U iščekivanju cjepiva

Prije nekog vremena na državnoj su televiziji o prognozi vremena govorile manekenke. Nije to bilo naizgled loše, ali jedna izgovorena rečenica obično bi razotkrila da je riječ o osobama koje nisu prošle znanstveni trening: „Danas je u Zagrebu bilo točno pet stupnjeva Celzija.“ Svatko tko je ikad nešto mjerio zna da, ovisno o mjernom instrumentu, dobivamo u uzastopnim mjerenjima iste fizikalne veličine obično vrijednosti koje se nešto razlikuju.

Zbog toga se onda kod prikaza rezultata mjerenja osim srednje vrijednosti prikaže i nepouzdanost tog mjerenja. Prema tome izjava da je temperatura točno toliko i toliko stupnjeva nema baš mnogo smisla. Ono što se podrazumijeva obično kod prognoze jest da je nepouzdanost mjerenja temperature mala u odnosu na iskazanu vrijednost pa u takvim slučajevima možete pogrešku mjerenja izostaviti kao ne jako bitnu informaciju. Ipak to nije isto kao kad kažete da ste nešto točno izmjerili.

Nedavno su se u medijima počeli pojavljivati rezultati efikasnosti pojedinih cjepiva protiv bolesti uzrokovane novim koronavirusom, ali bez nepouzdanosti mjerenja te efikasnosti. To je problematično jer, ako je npr. efikasnost iskazana kao 70%, a odstupanje je plus minus 30%, onda ona unutar pogreške mjerenja može biti 100%, ali i 40%, što je velika razlika. Ta efikasnost se kod cjepiva računa kao (rizik u necijepljenoj grupi - rizik u cijepljenoj grupi) / (rizik u necijepljenoj grupi).

Drugim riječima, uzmete skupinu od npr. 40.000 ljudi, polovici date cjepivo, a drugoj polovici placebo i onda čekate neko vrijeme i gledate koliko se od tih ljudi zarazilo u svakoj od skupina. Broj zaraženih podijeljen s 20.000 u svakoj od skupina predstavlja rizik. Zamislite sada da vam se jako žuri dobiti rezultat pa onda čim dobijete neke jednoznamenkaste brojeve zaraženih u svakoj grupi izračunate efikasnost. Tako izračunata efikasnost imat će toliko veliku grešku da ta informacija neće imati nikakvu vrijednost.

Više je farmaceutskih kompanija u završnoj utrci za registriranje toliko iščekivana cjepiva. Postavlja se pitanje kako je moguće da su na vidiku cjepiva kojima je razvoj trajao nekoliko mjeseci, dok je inače za to trebalo nekoliko godina? Tri su ključna razloga. Prvo, nova metoda razvoja cjepiva čekala je testiranje, a koronavirus je bio idealan za to. Drugo, jako velik broj slučajeva zaraze ubrzao je klinička testiranja, što je najdugotrajniji dio cijeloga procesa.

Više je farmaceutskih kompanija u završnoj utrci za registriranje toliko iščekivana cjepiva

Da bi pogreške u mjerenju bile što manje, trebate što veći broj slučajeva zaraze, ali ne tako da ljudi hodaju po COVID-odjelima bolnica bez zaštite nego žive normalno kao i prije nego što su dobili cjepivo. Treće, vlade su bile spremne potrošiti koliko god je trebalo za razvoj cjepiva i maknuti birokratske barijere, tako da je proizvodnja cjepiva počela i ranije nego što se ono registriralo.

U SAD-u su u završnoj utrci dvije kompanije (Moderna i Pfizer) s različitim poslovnim pristupima. Moderna, manja tvrtka s 800 zaposlenih, dobila je gotovo 2,5 milijardi američkih dolara za razvoj i proizvodnju cjepiva od vlade i ušla u uspješno partnerstvo s Nacionalnim institutom za zdravlje (NIH). Farmaceutski gigant Pfizer u suradnji s njemačkom firmom BioNTech odbijao je novčanu pomoć od vlade i operacije kodnog imena Warp Speed, koja košta 10 milijardi dolara s izričitim ciljem isporuke 300 milijuna doza cjepiva COVID-19 do siječnja 2021.

Obje kompanije objavile su efikasnost cjepiva od više od 90%. Zanimljivo je također da bi se RNK-cjepivo (Moderna i Pfizer) vrlo lagano moglo usavršiti da bude učinkovito i za razne varijante virusa, što je mnogo teže ako je riječ o cjepivu koje je temeljeno na pročišćenom virusnom proteinu ili na virusnom proteinu koji je genetskim inženjeringom ugrađen na površinu nekoga drugog bezopasnog virusa, kao što je slučaj za cjepivo koje se razvija na Oxfordu.

Moderna je također izvijestila da u njihovu uzorku ljudi koji su se cijepili nije bilo težih slučajeva zaraze, dok je u kontrolnom uzorku bilo desetak slučajeva s težom kliničkom slikom.

Cjepivo razvijeno u Oxfordu i farmaceutskom divu AstraZeneca u prosjeku je 70% efikasno, ali ima zanimljivo svojstvo da ako su dvije pune doze bile davane u razmaku od mjesec dana, onda je 62% efikasno, a ako je prva doza bila upola manja od druge, onda efikasnost raste na 90%. Nije još skroz jasno zašto, ali jedan od mogućih odgovora jest da će se razlike u efikasnosti smanjiti kad pogreška mjerenja zbog većeg broja slučaja zaraze padne na razumnu vrijednost. Postoje i znanstvene teorije zašto bi smanjena prva doza mogla povećati efikasnost. Npr. jedna kaže da manje doze bolje stimuliraju podskupove imunoloških T-stanica.

Blaže nuspojave zabilježene su kod Pfizerova cjepiva u obliku glavobolje, vrućice i svraba, ali nestaju u roku od tri dana. Za ostala navedena cjepiva nisu prijavljene značajnije nuspojave.

Važno je da sve firme koje razvijaju cjepivo pod vremenskim pritiskom zadrže znanstveni integritet i na kvalitetan način izvještavaju o napretku u razvoju cjepiva. Vlade će još morati odlučiti i koje će cjepivo uzeti, ali budući da sva ova koja su blizu odobravanja imaju dosta visoku efikasnost uz, nadamo se, malu nepouzdanost, primarna će biti dostupnost za što širi krug ljudi. Vjerojatno će se iz tog razloga kombinirati pošiljke raznih proizvođača cjepiva. Trebat će još i uvjeriti što veći broj ljudi na cijepljenje i znanstvenim argumentima staviti teorije urote u drugi plan.

Pouka je ove priče da treba zadržati znanstvenu korektnost na svim razinama izvještavanja (od vremenske prognoze do efikasnosti cjepiva) kako bi javnost imala povjerenja u znanstvenu ekspertizu.