Kad knjige uređuje korona

Razmišljajući o tome čime da započnem redovitu „godišnju inventuru“ (od Interlibera do Interlibera) da bih čitatelje uveo u svoje viđenje domaće prozne scene u 2020, misli su mi stalno bježale nekamo ustranu, „izvan teme“. Vrtjele su se zapravo oko pandemije koronavirusne bolesti i njezina utjecaja na zbivanja vezana uz život knjige u nas – književne sajmove, književne festivale, predstavljanja novih izdanja, prodaju knjiga, razgovore s istaknutim piscima, znanstvene skupove i druge javne manifestacije vezane uz knjigu. Bi li koja riječ više o tome bila prikladna u tekstu u kojem se obično govori o situaciji proze u minuloj godini, eventualno novim trendovima, gdje se spominju djela koja su dobila uglednije nagrade (prema „objektivnom“ sudu struke) i iznosi svoj, subjektivni izbor „knjiga godine“? Da, bila bi. Za prošlu godinu nitko, zacijelo, ne bi mogao reći da je bila uobičajena, ne bi joj mogao priznati „regularnost“. Upravo zbog pandemije bolesti COVID-19.

Izd. VBZ, Zagreb, 2020.

Izd. Disput, Zagreb, 2020.

Još u srpanjskom trobroju Vijenca, kad se nacionalni zdravstveni karton činio vrlo korektnim – u svakom pogledu bio je kamilica gledamo li ga iz sadašnje perspektive – dodirnuo sam kratko temu o koronavirusu i predložio čitateljima da prisilna ograničenja u svakodnevnom kretanju koja su nam društveno nametnuta, a koja smo, djelomice, i sami sebi nametali, iskoriste i za čitanje. Štošta je u to vrijeme izgledalo još dohvatljivo, nadoknadivo, trebalo je, činilo se, samo malo strpljenja pa će se taj nenadani poremećaj riješiti i stvari će se vratiti na staro. Sada, pet ili šest mjeseci kasnije, jasno je da situacija u kojoj se našao književni život u Hrvatskoj (pa i drugdje u svijetu, uz lokalne specifičnosti) nije bila nimalo jednostavna.

Osjećamo, nažalost, koliko nam je ova pandemija promijenila cjelokupan život, zahvatila, manje ili više, sve njegove važne elemente od ekonomskih do psihičkih, pokazala koliko je naš svijet istovremeno i povezan i razdvojen, slobodan i ograničen. Režirao je COVID-19 „novu društvenu stvarnost“, u kojoj je i književni život kakav smo dosad poznavali morao odustati od nekih tradicionalnih oblika, a u mnogim svojim segmentima preoblikovati se i prilagoditi novoj situaciji, za koju nitko ne zna koliko će trajati i kako će se završiti. Podsjetimo kako je počelo i kako se oblikovala paradigma.

Izd. OceanMore, Zagreb, 2020.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2020.

Izd. Sandorf, Zagreb, 2020.

U stalnom svibanjskom terminu u Rijeci trebao se održati 13. sajam knjiga i festival autora Vrisak, ali je zbog epidemioloških mjera odgođen i priređen tek u rujnu. Direktor Vriska Drago Glamuzina rekao je da je to „najsloženije događanje“ u čijoj je organizaciji sudjelovao, jer je program planiran nekoliko puta – morali su ga stalno prilagođavati novim mjerama Stožera civilne zaštite RH. Unatoč silnim komplikacijama, festival je ipak održan, jednim dijelom onako kako je bilo uobičajeno, „uživo“ – doduše pred onoliko prisutnih koliko su to epidemiolozi propisali – a drugim dijelom „virtualno“.

Zbrajanje minusa i pluseva

Slične faze prošli su i 19. Festival europske kratke priče u Zagrebu i Rijeci, pa 8. Festival svjetske književnosti u Zagrebu i 41. Zagrebački književni razgovori (dva posljednja bar nisu morala mijenjati svoje redovite termine). Lošija sudbina zadesila je pak dvije kalendarski posljednje, i najveće, knjižne priredbe. Zagrebački 43. međunarodni sajam knjiga Interliber odgođen je i održat će se (nadajmo se) od 23. do 28. ožujka 2021. godine, a 26. pulski sajam knjiga i autora Sa(n)jam knjige u Istri također će promijeniti termin, o kojem će „javnost biti pravodobno obaviještena“ – ove godine.

Kad se sve skupa zbroji (dobro) i oduzme (loše) u lanjskoj godini – gubitničkoj ne samo u materijalnom i organizacijskom pogledu nego u prvom redu zbog minimaliziranja ili nestajanja izravnoga kontakta čitatelja, autora i nakladnika te „selidbe“ događaja u virtualni svijet – vjerujem da će ovo iskustvo dati i neke odgovore i ideje za rješavanje mogućih sličnih situacija u budućnosti. Sjetimo se samo kako su se nakladnici i knjižari, nakon odgode Interlibera, vrlo brzo dogovorili i popularni sajam knjiga „održali“ na internetskim platformama, knjižarama diljem zemlje i na HRT3. Mrežna trgovina, u sklopu projekta Knjiga svima i svuda, ponudila je zainteresiranim čitateljima knjige po sniženim cijenama kakve bi bile i na „normalnom“ sajmu. A programski direktor Festivala svjetske književnosti Seid Serdarević i kreativni direktor Festivala europske kratke priče Roman Simić konstatiraju da je pandemijski izazov neke stvari učinio teško dohvatljivim, a neke druge postale su dohvatljivije jer suvremena tehnologija omogućuje sudjelovanje i pojedinih svjetskih autora koje bi inače bilo teško dovesti na naše književne festivale.

Debitantski zgodici

Koliko znam, dosad su u nas objavljene dvije knjige proze inspirirane koronavirusom te niz priča u novinama i časopisima, pri čemu su pojedini autori osim pandemije u igru uveli i ožujski potres u Zagrebu. Najprije se pojavio Hrvatski Decameron: Dnevnik samoizoliranog intelektualca (nakladnik: Media bar), zbirka od stotinu kolumni koje je Tomislav Čadež dan za danom objavljivao u Jutarnjem listu, a nedavno se romanom Devet života gospođe Adele (Sandorf) oglasila i Nada Gašić. U novinama i časopisima kraćim proznim oblicima javili su se, među ostalima, Slavenka Drakulić, Ilija Jakovljević (pseudonim!), Dimitrije Popović, Jadranka Pintarić, Miljenko Jergović... Veći literarni odjek tih ključnih događaja nije se ni mogao očekivati, pa realnu sliku čine knjige čiji su rukopisi nastali prije pandemije. Evo dakle moga izbora dobre proze napisane u „normalno“ vrijeme, a objavljene u „nenormalnoj“ godini. To je i moja preporuka čitateljima, što, naravno, ne isključuje i neke druge, ovdje nespomenute knjige.

U prvom dijelu prošle godine pojavile su se dvije vrlo vrijedne debitantske knjige. Splićanin sa zagrebačkom adresom Ante Zlatko Stolica objavio je knjigu Blizina svega (Fraktura) u kojoj govori o djetinjstvu i odrastanju u Splitu te o kasnijim zagrebačkim potragama za poslom i o velegradskoj svakodnevici. U njegovoj knjizi, koju je zbog raznorodnosti uvrštenih tekstova teško klasificirati, neosporiva je dominacija kratkih i minimalističkih proznih oblika, sve do onih dvorječnih ili trorječnih, kojima svojim istančanim osjećajem za kontrast, apsurd, privid, nagovještaj uspijeva priskrbiti status umjetničkog ostvarenja donoseći nam dašak novosti i empatije prema poniženima i uvrijeđenima. I zbirka priča Fafarikul zagrebačke Livnjanke Đurđice Čilić, polonistice i prevoditeljice, osvaja neposrednošću i životnošću tema. Njezine priče o bliskim ljudima, djetinjstvu, osjećaju izmještenosti, nekadašnjim ljubavima, poljskim temama, začudnim trenucima svakodnevice uvijek nose snažan emotivni naboj i ljuljaju čitatelja između sanjarije i zbilje. Ima potencijal.

Izd. OceanMore, Zagreb, 2020.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2020.

Izvan mainstreama i rutine

O Žarku Jovanovskom, lanjskom dobitniku VBZ-ove Nagrade za najbolji neobjavljeni roman, znao sam tek nešto „općenito“, a riječ je o svestranu zagrebačkom umjetniku – underground-pjesniku, slam-izvođaču, kantautoru, grafičaru i strip-crtaču. Pokazalo se također da je među tim njegovim raznovrsnim, ponekad vrlo bogatim, umjetničkim opusima onaj prozni bio najoskudniji (gotovo da je debitant) pa je doista iznenađujuće s koliko je autorske samosvijesti i pripovjedačke zrelosti ispisao svoju opsežnu i slojevitu Pizzeriju Europu (VBZ) – roman o sumraku jedne civilizacije i pobuni protiv nje. U mome ovogodišnjem izboru našle su se i dvije putopisne knjige: Putovi su, snovi li su (Fraktura), izbor putositnica Ivana Lovrenovića koji su nastajali kroz pola stoljeća, i knjiga malog formata Latinoamericana (Sandorf) Marka Pogačara. „Na javi se putovati nije moglo koliko se željelo, ali zato u snima!“ prva je Lovrenovićeva rečenica u Napomeni knjizi. Ili putovati s piscima i njihovim knjigama, pomislio sam odmah. Protekle godine nismo se nešto naputovali – možda je i to jedan od razloga što su me ove knjige razveselile. I, da ne bude zabune: putopisi ove dvojice vrsnih pisaca nisu turističke razglednice, nego gusto, promišljeno, u život uronjeno štivo o ljudima tu blizu i negdje daleko.

O još dvjema izvrsnim knjigama (obje OceanMore) koje uvrštavam među svoje favorite u prošloj godini pišem u redovitoj rubrici o novoj hrvatskoj prozi. Riječ je o knjizi Slađane Bukovac Odstraniti životinju – nizu briljantnih priča o različitim oblicima straha te o strukturno složenom i značenjski slojevitom postmodernističkom romanu Zadranina Želimira Periša Mladenka kostonoga.

***

Potkraj godine naši su izdavači ponovo objavili mnoštvo novih knjiga, a jasno je, ako ćemo realno, da je tu gomilicu bilo nemoguće pročitati do kraja kalendarske godine. Evo samo nekoliko tih svježih naslova ponuđenih za čitanje od (neodržanog!) Interlibera do kraja minule godine: Faradayev kavez Ivana Vidića, Velika stvar Mihaele Gašpar, Repriza Ludwiga Bauera, O zlatu, ljudima i psima Josipa Mlakića, Maratonac Nebojše Lujanovića, Za njima je išao pas Borisa Becka, Noć na Zemlji Dorte Jagić, Kužni pil Pavla Pavličića, Bogart i Seranoga Zorana Roška, Prometejev sin Jurice Pavičića, Duh zloduha Ivana Aralice, Putujuće kazalište Zorana Ferića, Zbogom, djevojčice Marine Šur Puhlovski, Dobro sam i ostale laži Jadranke Pintarić…

Moj izbor (abecedno)

Slađana Bukovac: Odstraniti životinju; Đurđica Čilić: Fafarikul; Žarko Jovanovski: Pizzeria Europa;
Ivan Lovrenović:
Putovi su, snovi li su;
Želimir Periš: Mladenka kostonoga; Marko Pogačar: Latinoamericana;
Ante Zlatko Stolica: Blizina svega