Svibanjski susret posvećen
DRAGUTINU TRUMBETAŠU

Dragutin Trumbetaš preminuo je 29. travnja 2018. godine u 80-toj godini života. Za sobom je ostavio bogat opus likovnih radova, crteža, ilustracija, romana i monografija.   

Obitelj Trumbetaša porijeklom je  iz Velike Mlake. Pavel pl. Trumbetaš se  prvi put spominje u  dokumentu od 31.03.1734. u  Lomnici, kao zet kod  zadruge Filipćić. Car Leopold I. je 9. ožujka 1683. u Beču, s izdanom grbovnicom (armales), obnovio ugarsko-hrvatsko plemstvo i grb plemenitom  NIKOLI TRUMBETAŠU (Trumbetas). Plemićki list Trumbetaša je potvrđen i  na hrvatskom saboru u Varaždinu 15. svibnja 1687. godine. U svom burnom životu  je postao slikar, književnik, glumac, a prije svega gastarbajter, kako je sam sebe opisivao. Jedan je od onih brojnih Hrvata koji su u mladosti odlazili u svijet. U Frankfurtu je 1968. započeo njegov put slikara i književnika.

HKZ/OMH je bila mogućnosti predstaviti rad Trumbetaša u povodu Interkulturalnog tjedna, 24. rujna 2013. u knjižnici grada Idsteina na Taunusu. Amaterski boksač, bon vivant, šarena ptica, smiješna sova - tako je tada novinar Marko Čubrilo predstavio hrvatskog umjetnika mješovitoj publici ispred  HKZ/OMH. Trumbetaš  je bio poseban predstavnik hrvatskog gastarbajtera koji se iskazao kulturnom aktivnošću u novoj domovini - naglasio je tom prilikom Josip Špoljarić, generalni konzul Republike Hrvatske. Trumbetaš je  čovjeka koji je došao u Njemačku 1966. godine i našao se u apsurdoj situaciji gastarbajtera,  onih gostiju koji moraju raditi. Trumbetaš se pojavljuje kao čovjek koji živi svoj  narodni jezik, a njegov umjetnički izraz poprima kritičnu, pa i žestoku formu nasuprot jezičnog Babilona u kojem živi.  Ponekad čak i  grubo. Trumbetaš nije glatka, već nervozna osoba. On ujedinjuje u sebi mnogo protivnih točaka, kao bivši zatvorenik, scenarist i kroničar koji kritizira svijet oko sebe. Njegovi crteži nisu kriptirani. Gledatelj odmah prepoznaje izjavu slike. Trumbetaš raspravlja o okolnostima pod kojim su gosti radili u inozemstvu. On kritizira i demonska svjetla velegrada, nesnalaženje pojedinca u poretku podčinjenosti strojevima. Opire se čovjeku koji postaje ili pristaje postati automat. Ruga se svemoći novca, a Frankfurt ukratko proziva Bankfurt. 

U Frankfurtu on piše i Moj testament, pjesmu prezrenog i ponižavanog  gastarbajtera bez iluzije o nekom boljem sutra. 

Susret hrvatske čitaonice HKZ/OMH održan je u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava, pa je to bila dobra  prilika da se kroz Monografiju[1] predstave Trumbetaš i njegov autorski rad.

Likovna monografija Trumbetaš predstavljena je u dvorani Doma kardinala Kuharića Wiesbadenu i bila je popraćena manjom retrospektivnom izložbom — izborom iz djela —  koji je priredila redakcija časopisa Riječ. Predstavljena knjiga  Monografija dosljedno zaokružuje na  gotovo petsto stranica Trumbetaševo djelo.  Tu su sakupljeni brojni tekstovi o Dragi Trumbetašu i petnastak sudionika skupa moglo je pogledati  izbor crteža, slika, dizajnerskih rješenja, eks-librisa i ilustracija iz gotovo pedesetogodišnjeg. Dizajn knjige i tipografska rješenja, u cijelosti su autorski rad Drage Trumbetaša.  Kao izučeni grafičar, tipograf, Trumbetaš je  svojim  zanimanjem i likovnim usmjerenjem, a dosljedno svom zanatu stvorio djelo koje je u mnogočemu više od životne kronike i rada jednog umjetnika.

Monografija odražava sve karakteristične elemente autora. Istančani humor i blagu poduku ali i reskost te strogost. Preciznost i čitljivost svakog detalja, od kojih mnogi sadrže neskrivene poruke koja na petstotinjak stranica sažimlje cijeli njegov dosadašnji život. Puno njegovih  radova – romana, drama, slika – leži još u ladici...Životni put Dragutina Trumbetaša od turopoljske Velike Mlake, školovanja u Grafičkoj školi u Zagrebu, odlaska sa svojom suprugom Sidonijom u Njemačku, grafičkim radom u poznatim dnevnicima Frankfurter Rundschau i Bild-Zeitung, do afirmacije u njemačkoj i hrvatskoj umjetničkoj javnosti – bio je više mučan i manje uspješan.

(Ivica Košak)