Vijenac 224

Kolumne

Željka Čorak: ZA DVIJE MARKE KILA

Katedrala Haljina Isusovih

Katedrala Haljina Isusovih

U zagrebačkoj katedrali vise lusteri iz kockarnice u Las Vegasu. Vjerujem da je mnogi čitalac na ovu prvu rečenicu protrljao oči, smatrajući je provokacijom, stilskom vježbom, kušnjom iz licitiranja stvarnosti, ispitivanjem praga osjetljivasti... ili ma čim sličnim, osim konstatiranjem realne činjenice. A ipak je riječ o realnoj činjenici.

Uđite u to dostojanstveno zdanje, koje starom unutrašnjošću još uvijek odolijeva vanjštini. U srednjoj lađi vise tri golema holendera, blještavo pozlaćena ni s čim u rodu, vjerojatno pomoz bogu. U posljednjem broju časopisa »Naša katedrala« lijepo piše sve o navedenim nosačima svjetlosti. Jedan naš iseljenik zatvorio kockarnicu u Las Vegasu, pa je njegova majka poželjela da lusteri iz iste budu darovani zagrebačkoj katedrali. U časopisu je opisan historijat darivanja, donesena i fotografija potpisa firme, opisani napori i troškovi transporta i montaže... I iskreno ne zamjeram prekooceanskim darovateljima koji su na svoj način željeli učiniti dobro. Tamo, napokon, vladaju zakoni praktičnosti. A iz te daljine i ne razabire se sasvim jasno razlika između dometa jednog uspješnog poduzetničkog života i jedne devetstogodišnje (ne sasvim uspješne) povijesti. S ove pak strane oceana došlo je, čini se, dotle da je bitno uštedjeti na zubarskim troškovima za konja. I tako je zajednički jezik pronađen.

Šalu na stranu. Devet stotina godina katedrala je bila riznica najviših ambicija crkve u Hrvata, i onda kad se za zaštitu njezina blaga gradio Medvedgrad, i onda kad se tim blagom plaćala vojska za borbu s Turcima kod Siska, i onda kad je, na razini kôda vremena, krajem XIX. stoljeća opremljena kao Gesamtkunstwerk historicizma, a sama generirala cijelu oblikovnu kulturu toga doba u Hrvatskoj. U međuvremenu postala je preskromna. Naročito joj je uzmanjkalo zlata. Tako snaga njezina umjetnički kovana željeza nije odoljela onima koji su ga pozlatili bojom za štednjake, krov od glaziranog crijepa razišao se na kaptolske dvorišne radionice, a po zakonima praktičnosti katedrala je pokrivena bakrom, u slavu devetstote obljetnice bezvrijednom gigantskom novonaručenom slikom — replikom negdašnje na glavnom oltaru iz doba biskupa Alagovića, no cenzuriranom za dva ženska lika — pokriven je, u posvemašnjem nerazumijevanju arhitekture, cijeli zapadni zid sjeverne lađe.. Taj je slavodobitni čin uklesan zatim velikim slovima u tijelo crkve, dok su tiho propadale srednjovjekovne freske u sakristiji.

Strahotna zbilja

Jao, kardinale Hauliče i tvoji lusteri, kako su skromni, mali i zagasiti prema ovoj raskoši! Ti si, Bollé, imao nešto sreće, na tvojim rasvjetnim tijelima bronce za štednjake donekle je izblijedila!

Kao argument za vješanje inventara kockarnice donesene su u navedenom časopisu slike postojećih svodnih rasvjetnih tijela. Za usporedbu. Svako će naivno srce zadrhtati od indignacije nad onim jadnim izvorima svjetlosti, od trijumfa nad novom veličinom i sjajem! Nije pritom važno da li je katedrali bila potrebna svjetlost ili rasvjetno tijelo. Ako svjetlost, postoji tisuću modernih, nevidljivih, razrađenih načina postizanja svjetlosnih učinaka. To je također predmet posebnih znanja kakva bi ovo zdanje valjda moglo motivirati. Ako rasvjetna tijela — što je sasvim dvojbena misao — onda su ona morala biti vrhunske suvremene oblikovne kreacije.

Sjaj kockarnice postao je bijeda katedrale. Američki holenderi izvorno su zaduženi za surogatnu starost gdje nema prave. Njihova XXXL konfekcijska dimenzija, njihova malograđanska formula u otklonu je od svake naslijeđene i svake namjeravane stvaralačke težnje pri ulasku u jedan od najznačajnijih povijesnih prostora Republike Hrvatske. Nema više niti jednog kadra u kojemu oni ne pobjeđuju: nameću se gotičkim rebrima, sakrivaju pogled na spomeničke orgulje, čine malima rozete u svetištu, rugaju se Haulikovu i Bolléovu poštovanju cjeline, ismijavaju vrlinu sklada i mjere...

Da li je to moguće? Zašto ne. S čim se mi sve nismo kockali. Prvostolnica je dosad računala na dva titulara (potisnuvši jednoga). Možda joj sad pridolazi i treći: hoće li se po njemu nazvati Katedralom Isusovih Haljina?

Vijenac 224

224 - 5. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak