Zagreb film pripada filmskim autorima

Zagreb film pripada filmskim autorima

Ne mogu ja vratiti slavu Zagreb filmu, to mogu samo autori

S redateljem Vinkom Brešanom razgovarali smo u povodu niza međunarodnih nagrada koje je osvojio njegov film Svjedoci i njegova imenovanja za ravnatelja Zagreb filma, čime se vraćaju nade u oporavak te nekoć ugledne animacijske produkcijske kuće.

Godinu 2004. označio je ponajprije izniman uspjeh hrvatskih filmova u inozemstvu, a za Vinka Brešana to nije bilo veliko iznenađenje, jer je on i prijašnjim filmovima osvojio nekoliko međunarodnih filmskih nagrada (Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal, koji je dobio čak devet nagrada), ali nagrade su ovaj put još vrednije. Svjedoci su bili jedini istočnoeuropski film u konkurenciji Berlinalea na kojem su osvojili Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija, u Karlovim Varima najbolji su film u programu Istočno od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu osvajaju nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), najbolji su film na festivalu filmova snimljenim prema književnim djelima u Vlissingenu, a na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvajaju posebnu nagradu žirija.

Što se njegova djelovanja na mjestu direktora Zagreb filma tiče, vrlo je brzo nakon njegova imenovanja postalo jasno da smo pred konačnim rješenjem problema sa zagrebačkim kinom Tuškanac, koje je odlukom gradskih vlasti bilo dodijeljeno na ravnopravnu uporabu Hrvatskom filmskom savezu (glavnom nositelju programa Filmskoga centra, koji sa danas izvodi pod naslovom Filmski programi) i Zagreb filmu te dvoranom Kinoteke u Kordunskoj ulici, koja je dugo vremena bila ključno mjesto prikazivanja kinotečne i art-produkcije, da bi se danas uglavnom brinula za održavanje na životu nekomercijalnih filmova koji su već izigrali u komercijalnim kinima. Brešan je najavio da Tuškanac želi u cijelosti prepustiti Hrvatskom filmskom savezu, Kinoteku u Kordunskoj Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu, a Zagreb film u potpunosti okrenuti filmskoj produkciji, ponajprije animiranoj, u čemu se namjerava, osim na svog umjetničkog ravnatelja Lukasa Nolu, osloniti na uspješne predstavnike mlađe generacije hrvatskih redatelja, poput Dalibora Matanića. Brešan je dobro procijenio da su mu dvije dvorane kojima se Zagreb film ima pravo koristiti samo balast, i da je ključno usmjeriti svu energiju nekoć ugledne produkcijske kuće (u svjetskim razmjerima) na filmsku proizvodnju, ponajprije animiranoga filma, a ostavlja otvorenim prostor i za eksperimentalni i dokumentarni film.

Kakav je dalji put Svjedoka nakon osvojenih nagrada?

- Problem je što smo mi na Balkanu. Po mišljenju zapadnih distributera, a u našem slučaju prodaju je pruzeo Celuloid Dreams, kada je balkanska tvrtka proizvela balkanski film, oko toga se ne treba odveć truditi. Nažalost, kako oni misle da nije bitno nama poslati sve podatke, mi smo tek nedavno dobili izvještaj o prodaji i doznali u kojim je zemljama uopće bila distribucija. Nedavno sam saznao da je distribucija bila u Brazilu, i to na vrlo zanimljiv način, jer je neki čovjek iz Brazila, iz nekoga grada kojeg uopće nema na karti, poslao u Interfilm pismo Marinku Prgi navodeći da mu je on najbolji glumac u filmu Svjedoci, moleći Marinka da mu pošalje svoju fotografiju s potpisom. Tvrtka Film Movement iz New Yorka otkupila ke Svjedoke za američku distribuciju, ali nemam još nikakve podatke o Austriji, Mađarskoj, Izraelu, Rusiji, ni o nizu zemalja za koje vidim da prikazuju ili će prikazivati film u redovitoj distribuciji.

Kakva je situacija s američkim remakeom Svjedoka?

- Nisam sretan što je to izašlo u javnost. Lukas Modysoon najavio je u Švedskoj američki remake svoga filma Zajedno i svi su već ugovori bili potpisani. U jednoj od glavnih uloga trebao je nastupiti i Brad Pitt. No, sve je propalo i siroti Lukas ispao je budala u svojoj zemlji.

Znam da je to dugotrajan i osjetljiv proces i ja o tome ne bi pričao. Jedino bih mogao potvrditi da se o remakeu razgovara, ali ne na način da taj remake prikazuje srpsko-hrvatski rat. Ta američka tvrtka želi priču prebaciti u američko-irački rat, na način da tri Amerikanca koji su došli na sprovod kolege ubiju Amerikanca arapskoga podrijetla, svog susjeda. To bi bio začetak priče i ujedno sve što smijem reći, da ne bude nekih nesporazuma.

Poziva li se film još na festivale?

- Ne, on je već stari film. Budimo realni - prikazan je 2003. u Puli. Bio je nagrađen na sedam festivala, ali je bio na znatno više festivala, na nekim smotrama itd. Posljednje što se se dogodilo s njim dvadeseta je godišnjica nagrade Peace Film Award, koju su Svjedoci dobili u Berlinu, a budući da je Winterbottom godinu prije dobio nagradu, Winterbottom i moj film otvorili su tu proslavu 23. siječnja.

Možete li nam nešto više reći o kandidaturi za nominaciju za Oscara. Kako izgleda procedura i predstavljanje našega filma u Hollywoodu?

- Pokušat ću odgovoriti, iako je to pitanje za producenta. Ja osobno na Svjedocima nisam radio ništa. Za Maršala sam radio slučajno, jer je američka kinoteka organizirala Tjedan hrvatskoga filma i ta se manifestacija otvorila s Maršalom, a Maršal je tada bio hrvatski kandidat pa sam iskoristio priliku da odem tamo i napravim promociju. No, za Svjedoke nisam ispitivao, niti istražujem, zato što znam da su Svjedoci specifičan film u specifičnoj formi koji baš ne odgovara ukusu Američke akademije. Znam da Ministarstvo kulture daje oko četiristo tisuća kuna po filmu koji ide tamo. Možda iduće godine neće ući među nominacije, ili godinu poslije, ali ako imamo kontinuitet dobrih filmova, Američka akademija to vidi i njezini članovi onda gledaju te filmove. Ako vam kažu da je film dobar, a da nije za nominaciju, i tako nekoliko puta, za tri, četiri godine za redom ide, dogodit će vam se dobar film, pa će onda reći da već pet godina gledaju dobre hrvatske filmove za redom, pa će odlučiti da ga barem nominiraju. Treba slati dobre filmove, treba konkurirati, treba biti prisutan, to je važno.

Nedvojbenu pohvalu zaslužuje vaša zamisao da se Kinoteka u Kordunskoj dade na uporabu Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu. Možete li obrazložiti motive toga vašeg prijedloga?

- Motivi su vrlo jednostavni - Zagreb film mora biti produkcijska kuća. Zagreb film se ne smije baviti distribucijom, a pogotovo se ne smije baviti kinoprikazivalaštvom, jer je to čak i sukob interesa. Nigdje u svijetu produkcijske kuće nisu vlasnici kina, u Americi je to čak zakonom zabranjeno 1947. godine. Zagreb film nije ustanova u kulturi, on je trgovačko društvo i mora biti produkcijska kuća koja donosi dobit. Dosad je Zagreb film za programe Kinoteke dobivao više od pola milijuna kuna godišnje od Grada i još petnaest, šesnaest tisuća eura od Eurimagesa za prikazivanje neameričkoga filma. To je veliki novac.

Moje je mišljenje da Kinoteka mora biti otvorena institucija koja će u miraz sa sobom ponijeti sredstva iz Europa Cinema te će svojim programom neposredno konkurirati u gradu.

Jeste li riješili sudbinu kina Tuškanac?

- Tuškanac je već riješen. Ja sam kao direktor Zagreb filma poslao pismo Gradskom uredu za upravljanje imovinom da se Zagreb film odriče svojih prava na kino Tuškanac, uz sugestiju da kompletan program preuzme Hrvatski filmski savez, jer oni to rade dobro. U tri dana Hrvatskoga filmskog saveza dvorana je bila puna, a u tri dana Zagreb filma dvorana prazna, jer se ništa nije prikazivalo.

Kao ni Kinoteka, ni Tuškanac ne pripada u primarnu djelatnost Zagreb filma, koji se ne smije baviti kinoprikazivalaštvom. Zagreb film mora konkurirati svojim filmovima da dobiju pristup u kina Tuškanac i Kinoteku. Ako su dobri, ući će, ako nisu, neće.

Odnosi li se to i na korištenje cijelom zgradom? Imate li dovoljno poslovnih prostora?

- To je osjetljiviji problem. Naime, u Vlaškoj, gdje se mi trenutno nalazimo, privremeni je smještaj Zagreb filma. Ta zgrada nije vlasništvo Zagreb filma, nego prostor u povratu. Prema tome, Zagreb film se odatle mora iseliti. Zgrada u Novoj Vesi pak apsolutno je prevelika da bismo u njoj poslovali sa deset djelatnika.

Nažalost, Zagreb film nije bogata tvrtka, a samo za servis tri kamere treba nam sto dvadeset tisuća kuna, da ne govorimo što bi značilo da odlučimo kupovati nove kamere. Postoje i loši ugovori za taj servis, jer nažalost prema ugovoru mi nemamo ni knjige tih kamera. Dakako servis nije svake godine. Ali to je nužno ulaganje jer se autorima moraju osigurati normalni uvjeti za rad.

Možete li nam izložiti vaš plan sanacije Zagreb filma?

- Sanacija Zagreb filma odvijat će se u tri zasebna, ali istovremeno bitno povezana segmenta. Te segmente sanacije možemo nazvati kreativna sanacija, poslovna sanacija i tehnička sanacija Zagreb filma.

Mislim da nije potrebno isticati uspjehe Zagreb filma u povijesti. Oni su, više - manje, poznati svim stanovnicima Republike Hrvatske, a i svim ljudima u svijetu koji su na ovaj ili onaj način vezani uz animirani film. No, svi ti uspjesi rezultat su djelovanja konkretnih autora kojima je Zagreb film omogućio da realiziraju svoje ideje i koji su na svojoj kreaciji stvorili ugled Zagreb filma, bez obzira govorimo li o Surogatu Dušana Vukotića, Muhi Aleksandra Marksa, Satiemaniji Zdenka Gašparovića, Ribljem oku Joška Marušića ili komercijalnim serijalima Profesor Baltazar, Mali leteći medvjedi, Inspektor maska i drugima.

Zagreb film je trgovačko društvo i bavi se raznoraznim djelatnostima izvan animiranoga filma. Njegovo financijsko stanje u ovom trenutku nije u krizi, njegova je kriza kreativna. Autori su se razbježali zbog raznih okolnosti, koje su velikim dijelom subjektivne, no bitni zašto Zagreb film danas nije u stanju proizvesti ni kvalitativnu, ni kvantitativnu minutažu animacije od prije trideset godina više su nego objektivni. Naime, prevelik postotak sredstava od programa, a pritom mislim na filmske projekte, odlazio je na financiranje nečega što zovemo hladni pogon. Pritom mislim na plaće 27 stalno zaposlenih djelatnika u Zagreb filmu.

Osobno jamčim da ni jedan autor ne može, niti želi, djelovati u uvjetima gdje prevelik postotak sredstava za njegovu kreaciju odlazi izvan filmskoga projekta, u područja koja njegovu filmu ne donose kvalitativnu korist. U tom slučaju svaki se autor radije odlučuje na rad u vlastitom podrumu, u okviru tek nastale male producentske tvrtke, sve u svrhu izbjegavanja Zagreb filma koji ga u njegovoj autorskoj perspektivi pljačka. Taj bijeg autora od Zagreb filma zasigurno će rezultirati sve lošijom kvalitetom filmova, daljnjim raslojavanjem hrvatske animacije, te na kraju dovesti filmove na tako nisku razinu da će se postaviti pitanje postojanja Zagreb filma kao produkcijske kuće čija je osnovna djelatnost proizvodnja filmova te u konačnici ugasiti Zagreb film.

Interes Grada Zagreba jest da Zagreb film postavi na visoku kreativnu razinu, da vrati barem dio slave koju je Zagreb film imao prije trideset godina, što bi trebalo rezultirati profitom trgovačkoga društva Zagreb film d.o.o., koji će se realizirirati prodajom kvalitetnih komercijalinih animiranih serijala na svjetskim televizijama i konkurentnošću na domaćim i međunarodnim natječajima za one filmove koji imaju ambiciju umjetničkog valoriziranja. No sve je to moguće samo u slučaju da Zagreb film vrati stare autore u krug svoga djelovanja te pronađe nove, kreativne ljude koji svojim vizijama komuniciraju s 21. stoljećem. Zbog toga je jedini mogući put upravo relizacija navedene tri sanacije.

Što podrazumijevate pod pojmom kreativna sanacija?

- Kreativna sanacija Zagreb filma sastojat će se u postavljanju autora u središte djelovanja kuće. Autor, kao nosilac kreativnosti, mora biti prioritet u djelovanju Zagreb filma, a Zagreb film mu mora omogućiti tehničke i financijske uvjete za razvoj vlastitih projekata. Zagreb film mora postati središte okupljanja autora i, sukladno svojoj tradiciji, postati nešto što bismo mogli nazvati komunom kreativnih ljudi, u kojoj se pripadanje nekoj generaciji neće mjeriti godinama, nego svježinom ideja. Zagreb film mora samu sebi vratiti atmosferu u kojoj je postao velik i važan, atmosferu komunikacije, izmjene ideja, zajedničkoga promišljanja i zajedničkog iznalaženja rješenja bez obzira da li autori rade projekte od kojih se očekuje visoka umjetnička valorizacija, ili da rade komercijalne serijale od kojih očekujemo financijsku afirmaciju na svjetskom tržištu. U svakom slučaju, Zagreb film mora pobjeći od muzejske atmosfere u kojoj se autori boje podići pogled da, slučajno, ne bi vidjeli ljutitog Oscara u vitrini. Oscar mora postati dio te komune. Ta je sanacija najteža jer pretpostavlja ono iracionalno, nepredvidivo. Pretpostavlja odgovor na pitanje koliko je danas kreativnih ljudi u Hrvatskoj, a ovisi o trenutku nadahnuća pojedinca. No, taj trenutak svete vatre kreacije i ideje ne možemo ni očekivati bez uspostavljanja prave kreativne atmosfere u Zagreb filmu.

Analizom projekata nastalih u posljednje tri godine u Zagreb filmu dolazi se do zaključka da kreativna nemoć najviše prizlazi iz katastrofalne pripreme filmova. Filmovi su iz faze ideje ulazili u fazu realizacije i snimanja. Preskakala se faza scenarija, što je rezultiralo vrlo lošom dramaturgijom animiranih filmova u Zagreb filmu. Priče filmova Zagreb filma koje možete gledati na platnu nerazumljive su i u velikim svojim dijelovima dosadne, što je za forme od šest do deset minuta neoprostivo. Tu se krije osnovni razlog zašto filmovi Zagreb filma nisu više uspješni na natječajima i na međunarodnim festivalima.

S druge strane, Zagreb film ulazio je u komercijalne animirane serije bez prethodnog ispitivanja tržišta. Zbog toga ni jedan komercijalni serijal koji se danas realizira u Zagreb filmu nema stranoga koproducenta, ni jedno pismo namjere neke televizijske kuće da želi otkupiti serijal kada bude realiziran, tako da se sav teret projekata nalazi na leđima Grada Zagreba. Zbog toga je Zagreb film izvan svih tokova europskoga novca koji se danas ulaže u animirani film. Imajući u vidu stratešku odluku Vijeća Europe da vlastitim animiranim projektima konkurira najezdi azijskih i američkih animiranih projekata, to je stanje u Zagreb filmu neoprostivo. Zagreb film doveo je sebe u stanje takve nemoći da jedan animirani projekt u trajanju od šest minuta radi četiri i više godina.

Zbog svega toga Zagreb filmu nužna je upravo kreativna sanacija. U prvoj fazi kreativne sanacije Zagreb film mora omogućiti razvijanje vlastitih projekata, bila riječ o tzv. autorskim projektima ili komercijalnim serijalima. Projekti se moraju dovesti, prije izlaska na tržište financiranja, u stanje visoke konkurentnosti. Pritom mislim na razvijene scenarije, točne financijske i operativne planove, a kod komercijalnih serijala nužan je i foršpan od 30 sekundi.

U sljedećoj fazi autorski bi se projekti financirali na natječajima (domaćim i međunarodnim), a komercijalni serijali tražili bi stranoga koproducenta i predugovore s televizijskim kućama u svijetu Kad projekti nađu strane partnere i osiguraju barem dio tržišta, serijal će krenuti u realizaciju. Samo na taj će način Zagreb film osigurati prodaju svojih proizvoda, ostvarivati dobit i vratiti ugled.

Kako će se takva koncepcija odraziti na poslovanje Zagreb filma, kakva će biti poslovna sanacija?

- Sukladno postavljanju autora u središte djelovanja, Zagreb film se u svojoj poslovnoj sanaciji mora prilagoditi novim uvjetima poslovanja. Za ovako razbarušenu atmosferu, od koje očekujemo kreativni uzlet, kao protuteža nužna je hiperstroga i točna financijska odgovornost u poslovanju Zagreb filma, u kojoj je preciznost ulaska i izlaska novca apsolutni prioritet poslovanja. Zagreb film mora postati tvrtka velika po rezultatima, a ne po količini zaposlenih. Zagreb film mora poslovati s malim brojem ljudi spremnih za obavljanje više funkcija u poslovanju, a sve u svrhu opsluživanja autora, njihovih projekata te lojalnosti tvrtki i poslovnoj politici vlastite kuće.

Osnovni je problem dosadašnje, ali i današnje poslovne politike Zagreb filma preveliko opterećenje plaća koje Zagreb film mjesečno isplaćuje djelatnicima. Naime, sredstva od ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji i od prodaje nedovoljna su za isplatu plaća. Godišnji su profiti od ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji 1.057.668,62 kuna, a godišnja izdavanja za plaće 27 djelatnika 2.573.988,57 kuna. Stoga je Zagreb film rješavao taj problem tako da je sredstvima iz raznih programa, odnosno filmova, namirivao razliku od otprilike 1.500.000,00 kuna godišnje. Autorski projekti bivali su sve više financijski oštećeni, kvaliteta filmova padala je sve niže, što je rezultiralo raslojavanjem hrvatske animacije i bijegom autora iz Zagreb filma. Kad uzmemo u obzir i ostale troškove Zagreb filma, uzimanje sredstava iz projekata povećava se. Iz svega toga jasno je da je kreativna sanacija nemoguća bez poslovne sanacije.

Zagreb film stoga je prisiljen osigurati vlastito djelovanje sa deset stalno zaposlenih djelatnika, koji će djelovati multifunkcionaino, opsluživati projekte Zagreb filma u svim segmentima. Svi drugi koji će djelovati u Zagreb filmu, bit će angažirani ugovorom o djelu ili autorskim ugovorom, i to za konkretne projekte koji moraju imati financijski i operativni plan, jasne izvore financiranja s točnim rokovima izvršenja. Zbog toga Zagreb film, zajedno s Gradskim uredom za gospodarstvo, mora realizirati Program zbrinjavanja viška radnika o čemu je Skupština Društva informirana na sjednici, 28. prosinca 2004, te sukladno tomu donijeti izmjene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova. Opseg poslova koji se obavljaju i koji će se obavljati u Zagreb filmu iziskuje potrebe za radom najviše deset stalno zaposlenih radnika.

Sukladno tome, kao i novoj sistematizaciji radnih mjesta, svi drugi radnici postaju višak.

Radnici Kinoteke poseban su višak, jer će se Kinoteka odvojiti od Zagreb filma, kao što je prihvaćeno u okviru Programa direktora Društva, iznesena na sjednici Skupštine Trgovačkog društva Zagreb film d.o.o., što je održana 20. prosinca 2004, te će se odlučiti na koji način će ti djelatnici biti uključeni u Program zbrinjavanja viška radnika. U realizaciji Programa zbrinjavanja viška radnika Društva sudjelovat će Gradski ured za gospodarstvo i Gradski ured za kulturu, u suradnji sa mnom kao direktorom Društva.

Kakva je tehnička sanacija potrebna Zagreb filmu?

- Tehnička sanacija pretpostavlja dva aspekta: servis kamera i otpis osnovnih sredstava. Da bi Zagreb film zaista krenuo od početka u svojoj suradnji s autorima, nužno im je uz financijsku sigurnost projekata osigurati i normalne tehničke uvjete za rad. U ovom trenutku nužan je servis Kvarova i servis trik-kamere.

Predložio sam za otpis brojna sredstva koja su zastarjela i djelomično uništena, a stvaraju veliku materijalnu vrijednost Zagreb filma koju smo obvezni amortizirati. Najvredniji su elementi otpisa su filmske kamere i trik-kamere kojima je vijek trajanja odavno istekao, jer su nabavljenje šezdesetih godina. One pripadaju u ovom trenutku općem kulturnom dobru Grada Zagreba te trebaju biti izložene u Tehničkom muzeju jer su na njima nastala remek-djela zagrebačke škole crtanog filma, kao i najbolji dokumentarni filmovi u Hrvatskoj. Dati ih u javnost smatramo vlastitom obvezom. Dio tehnike koji više nije u uporabi u Zagreb filmu može se donirati Akademiji dramske umjetnosti ili Likovnoj akademiji, odjelu za animirani film ili pak Hrvatskom državnom arhivu.

Kakvo je stanje s arhivom Zagreb filma?

- Arhiv je vrlo dobar i nalazi se u podrumu. O njemu se brine vrlo vrijedni filmski entuzijast te je on iznimno uredan. Zagreb film održao se zahvaljujući velikim zaljubljenicima u film. Jedan od njih je arhivar Ibrahim Hromalić.

Moje je stajalište u vezi s arhivom da je za sva nekomercijalna prikazivanja arhiv otvoren i potpuno besplatan, a za sva komercijalna prikazivanja Zagreb film naplaćivat će izdavanje. Presjekao bih ovu politiku prema kojoj se dosada i za nekomercijalna prikazivanja tražilo dosta novca.

Namjeravate li arhiv ponuditi na DVD-u?

- Da. Digitalizacija je arhiva u tijeku, i to je već prilično uznapredovalo, zahvaljujući pravim filmskim entuzijastima koji ovdje rade. Mislim da će remek-djela Zagreb filma biti dostupna široj javnosti putem DVD-a u relativno skorom vremenu.

Što je s publikacijama, monografijama Zagreb filma?

- Ono što mene zanima jest projekt da današnjoj djeci i na razini publikacija predočim te krasne animirane serijale kao slikovnice. Urednik projekta bio bi Pero Kvesić. Pokušavamo ići u tom smjeru i mislim da današnjoj generaciji djece to može biti zanimljivo kao otkriće. Kad mi kažemo Baltazar, to je nama cijeli svemir, jer sve znamo o njemu, a pitanje je što znači današnjoj djeci.

U ovom trenutku još se radi monografija Dušana Vukotića.

Koji je posljednji animirani film koji je Zagreb film uspio prodati u inozemstvu?

- Mali leteći medvjedići posljednji su komercijalni serijal. On ima problema jer je nastajao u vrijeme kada je ovdje bio Bogdan Žižić, koji ih je pokrenuo, a nažalost rat je omeo proizvodnju i ona se preselila u Kanadu, s kanadskim partnerom. Tu postoji niz sporova. Znam da Kanađani prodaju serijal i postoji velika zbrka koju ja trebam razjasniti u kontaktu s Kanađanima.

Oni su sada jako zastarjeli, jer animacija je u tih deset godina otišla bitno naprijed. Ali postoje interesenti, postoje tvrtke u svijetu koje bi ih jako rado kupile i prikazivale na televiziji. U ovom trenutku Zagreb film radi Profesora Baltazara, na kojem radi Lončar, Malog Ninu Stiva Šinika i Glupaču Mare Milin. Za Malog Ninu gotova je pilot-epizoda, za Glupaču se radi pilot-epizoda, a za Profesora Baltazara gotova ke pilot-epizoda i rade se još četiri epizode, što mislim da je bio krivi put. Kad se napravila pilot-epizoda Profesora Baltazara, ušlo se u novi blok od četiri epizode, a da ta pilot-epizoda nije odgovorila na pitanje tržišta. Nakon pilot-epizode nismo dobili ni jednoga stranog koproducenta, niti smo dobili neko pismo namjere od neke televizijske kuće da bi prikazivala tu seriju. Nije bilo potrebno ulagati tako veliki novac u pilot-epizodu, dovoljno je bilo uložiti u teaser ili foršpan od trideset sekundi da predočimo razinu animacije i likova i razviti scenarij trideset epizoda uz financijske i operativne planove. Na taj način vrlo jasno predočavate budućem producentu kako će izgledati projekt. On može na temelju toga odlučiti da li će u taj projekt ući ili neće, a televizijska kuća može reći da li je zainteresirana za prikazivanje ili ne. I tek nakon što ste dobili odgovor od tržišta treba ući u proizvodnju. Sve je drugo besmisleno. Neću shvatiti dok sam živ kako je ova kuća dovela sebe u takvo stanje nemoći da Glupaču, koja traje pet minuta, proizvodi dvije godine. To bi značilo da bi za trideset epizoda Glupače u tom ritmu trebalo šezdeset godina. To je onda serijal doslovno za buduća pokoljenja, jer mi ga živi vidjeti nećemo.

Može li se vratiti slava Zagreb filmu?

- Jasno, ne mogu ja vratiti slavu Zagreb filmu, to mogu samo autori. Ono što ja mogu jest uspostaviti atmosferu na kojoj je Zagreb film narastao, a to je atmosfera zajedništva, komunikacije i razmjene ideja. Lukas Nola to je nazvao hipi-komunom kreativnih ljudi, ali zaista nešto što će biti hipi-komunom kreativnih ljudi koji će zajednički razmišljati, a opet svaki u sebi zadržati ono autorsko, da pokaže svoja razmišljanja unutar animiranog filma. Danas, kada gledate ta klasična djela, iznenadite se koliko su ona raznolika i bogata i na razini ideja i na razini animacije. Danas to više nije slučaj. Zagreb film u ove četiri godine naprosto je rastjerao sve autore. Autori ne žele u Zagreb film, oni bježe iz njega. Ja ih moram vratiti. Razgovarao sam sa Stivom Šinikom. Rekao mi je rečenicu: Radio sam, želio sam da što prije završim, da pobjegnem iz ove strašne kuće. Sada moramo vratiti povjerenje autorima da ovo poslovno poslovanje neće oštetiti njihove projekte, nego da će im biti na pomoć.

Kako gledate na stanje festivala i revija koje prikazuju animirani film? Jesu li bijenalni Animafest i Dani hrvatskog filma dovoljni?

- Animafest je jedan od najuglednijih festivala animiranog filma. Ako jedan film iz Zagreb filma uđe u konkurenciju Animafesta, kao da je primljen u Veneciji u konkurenciji igranog filma. Jasno da tomu treba težiti, jasno da nam je to važno. Dani hrvatskog filma ipak su smotra na kojoj se nastoji pokazati sve što je suvislo, što se može pokazati. Ali koja je donja granica, to je drugo pitanje, mi trebamo težiti gornjoj granici.

Kako vidite suradnju s televizijskim kućama, u prvom redu HTV-om?

- Zagreb film će, u ovom konceptu, raditi projekte pet do deset minuta koji teže umjetničkoj valorizaciji ili komercijalne serijale. Naravno, na razini komercijalnog serijala govorimo o televizijama, jer to je jedini prostor gdje se mogu emitirati. Ali ako govorimo o televizijama, mi ne možemo govoriti samo o Hrvatskoj televiziji. Ona je osnova, serijali se moraju na njoj prikazivati, moramo se natjecati da se na njoj prikazujemo, ali animirani je serijal preskup da bismo se ograničili samo na tržište od četiri i pol milijuna stanovnika, on mora ići šire, inače je rad na njemu besmislen, stvarno bacamo novac. U krajnjem slučaju, ako se nešto zove komercijalni animirani serijal, njegov se uspjeh mjeri upravo komercijalnim pokazateljima.

Koliko je na Zagreb film utjecala politika?

- Zaista je politika odlučivala i zaista je politika dovela Zagreb film u poziciju da vodi poslovnu politiku prema kojoj je sam sebi svrha. Politika je u svemu tome imala svoj interes. Siguran sam da taj interes postoji i dalje, ne budimo naivni. Ja pokušavam stvari okrenuti naopačke, da Zagreb film pripadne kreatorima, filmskim autorima koji rade u njemu, oni moraju biti Zagreb film. Jasno, nisam političar i ne znam igrati političke igre. Vjerujem da jedina borba protiv takve politike može biti kreativnost ljudi koji ovdje rade i proizvodi koje ćemo pokazati.

Razgovarao Zlatko Vidačković