Vijenac 252

Matica hrvatska

Bogata ostavština

Slavko Batušić, zbornik radova, ur. Duško Lončar, Matica hrvatska — Ogranak Novska, 2003.

Bogata ostavština

Slavko Batušić, zbornik radova, ur. Duško Lončar, Matica hrvatska — Ogranak Novska, 2003.

Slavko Batušić (Novska, 1902-Zagreb, 1979) bio je teatrolog i redatelj, pisac, povjesničar, leksikograf i prevoditelj. Premda je zavičajem pripadao Zlataru u Hrvatskom zagorju, gdje je od 1908. pohađao pučku školu, činjenica da je rođen u Novskoj potaknula je Novljane da u okviru Čitateljskog kluba Matice hrvatske u Novskoj 12. lipnja 2002. u povodu stote obljetnice njegova rođenja održe stručni skup na kojem su nastojali aktualizirati književni opus pisca koji barem rođenjem pripada i novljanskom književnom krugu.

Batušić je plodan književnik, koji je ostavio traga na gotovo svim književnim poljima, pjesnik (23 pjesme, 1938), novelist (Čuda i čarolije, 1931), romanopisac (Na dragom tragu, 1932; Argonauti, 1936; Laterna magica, 1958), putopisac (Kroz zapadne zemlje i gradove, 1932; Od Kandije do Hammerfesta, 1937; Od Siene do Harlema, 1941; Pejsaži i vedute, 1959), libretist (Medvedgradska kraljica L. Šafraneka Kravića, 1927), pisac drama (Komorni trio, 1938) te brojnih eseja, feljtona, književnih i likovnih prikaza. Saša Vareš je u svojim zapisima Tri ljeta gospodnja napisao »Batušić se troši nemilice i rasipnički i radišan je kao rijetko tko... Imam dojam da je... pravi fanatik posla, ne zna za velike pauze i odmara se u ljekarničkim dozama.«

U svrhu što svestranijeg osvjetljavanja stvaralačkog portreta Slavka Batušića program stručnoga skupa definiran je u šest tematskih cjelina o kojima su radove napisali različiti autori. Zbornik Slavko Batušićdonosi radove koji su prezentirani na tom stručnom skupu. Nakon uvodnoga teksta u kojem je Franjo Horvat opisao Novsku početkom 20. stoljeća, kada je u njoj rođen Batušić, nižu se radovi sudionika skupa. Olgica Suknjaić piše o tematskoj suvremenosti Batušićevih putopisa, a o tematskoj aktualnosti proze Slavka Batušića Mirjana Lončar.

Batušićev rad na području likovne umjetnosti predmet je interesa Franje Horvata. Batušić je po svojoj edukaciji bio povjesničar umjetnosti, a prve članke o likovnoj umjetnosti objavljuje još 1920. Idućih godina Batušić piše mnogobrojne likovne prikaze, drži brojna predavanja o likovnoj umjetnosti u zemlji i u inozemstvu, autor je mnogobrojnih izložbi i kataloga. Radeći na sintezi povijesti likovnih umjetnosti Batušić je objavio dvije knjige, Umjetnost u slici (1957) u kojoj, prvi u nas, daje sustavni povijesni pregled likovnih umjetnosti i Pregled povijesti umjetnosti (1959), a znatan je njegov rad na području leksikografije (autor je niza članaka iz područja likovnih umjetnosti u nekoliko enciklopedijskih izdanja Leksikografskog zavoda).

Tekst Branka Hećimovića Dramatičarska djelatnost Slavka Batušića prvobitno je objavljen još 1977. u prvom broju časopisa »Kronika« Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU. Zahvalnost prethodniku na mjestu upravitelja Odsjeka za teatrologiju Hećimović je iskazao dodatkom u kojem je iznio osobna sjećanja na Slavka Batušića.

O poeziji Slavka Batušića piše Duško Lončar, a zbornik zaključuje rad Enigmatsko kod Slavka Batušića Alojza Buljana.

Kvalitetni i zanimljivo pisani radovi objavljeni u Zborniku približit će novim naraštajima bogatu pisanu ostavštinu Slavka Batušića.

Sandra Cekol

Vijenac 252

252 - 30. listopada 2003. | Arhiva

Klikni za povratak