Vijenac 170

Glazba

Novi CD

Sjajna inkorporirana iskustva

CD: Josip Magdić, Dominus Conterens Bella — Orguljske skladbe 1992-1995

Novi CD

Sjajna inkorporirana iskustva

CD: Josip Magdić, Dominus Conterens Bella — Orguljske skladbe 1992-1995, izvode Hvalimira Bledšnajder, Christoph Bossert, Mario Penzar, Josip Magdić, snimljeno u travnju 2000. na orguljama varaždinske katedrale, producenti Igor Peteh, Josip Magdić, tekst Maja Oršić Magdić, izvršni producent Alojzije Prosoli, nakladnik Sveta Glazba, sunakladnik HDS, izdanje Tertio Millennio Adveniente

Josip Magdić je kraj sezone 1999/2000. obilježio dvama projektima: svečanim koncertom prigodom proslave Velikog jubileja 2000. obljetnice Kristova rođenja u zagrebačkoj katedrali, kada je praizveden njegov oratorij Fidelissima advocata Croatiae za sole, djevojački i mješoviti zbor, orgulje i simfonijski orkestar, op. 181, na tekst fra Vice Blekića i izdanjem kompakt-diska Dominus Conterens Bella orguljskim skladbama nastalima od 1992. do 1995, predstavljena u zagrebačkoj podružnici Hrvatskog kulturnog društva Napredak.

Znakovitost obaju projekata posebno je važna za Magdićev opus. I koncert i CD u sebi nose duboko i dugo proživljavanu promjenu, njezin epilog, ali i definitivno postavljene temelje u kvaliteti novog i drukčijeg postojanja. U tom je smislu oratorij konačnijeg izraza (čemu razlog nije samo u njegovoj sasvim posebnoj prigodi), dok je CD svjedočanstvo sedimenta vremena ponajprije ispunjena aktivnom, stvaralačkom građom. Oratoriju ipak nedostaje sukladnost suvremenosti željenog izraza, a to je žanr visoko profesionalnih parametara koji slijede jednostavnost, preglednost, dopadljivost i nepretencioznost glazbe koja, u najkvalitetnijem obliku, pošteno i otvoreno služi (kao nekada na dvorovima) određenoj prigodi, a ne postavlja se iznad nje. To je vještina koju mnogi skladatelji podcjenjuju ili joj ne pridaju pravo značenje (misleći pri tome na standard), no rezultat takva pristupa su i raspršenost, nejasnost i nedosljednost Magdićeva oratorija, odnosno zamor i indisponiranost auditorija koji je iskreno (jer, svaka publika je u osnovi iskrena) prihvatio stvarnu podlogu i razlog (Jubilej 2000) i time i samoj skladbi dao onu potrebnu mjeru prigodnosti i svečanosti, čemu su pridonijeli i izvođači; sjajni Mladen Tarbuk, Mario Penzar potom Božena Svalina, Martina Gojčeta, Hrid Matić, Berislav Puškarić, Zvjezdice te Zbor i orkestar HRT-a.

CD Dominus Conterens Bella pokazuje sasvim drugi aspekt skladatelja. Magdić se ovdje svjesno podredio moćnijem, okrenuvši se orguljama kao instrumentu bezbrojnih mogućnosti, ali i samodostatnosti, dok je distinkcija pojedinih skladbi gotovo opipljiva, i skladateljski, ali i u izvedbenom smislu. Jer, Magdić, i sam vrstan orguljaš, svojim interpretacijama (Sarajevske ratne razglednice, op. 159, La Ronde, op. 167) profilira smisao ove svojevrsne sarajevske kompilacije, ugrađujući u nju vlastitu živu stvarnost (Magdić je u Sarajevu živio otprilike dvadeset i pet godina i u tom se razdoblju njegov skladateljski habitus kroz brojne procese do kraja izgradio). U izvedbama Hvalimire Bledšnajder, Christopha Bosserta i Marija Penzara očigledan je nužni i prirodni odmak, dok Penzar i Bossert objedinjuju dio one starinske aure orguljaša i jasne svijesti suvremenoga glazbenog izraza, što Magdićevu skladateljskom jeziku (koji on doista otvoreno predstavlja) u potpunosti odgovara. Jer, njegove glazbene slike ili fragmenti, pa čak i zatvorene cjeline (Intra vitam mortemque, op. 164) ipak funkcioniraju unutar luka sazdana suvremenom materijom i rukopisom. Na taj način sve asocijacije (a mnogo ih je, gotovo da postaju principom) i reminiscencije dobivaju svoje pravo mjesto, dopuštajući moguće reinterpretacije ili neki novi poredak (prva skladba CD-a je Optiones). Skladbe Prkosni preludij s gelerom, op. 152, Clustering, op. 163, i Oluja, op. 170, najčišće su i najusmjerenije, dok Oluja ima i širi, apoteozni karakter. U prostranost orguljskoga volumena Magdić sjajno inkorporira svoja iskustva (sintetičnost zvuka, elektronska glazba) i inteligentni skladateljski ratio, što ovaj CD čini vrlo zanimljivim i kao projekt same orguljske glazbe. Jer, unatoč razmjernoj zastupljenosti djela za orgulje u hrvatskoj suvremenoj glazbi (što je možda i pokušaj osobnog nadoknađivanja nepostojeće baštine) CD Dominus Conterens Bella nije mišljen iz (dokone) perspektive izbora ili odluke, nego kao sredstvo (u najboljem smislu) i provodnik izraza.

Dodi Komanov

Vijenac 170

170 - 7. rujna 2000. | Arhiva

Klikni za povratak