Katarina Nina Simončič (Ljubljana, 1975) diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, te na Filozofskom fakultetu studij povijest umjetnosti i etnologije, s temom Kostim 15. stoljeća na freskama u Beramu. Doktorirala je 2010. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Zvonka Makovića s temom Kultura odijevanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u Zagrebu. Na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu radi kao asistentica na kolegijima Povijest tekstila i odjeće I, II; Moda XX. stoljeća i Suvremena moda. Autorica je nekoliko publikacija vezanih za istraživanje kulture odijevanja Povijest čipke, projekt lepoglavska čipka na modnoj odjeći; Modno poslovno odijevanje; Boja u kulturi odijevanja i u modi hrvatskih dizajnera 20. stoljeća; Hrvatska etnološka baština u oblikovanju suvremenih odjevnih predmeta i drugih. Sudjelovala je na znanstvenim i stručnim skupovima posvećenim kulturi odijevanja u Firenci, Bukureštu i Ljubljani. Bila je voditeljica studentskih projekata namijenjenih revitalizaciji hrvatske kulturne baštine kroz suvremeni odjevni dizajn.

Predavanje o kulturi odijevanja posvećeno je prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kad je ključnu ulogu u promicanju mode imala žena. Sve do pred kraj 19. stoljeća žena odjećom i tijelom zarobljenim u korzetu predstavlja vizualni znak suprugove financijske moći, dok početkom 20. stoljeća, težnjom odbacivanju korzeta i oslobađanju tijela, odjećom kao jasnim vizualnim znakom iskazuje političke i društvene promjene i put ka emancipaciji. Početak 20. stoljeća obilježen je umjetničkim pravcem secesije te se osnovne karakteristike stila mogu iščitati likovnom analizom i na secesijskoj modnoj odjeći. To je i ključno razdoblje u kojem je odjevni predmet prvi put zadobio status medija izražavanja potpuno ravnopravnim mediju slikarstva, kiparstva, arhitekture i primijenjenih umjetnosti.