Vijenac 226

Likovnost

Obnavljaju se raritetne tapete iz barokne dubrovačke palače Gučetić-Katić

Romantičarske vizure

Koliko je još ovakvih vrijednih povijesnih interijera u Hrvatskoj sačuvano, ne zna se. Nigdje ne postoji evidencija gdje se oni sve mogu naći pa tako nema ni sustavne zaštite koja bi osigurala nadzor i njihovu obnovu na stručnoj razini.

Obnavljaju se raritetne tapete iz barokne dubrovačke palače Gučetić-Katić

Romantičarske vizure

Koliko je još ovakvih vrijednih povijesnih interijera u Hrvatskoj sačuvano, ne zna se. Nigdje ne postoji evidencija gdje se oni sve mogu naći pa tako nema ni sustavne zaštite koja bi osigurala nadzor i njihovu obnovu na stručnoj razini. Jednako kao što sklop kuća i zgrada može biti kulturno dobro, jer je očuvano kao cjelina, tako i povijesni interijer treba uvrstiti u zakon kao kulturno dobro. Razloga za to ima

U Restauratorskom centru u Ludbregu u rujnu je održan stručni skup o restauriranju papira, drugi te vrste koji je u dvije godine organizirao Hrvatski restauratorski zavod. Okupljene stručnjake osobito je privukla obnova papirnatih tapeta iz 19. stoljeća nedavno otkrivenih u Dubrovniku. U nas deficitarna struka restauratora papira mogla je vidjeti originalne primjerke te vrste primijenjene umjetnosti, koja je u Europi već odavno doživjela punu valorizaciju. Nakon otkrića tapeta, koje su bile u vrlo oštećenu stanju, materijal su preuzele Andreja Dragojević i Suzana Kolić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. U Ludbreg je došao i poznati europski stručnjak Bernard Jacqué iz Muzeja tapeta u Rixheimu, u Francuskoj, s kojim je dogovorena dalja restauracija i prezentacija.

Priča o dubrovačkim tapetama

U baroknoj palači Gučetić-Katić na drugom je katu danas stan kojim se služi Društvo prijatelja dubrovačke starine. Taj stan rijedak je primjer očuvana interijera iz prve polovice 19. stoljeća s izvornim bidermajerskim pokućstvom i tapetama u četiri sobe. Palača je još u 19. stoljeću pripadala staroj dubrovačkoj obitelji Bassegli-Gučetić, no tijekom vremena podijeljena je na manje stanove i prodana različitim vlasnicima. Poznato je da je 1923. stan kupio dr. Ernest Katić. Povijesni dokumenti zasad ne govore kada je stan bio uređen, međutim, prema stilskim osobinama i uz podatak da su tapete već tamo postojale 1830, moguće je donijeti neke zaključke.

Na zidovima glavnog salona nalaze se monokromne tapete s naslikanim panoramskim vizurama s prizorima iz pjesme Waltera Scotta Dama s jezera ili Vidici Škotske. Tapete su tiskani proizvod glasovite francuske tvornice tapeta Manufacture Zuber iz Rixheima u Alsaceu, za koje je predložak 1827. napravio Julien Michel Gué (1789-1843), slikar povijesnih scena i krajolika. Zanimljiv monokromni sivo-bijeli tretman slikane površine, koja prikazuje planinski krajolik i scene s likovima iz pjesme, romantičarskog je ugođaja i čini ambijent jedinstvenim u nas.

U južnom salonu nalaze se tri velike panorame, s popratnim ornamentalnim bordurama, nazvane Francuski vrtovi. One prikazuju zelene vrtove i parkove s arhitekturom te ljude u šetnji za sunčanoga dana. Predložak za ove, po stilu klasicističke scene, izradio je Francuz Pierre Antoine Mangin (?-1827), te su one tiskane također u tvornici Zuber. Tapete su sačuvane još u dvije sobe, ali one imaju tek florealne motive i iz nešto su kasnijeg vremena.

Dama s jezera i Francuski vrtovi dvije su po tipu različite cjeline, jer prva scenski teče kontinuirano preko sva četiri zida salona te stilski predstavlja izraz romantizma, dok druga ima tri samostalne scene te govori o klasicističkoj struji koja je također bila dominantna u prvoj polovici 19. stoljeća.

Duh romantizma

Kad pomislimo na tapete, pred očima su nam često kićeni cvjetni uzorci kakve smo vidjeli po nekim ne baš ukusno uređenim kućama. Međutim, ove tapete, iako tiskani proizvod, otkrivaju da je njihova proizvodnja itekako imala veze s umjetnošću i slikarstvom. Slikarski predložak koji je napravljen na temu pjesme Dama s jezera odražava najsuvremenije slikarske teme romantizma. To su u prvom redu spektakularni krajolici na kojima se u prizorima nižu planinski vrhunci, šume, rijeke, slapovi, ledene sante i srednjovjekovni dvorci. Tipičan romantičarski pejsaž svojim smjelim nagomilavanjem elemenata uvijek teži ostaviti jak dojam na promatrača, zadiviti ili šokirati svojim hiperrealističnim svevremenskim prirodnim pojavama. Baš kao i bilo koja slika Caspara Davida Friedricha ili Eugenea Delacroixa, te su tapete svojim sadržajem i stilskom manirom, stekle povijesno-umjetničku vrijednost i kao takve još su jedna mala potvrda umjetničke snage Dubrovnika u povijesti te su, zasad, raritet na našem prostoru. Panorame su naročito bile popularne u doba romantizma, pa su bogati građani u 19. stoljeću često naručivali ne samo slike s krajolicima i vizurama nego i tapete koje su pružale širu panoramsku sliku i otkrivale pogled u drugi svijet. Takav životni stil neki nazivaju eskapizam jer je to bio svojevrstan bijeg od stvarnosti. Bijeg u daleke zemlje neiskvarene suvremenom civilizacijom. Zanimljivo je da se takve tapete javljaju upravo nakon industrijske revolucije, kada su masovnom tvorničkom izgradnjom uništeni mnogi prirodni krajolici. Stvoreni ugođaj prirode trebao je urbanom čovjeku vratiti mir i odmor u vlastitom domu, daleko od gužve i buke s ulice.

Prijedlog

Koliko je još ovakvih vrijednih povijesnih interijera u Hrvatskoj sačuvano, ne zna se. Nigdje ne postoji evidencija gdje se oni sve mogu naći pa tako nema ni sustavne zaštite koja bi osigurala nadzor i njihovu obnovu na stručnoj razini. O interijerima koji su muzejski predstavljeni, kao što je Zbirka Anke Gvozdanović ili Stan arhitekta Viktora Kovačića, brinu pojedini muzeji, i to je definitivno dobar primjer kako se može upravljati ovim pokretnim, ali i nepokretnim (jer su vezani za autentično mjesto) kulturnim dobrima. Državna uprava za zaštitu kulturne baštine trebala bi barem inventarizirati kuće i stanove u kojima je očuvano povijesno pokućstvo i elementi dekorativnog uređenja, te zakonski regulirati način njihova očuvanja. Jednako kao što sklop kuća i zgrada može biti kulturno dobro, jer je očuvano kao cjelina, tako i povijesni interijer treba uvrstiti u zakon kao kulturno dobro. Razloga za to ima.

Petar Puhmajer

Vijenac 226

226 - 31. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak