji otežavaju naš rad, koji izazivaju naše nelagode i strepnje, kad uvažimo prilike u hrvatskom gospodarstvu, kad se osvrnemo na financijsko stanje države i većine njezinih pojedinaca, na slabu, često nikakvu medijsku pozornost i potporu mnogim Matičinim akcijama, barem onim ozbiljnim projektima koji tu pozornost svakako zaslužuju (jasno poštujući iznimke), pa kad se osvrnemo i na stanovitu pasivizaciju i razočaranje koji vladaju u mnogim slojevima i segmentima našega društva, od žalosne razine opće svijesti, pa i povijesne svijesti u hrvatskom društvu, niskoga standarda, koji od kulture, znanosti i umjetnosti odvlači pozornost i energiju da bi je sačuvao u borbi za goli opstanak i preživljavanje, pa zbunjenosti koju prečesto izazivaju proturječni kriteriji i postupci meritornih, kako u kulturi tako i na drugim područjima, svim područjima našega života, čini se ponekad kao da smo na teret, a ne na dobro zajednici — kad sve to uzmemo u obzir, čini nam se da su rezultati koje smo postigli u protekle dvije godine ne skromni nego izvanredno vrijedni, izvanredno visoki. Matica je ustanova koja u pojedinim programima i radu, jasno uživa pomoć države, ali je isto tako institucija koja ne uživa prevelike simpatije mnogih hrvatskih medija. Ne mislimo da se o Matičinoj djelatnosti ne može govoriti kritički, ali mislimo da je neshvatljivo da se događaju projekti, primjerice Rabelaisova knjiga Gargantua i Pantagruel u prijevodu Mate Marasa i početak izlaženja sabranih djela Williama Shakespearea u prijevodu istoga autora, koji imaju slab ili nikakav medijski odjek. Matica hrvatska argumentiranih se kritika ne boji jer joj takve kritike mogu samo dobro doći, ali će se boriti, kao i do sada, protiv ignoriranja, a pogotovo vrijeđanja i obezvređivanja hrvatske kulture i hrvatskih kulturnih ustanova. Matica hrvatska ne radi na kratke staze i dovoljno je razborita da zna da se ustrajno i postupno mijenjaju mnoge stvari. Matica hrvatska osnovana je kako bi branila hrvatske interese i na tome će ustrajati.«

Zidić je podsjetio i na generaciju, kojoj je i sam pripadao, koja je bila u Matici do 1971. Bili su to ljudi koji su bili stupovi hrvatske nacionalne i kulturne svijesti, koji su bili u ono vrijeme jedini hrvatski Europejci, što se danas često zaboravlja.

U nastavku Zidić je rekao da se u zemlji koja je umorna od upitnosti svega često razvija osjećaj defetizma i nesigurnosti, nemira i nezadovoljstva, te se zapitao čuju li naše političke stranke i političke ustanove što narod misli, govori i traži. »Bojim se da je Hrvatska podlegla strančarstvu, a stranački interesi, često interesi dominantne grupe ili osobe, nadjačavaju one nacionalne i samo tako postaje moguće da se status i ugled jedne političke funkcije ili figure podupire i potkrepljuje osporavanjem statusa i djela neke druge«, rekao je Zidić. »Nažalost, osobito su udaru izloženi oni koji su mrtvi jer se braniti ne mogu, a i oni koji su umrtvljeni, jasno, nisu u stanju braniti ni sebe ni druge, one koje bi morali. To nije samo neodgovorno i neuljudno ponašanje. Takvo je ponašanje u neskladu s moralnim načelima po kojima smo živjeli svoju dugu povijest. Od latinskoga de mortuis do danas. Mnoga od tih zala u neskladu su s onom dubrovačkom slavnom rečenicom, koja nam je bila ne samo moralnom uputom nego i operativnom formulom uspješne stoljetne obrane Grada, Obliti privatorum – publica curate ili, da prevedemo, Zanemarite osobni probitak i mislite o javnome dobru. Kada osobni interesi pretegnu nad općim i narodnim interesima, propadaju i jače države od ove naše, što je još mlada i nejaka. Vidjeli smo toliko puta u prošlosti kako su se osobni interesi prikrivali i prikazivali kao stranački, tobože viši, a značili su zapravo manipulaciju stranke i dijela njezina glasačkog tijela. Hrvatska mora odrasti. Matica nema druge pretenzije, ponajmanje političke, i najmanje se želi upletati u borbu za političku vlast i političke funkcije, ali Matica zajedno s drugim hrvatskim kulturnim institucijama kao što su primjerice HAZU, Društvo književnika, HKD Napredak, može i mora raditi, jer joj je to vokacija, na dobrobiti Hrvatske, i zato, osim hrvatskoga, ne treba nikakva drugog epiteta. Matica jest, i želi, i bit će, ustanova hrvatskoga naroda, hrvatske kulture i hrvatskih ljudi koji misle, bore se za svjetsku i europsku Hrvatsku ne zapostavljajući ni jednoga dana ni jedan jedini hrvatski interes. Hrvatska misao mora biti sačuvana i u velikom svijetu, kojem je, bez obzira na globalizaciju ili upravo zbog nje, nužna raznolikost.

U zemlji u kojoj se nakon teško izborene pobjede ubija što razočaranih što ogorčenih što prevarenih tisuću i osamsto branitelja, branitelja pobjednika, očito je da nešto nije u redu. Institucionalizirana Europa, koja nam se nudi kao ideal, ima, ne zaboravimo, više lica. Jedno je ono koje nam se smiješi u stihovima i glazbi Ode radosti, drugo je ono koje svi pamtimo iz mučnih dana Domovinskoga rata. Jasno, bili bismo slijepi kada bismo mislili da je samo to Europa. Ne možemo i ne smijemo biti slijepi za ono dobro lice koje nam je sve to vrijeme pokazivala prava Europa, neinstitucionalizirana Europa, Europa građana, Europa humanista, ljudi koji su nam svojim privatnim, građanskim inicijativama, a među njima i mnogi naši iseljenici, pomagala sve vrijeme. Kad to mislimo i govorimo, mislimo da je u našoj sredini potrebno objektivnije govoriti o Europi. Niti je sve što iz Europe dolazi svetinja, niti je sve što iz Europe dolazi zlo. Hrvati su se trudili da usvoje najbolje od Europe još od Marulićeva vremena. O stotinama godina koliko smo živjeli s Europom svjedoče naše književne, likovne i glazbene forme, djela koja su napisana i napravljena, naša arhitektura, običaji, kodeksi i urbari, zakoni, sve ono što smo stvarali stoljećima upravo kao dio te Europe. Dvadeseto nas je stoljeće, od 1918. do 1990, temeljito svadilo s Europom, temeljito presijecalo naše veze s Europom te se može reći da smo neko vrijeme živjeli na rubu ili gotovo izvan te Europe. Ali ne smijemo više doći u priliku da bilo što kupujemo naslijepo, da bilo što odobravamo naslijepo. Mi s Europom nismo i nećemo biti u zavadi.« Govoreći o Europi Zidić je naglasio da misli na onu Europu koju u svojem djelu apostrofira i na neki način priziva moderni engleski filozof Dowson, Europu kojoj je kršćanstvo u temeljima. »Na tom temelju izrasli smo i mi sami. To ne znači netoleranciju prema drugima, to ne znači nerazumijevanje drugih, jer je Europa minulih stoljeća, vrlo često, a posebno na Mediteranu, dokazivala svoju otvorenost. Pa i u našoj novijoj povijesti«, upozorio je Zidić, »kamo bismo došli kad bi u povijesti kulture eliminirali sve ono što nije hrvatsko po krvi, ali jest hrvatsko po ljubavi i osjećaju domovine.« Ocrtavši okolnosti u kojima Matica djeluje i u kojima nije uvijek lako djelovati, Zidić je istaknuo da kad Matica hrvatska nešto postiže, postiže to velikim angažmanom članova i prijatelja.

»Od Matice, kao i od svih ustanova, vrijeme zahtijeva prilagodbe. Matica je svjesna da osim nje postoje i mnogi drugi koji rade u istome pravcu, u istom cilju možda s drukčijih pretpostavki, možda s drukčijega polazišta, ali da će tek konvergencija svega onoga što se dobro misli i dobro radi za Hrvatsku dati pravi rezultat. Matica se ne zalaže za monolitnu Hrvatsku, Hrvatsku jedne stranke kao što je to nekad bilo, nego za Hrvatsku koja će biti bogata ne samo financijski, ne samo gospodarski, nego koja će biti bogata i idejama jer uniformirano društvo ne može opstati. Ono čemu se moramo učiti i u čemu se moramo izvježbati, kako u Matici tako i u društvu, jesu tolerancija i kooperacija. Dati najbolje što možemo, ali i prihvatiti dobro i od svih drugih koji ga daju.«

»U skladu s tim treba promišljati i o odnosu Matičine središnjice i Matičinih ogranaka«, rekao je Zidić. »U sadržajnom smislu više moramo osjećati jedinstvo i na njemu više raditi. Moramo naučiti više se veseliti uspjehu svake akcije bilo kojega našeg ogranka isto kao da smo i mi u Zagrebu to napravili.« Kao primjere uspješna djelovanja ogranaka navedeni su Mostar i njegovi Dani Matice hrvatske, koji nastaju energijama i pozitivnim htijenjem ljudi upravo toga ogranka te dubrovački ogranak, koji je nažalost u protekle tri godine ostao bez dvojice iznimnih ljudi, Miljenka Foretića i Vlaha Benkovića, koji je preminuo nekoliko dana uoči Skupštine. »Postoje i ogranci koji nisu na razini želja, ali ni na razini mogućnosti koje sami imaju i moramo učiniti sve što možemo da im pomognemo. Najjednostavnije je tako da im susjedni ogranci pomognu da se probude i učine što učiniti treba. Matici nije do deklarativnog ni reprezentativnog postojanja, nego do stvarnoga postojanja, a stvarno postojati znači stvarno i raditi.«

Zidić se posebno osvrnuo na dopis koji je nedavno stigao u Maticu hrvatsku, u kojem stoji da je Gospodarska komora zaključke sa skupa o vodama, o vodi kao hrvatskom blagu, koji je organizirao Ogranak u Rijeci, poslala svojim podružnicama i svim direktorima da bi upravo u tom smislu radili, da bi promicali one želje, one ideale, koje su na tom skupu koji je organizirala Matica stručnjaci proklamirali.

Zidić se založio za bolju suradnju kako među ograncima tako i na relaciji ogranci — Središnjica te ukazao na potrebu restrukturiranja ureda za suradnju s ograncima koji je ustrojen kad je Matica imala svega dvadesetak ogranaka, dok ih je danas više od stotinu. Predsjednik Matice hrvatske naglasio je spremnost Matice hrvatske na suradnju sa svima s kojima suradnja nešto obećava.

Govoreći o Europi i europskim integracijama Zidić je naglasio da se o Europi ne može razgovarati kao o apstrakciji, nego treba razgovarati o konkretnim pitanjima i pojedinostima. Izrazio je žaljenje što Matica nije nigdje predviđena kao netko tko će nekoj od hrvatskih pregovaračkih ekipa moći nešto sugerirati, moći je na nešto upozoriti, moći je o nečemu savjetovati. »Ono što se hoće napraviti dobro, treba dobro i pripremiti, a da bi se nešto dobro pripremilo, treba uzeti u obzir mnoge mogućnosti. Osnovni preduvjet ulaska Hrvatske u europske integracije jest integracija Hrvatske, jer će tek tada Hrvatska biti sposobna za ulazak u druge, šire, veće i jače integracije.« Na kraju govora Zidić se osvrnuo i na, kako je rekao, »užasnu demografsku perspektivu hrvatskoga naroda«. Prema knjizi Temeljnje značajke demografskoga razvoja Hrvatske – bilanca 20. stolječa Jakova Gela, Anđelka Akrapa i Ivana Čipina koju je objavilo Ministarstvo branitelja, obitelji i međugeneracijske suradnje, do 2050. stanovništvo Hrvatske smanjit će se za četvrtinu.

Nakon govora predsjednika Matice Igora Zidića predsjednik Provjerbenoga odbora Milan Hodžić izvijestio je da je na Glavnu skupštinu pozvano 122 zastupnika, da ih je nazočno 108 te da Skupština može valjano odlučivati.

Uslijedilo je iznošenje izvješća glavnoga tajnika Matice hrvatske, predsjednika Nadzornog odbora i predsjednika Časnoga suda o radu u proteklim dvjema godinama. Glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić u izvješću je podsjetio zastupnike da su dobili opširno pisano izvješće koje je sastavljeno na temelju podataka što su ih dostavili ogranci te voditelji pojedinih djelatnosti u Matici hrvatskoj. Izvješće za razdoblje od 2004. do 2006. opsežnije je od onoga predstavljena u Splitu prije dvije godine, koje se odnosilo na razdoblje od 2002. do 2004, što ukazuje na povećan opseg aktivnosti Matice hrvatske i njezinih ogranaka u proteklim dvjema godinama. Lukić je upozorio da izvješće nije cjelovito, no da obuhvaća najveći dio aktivnosti Matice hrvatske u tom razdoblju. Kao i predsjednik MH Igor Zidić, i glavni se tajnik Zorislav Lukić založio za reorganizaciju Matice hrvatske kako bi mogla bolje odgovoriti zahtjevima današnjice. Također, iznio je inicijativu za donošenje Zakona o Matici hrvatskoj, koji bi trebao zadovoljavati dvije osnovne pretpostavke, odnosno imati dva polazišta. Prvo je da slobodu djelovanja Matice hrvatske zakon ničim ne smije umanjiti, a drugo je da zakon mora osigurati financijsku stabilnost Matice. Donošenje toga Zakona jedna je od najvažnijih zadaća, koja će biti pred novim vodstvom Matice. Lukić je izvijestio Skupštinu da je projekt pravopisa koji je pokrenula Matica u završnoj fazi te da će pravopisno povjerenstvo MH u kojem su Igor Zidić, Tonko Maroević, Vlaho Bogišić, Mirko Peti, Marko Samardžija, Ivo Pranjković i Stjepan Damjanović, za oko mjesec dana završiti posao. Lukić je podsjetio i na veliki projekt znanstvenih skupova Matice hrvatske Hrvatska u 20. stoljeću. Dosad su održani skupovi o politici, jeziku i filozofiji. U idućih petnaest mjeseci bit će održani skupovi o arhitekturi i glazbi, a postoje planovi i za skupove o likovnoj umjetnosti i književnosti. Nedavno je predstavljen i zbornik radova s prvog skupa Hrvatska politika u 20. stoljeću. Lukić je naglasio da će bolja međusobna suradnja Matičinih ogranaka te Središnjice i ogranaka zasigurno dovesti i do bolje prodaje Matičinih izdanja te svoje izlaganje zaključio s informacijom da će, zbog gašenja Nakladnog zavoda, tajništvo MH preuzeti distribuciju knjiga.

Presjednik Nadzornoga odbora Ivan Paštar podnio je izvješće Nadzornoga odbora ustvrdivši kako u radu Matice hrvatske nije bilo nenamjenskoga trošenja novca te je ukupno Matičino poslovanje ocijenio urednim rekavši da Matica troši onoliko sredstava koliko ih ima.

U ime odsutna predsjednika Časnoga suda Matice hrvatske Ivana Gabrića, o radu Časnog suda u protekle dvije godine izvijestio je Franjo Husinec.

U raspravi o izvješćima sudjelovali su: Milan Hodžić, Stjepan Laljak, Ivica Matičević, Darko Deković, Jozo Vicelja, Zvonimir Bartolić, Jasna Matekalo—Draganović, Božena Filipan, Anto Mišković, Slavko Mirković, Zvonimir Jakobović, Daniel Mikulaco, Helena Sablić Tomić, Stjepan Sučić, Željka Čorak te Vlaho Bogišić.

Diskutanti su iznosili svoje viđenje problema, na koje su u svojim izvješćima upozoravali Igor Zidić i Zorislav Lukić — poboljšanje suradnje na relaciji Središnjica — ogranci, potreba da se više napora uloži u distribuciju Matičinih izdanja, dok su neki nadopunili izvješće o radu. Nekolicina je govornika uputila kritike »Vijencu«, novinama Matice hrvatske za kulturu, umjetnost i znanost, zbog nedostatna praćenja aktivnosti i rada pojedinih ogranaka MH. Nakon što je glavni urednik »Vijenca«, Ivica Matičević, kratko odgovorio kako su Matičine novine otvorene za svaku dalju kvalitetnu suradnju s ograncima, ali da nisu u financijskoj mogućnosti slati svoje novinare u ogranke kako bi se predstavio njihov rad, u raspravu se uključila i Željka Čorak.

»Dragi kolege, nisam imala namjeru sudjelovati u raspravi, nisam došla ni sa kakvom pripremljenom temom. Željela sam, međutim, kazati nekoliko riječi o Matičinu ‘Vijencu’, jednostavno zato što je kazano mnogo kritika, a takoreći ni jedna dobra riječ izvan obrane sama glavnog urednika. Nemam ja, dakako, nikakvu potrebu braniti ‘Vijenac’, a jednako tako i razumijem kritike jer svaka kritika na ‘Vijenac’ bila je kazana iz želje da on bude mjesto neke naše međusobne komunikacije i da se u njemu historizira ono što je na različitim točkama Lijepe nam naše u okviru Matice i za Lijepu nam našu učinjeno. No, posljednjih sam godina zapazila da postoji stanovita tendencija da se ‘Vijenac’ shvati gotovo kao Matičin bilten. Evo sada moram doći malo s jednom pomalo stidnom rečenicom, jer je stidno kad čovjek plasira elemente vlastite biografije u neku svoju korist, ali ja idem malo manje ako je korist opća, govorim o ‘Vijencu’ sa stanovitom ljubavlju i posvojno, među ostalim zato što sam u njemu dugo vremena imala jednu kolumnu, a još više zato što sam ga krstila. Nadam se da ste s njegovim imenom svi bili zadovoljni, na nj nikada nije bilo prigovora, a u imenu je bio stanovit ulog poštovanja memorije i poštovanja identiteta. Nadam se da me zbog toga, jedino sam zato to spomenula, nećete osumnjičiti da želim ‘Vijenac’ iskorijeniti iz njegove baze. Nipošto. Rekla bih, ipak, nešto. Matica ima pred sobom problem pomlađivanja članstva ili naprosto onoga sloja stanovništva Hrvatske koje je zainteresirano za njezin opstanak, za njezino postojanje. U ‘Vijencu’ je izrasla i oko njega se okupila cijela jedna generacija vrlo kvalitetnih mladih pisaca i kritičara sa svih razina: s područja književnosti, s područja kazališta, glazbe… U ‘Vijencu’ su maksimalne vrijednosti naše kulture kao ono što predstavljamo, kao ono što razmjenjujemo. Ne možemo mi razmjenjivati sami sebe, ne možemo involuirati u sebe. Ja bih možda mogla također biti pomalo žalosna što u ‘Vijencu’ nisu nabrojena sva mjesta i sva predavanja koja sam u protekle dvije godine održala u malim hrvatskim gradovima, no nisam žalosna i nisam nezadovoljna, jer nešto je učinjeno, a nije važno da li je zabilježeno da bude poznato baš svima. Dakle, ‘Vijenac’ je učinio za Maticu ono što možda Matica na nekim razinama nije tako kompaktno i s tolikim rezultatima učinila. Okupio je i afirmirao niz vrlo kvalitetnih mladih ljudi. Još nešto. Nemojte misliti da ‘Vijenac’ ima mogućnosti da šalje suradnike u New York, Cannes ili u neka druga spomenuta mjesta. Suradnja iz tih mjesta posve je dobrovoljna jednako kao i ona iz Bjelovara, Vinkovaca ili Splita. Ali je vrlo lijepo da mi imamo svoje vijesti viđene svojim očima i kazane na način naših usta iz tih točaka svijeta koje nam se prezentiraju manipulacijskim sredstvima, odakle više–manje saznajemo za politiku, saznajemo za skandale zvijezda, a ono što se čuje u vijestima iz kulture, čuje se pet minuta prije ponoći kad većina ne sluša, jer umorna ode na spavanje. Dakle, sve spomenuto smatram velikom vrijednošću ‘Vijenca’, a uređivala sam godinama ‘Telegram’, surađivala sam u ‘Kritici’, ‘Kolu’ i ‘Hrvatskom tjedniku’ i rekla bih da imam mogućnost različitih uvida u publikaciju. Velika je kvaliteta ‘Vijenca’, ponavljam treći put, što je okupio i doveo među nas vrlo kvalitetnu mladu generaciju, velika je kvaliteta ‘Vijenca’ ta što je on organ utjecaja Matice na našu javnu i kulturnu sferu. Na javnost ukupne naše države. Mi nećemo toliko utjecati vijestima o sebi koliko načinom interpretacije vijesti o svijetu i o domu. Dakle, morali bismo ustrajavati da ‘Vijenac’ ima doduše svoj biltenski dio, ali da u svemu ostalome bude što bistriji, što ažurniji, što kompetentniji i da nam za svijet plasira dom, kao što treba da domu otvara svijet.«

Nakon završetka rasprave sva su izvješća jednoglasno usvojena.

Prije kandidiranja za tijela uprave Matice hrvatske predsjednik Igor Zidić predao je zlatne povelje Matice hrvatske maestru Goranu Končaru, članu Odjela za glazbu Matice hrvatske, i Josipu Muselimoviću, predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Mostaru. Zlatnu povelju za preminuloga Vlaha Benkovića preuzela je Ivana Burđelez.

Radnom predsjedništvu zastupnik Darko Deković predao je kandidacijske liste s potrebnim brojem zastupničkih potpisa za ove kandidature: Darka Dekovića i Zvonimira Radića za potpredsjednike te Josip Pečarić za glavnoga tajnika. Glavni tajnik Zorislav Lukić pročitao je potom potpune liste kandidata.

Dok su se pripremali glasački listići, prisutnim su zastupnicima kandidati za predsjednika Matice hrvatske, Marko Samardžija i Igor Zidić, predstavili svoje programe.

Prvi se prisutnima obratio Marko Samardžija, koji je naglasio da je prihvatio kandidaturu jer Matica hrvatska ima ime koje obvezuje, prošlost iznimne nacionalne vrijednosti, tradiciju koju svakako treba nastaviti te je uvjerenja da Matica hrvatska ima budućnost. Samardžija je istaknuo da je u suoblikovanje Matičine budućnosti pripravan uložiti svoje životno iskustvo i znanje, uvjeren da Matica uza sva dosadanja vrijedna postignuća i zbog njih može i mora dalje i bolje. Matica za njega nisu Središnjica i ogranci, nego ukupnost ljudi povezanih sa Središnjicom i ograncima, suglasnih oko nekih temeljnih pitanja hrvatskoga kulturnog i javnog života, kako u vlastitoj državi tako i u državama u kojima su dijelovi hrvatskoga naroda. U prošlosti, djelujući nerijetko u iznimno teškim i nepovoljnim okolnostima, nadomještajući pripravno i vješto mnogo toga čega u nekim razdobljima hrvatske nacionalne povijesti nije bilo, Matica hrvatska preuzima i obveze izvan svoje osnovne djelatnosti. Upravo tako bilo je i na pragu 1970–ih godina i ta se činjenica ne smije prešutjeti. Budući da danas živimo u bitno drukčijim prilikama, pred Maticom stoje mnoga važna pitanja, koja zahtijevaju odlučne odgovore. Kao glavna pitanja koja zahtijevaju brz Matičin odgovor i djelovanje, Samardžija je nabrojao pomlađivanje i povećanje članstva te definiranje uloge Matice hrvatske u globalizacijskim procesima. Zaključujući svoje predstavljanje Samardžija je naglasio da će, bez obzira na ishod, siguran dobitnik predsjedničkih izbora biti Matica hrvatska.

Igor Zidić naglasio je da su razlozi zbog kojih se, nakon prvobitna odustajanja zbog privatnih razloga, ipak odlučio ponovno kandidirati za predsjednika, pozivi mnogobrojnih ogranaka i pojedinaca iz Matice hrvatske da to učini. Matica, po Zidićevim riječima, mora biti i masovna organizacija i elitno društvo istodobno. Elite se pretvaraju u izgubljene otoke koji ne mogu sami egzistirati. Bez masovne potpore članstva Matica ne može opstati. Matica mora moći preživjeti bez ičije milosti, jer u slučaju izmijenjenih društvenih okolnosti, ukidanja financiranja iz budžeta, jedini prihod Matice bio bi članarina i prihodi od prodaje izdanja. Zidić se osvrnuo i na odnos domovine i iseljene Hrvatske rekavši da bi bez iseljene Hrvatske, Hrvatska u svakom, a posebno u gospodarskom smislu, bila mnogo siromašnija. Govoreći o svom nedavnom posjetu Kanadi i Sjedinjenim Državama, Zidić je istaknuo da je u inozemstvu Matica hrvatska simbol za sve najbolje što u Hrvatskoj postoji i da su iseljenici voljni pomoći kako Hrvatskoj tako i Matici hrvatskoj. Sljedeća tema na koju se Zidić osvrnuo bio je odnos Hrvatske i političke i gospodarske elite. »Bez obzira na povremeno neslaganje s odlukama hrvatskih vlasti, nitko ne dovodi u pitanje legitimitet vlasti koji se potvrđuje na izborima, pa prema tome kritika se vodi samo dobrim i plemenitim namjerama da pomognemo jedni drugima oko jedine bitne stvari — Hrvatske. To je područje na kojem moramo uložiti mnogo više napora kako bi se situacija učinila što boljom i povoljnijom. Kako u smislu produbljivanja međusobnog povjerenja, tako i zbog dobivanja više novca za djelatnosti koje Matica radi nesebično i ne u svoju korist. Matica ne očekuje da će svaka njezina primjedba nužno postati dio nekog operativnog plana niti da će svaka primjedba biti prešućena. Matici predstoji pomlađivanje, a to se pitanje može riješiti samo uključivanjem mladih ljudi u odbore, tijela, skupove i akcije Matice. Zbog medijske izolacije Matice ukazuje se potreba za vlastitim medijskim sredstvima i mogućnostima, čemu može pripomoći i spremnost nekih iseljeničkih krugova iz New Yorka da prikupe novac i stave ga na raspolaganje Matici. Ne postojati medijski danas znači ne postojati i stoga je pitanje prisutnosti u vlastitim elektroničkim medijima ključno pitanje opstanka. Potrebno je poboljšati suradnju Središnjice i ogranaka. Također, potrebno je ojačati, unutar same Matice, pozicije znanosti. Matica treba ustrajati na obrani hrvatske kulture i tradicije, izgraditi integritet i identitet, braniti svoje interese.«

Nakon predstavljanja potpredsjedničkih kandidata Darka Dekovića i Zvonimira Radića zastupnici su pozvani da pristupe glasovanju.

Nakon stanke tijekom koje su prebrojeni glasovi zastupnici su se vratili u dvoranu na drugi dio Glavne skupštine, koji je započeo dodjelom zlatnih i srebrnih povelja Matičinim ograncima za njihova izdanja. Nakon razrješnice dosadašnjoj upravi, predsjednik Izbornoga odbora Danko Horvatin pročitao je rezultate izbora. Potom je iznesen prijedlog programa za sljedeće razdoblje, u kojem su ključne točke pomlađivanje i povećanje članstva, bolja suradnja među ograncima i između ogranaka i Središnjice te povećanje prodaje Matičinih knjiga. Nakon kratke rasprave u kojoj su sudjelovali Davor Salopek, Josip Botteri Dini i Stelio Prodan, prijedlog je programa prihvaćen te je sjednica privedena kraju.

Matičari su u Varaždin iz Zagreba krenuli autobusom ispred zgrade Matice u Zagrebu u petak, 9. lipnja, a ljubazni su domaćini za njih organizirali smještaj u hotelima Turist u Varaždinu i Minerva u Varaždinskim Toplicama. Nakon smještaja u hotelima organizirana je zajednička večera za sve sudionike Glavne skupštine u restoranu Aqua City, dok je Varaždinska županija svoje gostoprimstvo iskazala nakon Glavne skupštine, večerom u hotelu Minerva u Varaždinskim Toplicama. U nedjelju 11. lipnja za sve je sudionike skupštine organizirano razgledavanje kulturnopovijesnih znamenitosti Varaždina, nakon čega su se sudionici autobusima otputili u Čakovec, gdje su razgledali grad. Nakon objeda u dvorcu Terbotz pokraj Štrigove zastupnici i gosti Matice hrvatske vratili su se u Zagreb.


Goran Ivanišević


Rezultati izbora


predsjednik

Igor Zidić


potpredsjednici

Vlaho Bogišić, Tonko Maroević, Stjepan Sučić


glavni tajnik

Zorislav Lukić


gospodarski tajnik

Damir Zorić


književni tajnik

Ante Stamać


članovi Nadzornoga odbora

Zvonimir Bartolić, Jakov Čurić, Ivan Janeš, Stanislav Marijanović, Ivan Paštar


članovi Časnoga suda

Mira Bašić-Tecilazić, Stjepan Bučar, Franjo Husinec, Dubravko Malvić, Antun Onsea


članovi Glavnoga odbora

Milan Bešlić, Josip Bratulić, Ivana Burđelez, Željka Čorak, Ernest Fišer, Renata Husinec, Zvonimir Jakobović, Goran Končar, Kuzma Kovačić, Pavao Pavličić, Helena Sablić-Tomić, Petar Selem, Andrija Stojić, Dražen Švagelj, Marko Trogrlić, Petar Vidić, Đuro Vidmarović

Vijenac 321

321 - 22. lipnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak