Pavao Pavličić
Ne vjerujemo sebi, nego drugima
Društvena je atmosfera takva da je malokome stalo da razluči dobro od lošega / Mi se nismo naučili misliti da je ono što se nama događa doista važno, uvijek čekamo da nam netko drugi kaže da je važno / Živimo u vremenu koje cijelu povijest shvaća kao skladište kazališnih kostima gdje se nešto može posuditi i u tome malo hodati pa onda vratiti natrag / Danas novine za kulturu ne mogu značiti što je nekada značio Telegram jer je onda nedostajalo informacija / Dolazi vjerojatno opet neko doba kada će ljudi misliti da znaju što je vrijednost, a što nije / Mi smo naučili da nam je sve što je važno uvijek negdje drugdje / Ono što se recimo u hrvatskoj književnosti napravilo u prevođenju talijanske književnosti to će se teško naći igdje u svijetu / Publika ne zna što joj treba dok to ne dobije / Problemi koji nas danas taru nalik su na probleme koji su trli ljude dvije tisuće godina / Samo veoma iznimne osobe doista utječu na povijest, svi ostali njezine su žrtve / Pjesnici kao što su Danijel Dragojević ili Slavko Mihalić ne nalaze se na svakom ćošku / Književnost se ocjenjuje totalitetom životnog iskustva
Blagdanska revolucija
Tko je Hrvatskoj ukrao rođendan ili velika osveta podrumskih junaka
Slaven Letica