U Orašju obilježena 175. obljetnica rada i djelovanja Matice hrvatske

Skupu je nazočilo 100-tinjak poslenika iz javnoga života općine Orašje i Županije Posavske te Matičari iz ogranaka u Vinkovcima, Županji i Bugojnu.

Nazočnima se najprije pozdravnim riječima i čestitkama obratio predsjednik Vlade Županije Posavske Marijan Klaić nakon kojega je govorio predsjednik MH akademik dr. sc. prof. Stjepan Damjanović. On je istaknuo da je Matica hrvatska utemeljena 1842. u Zagrebu i da je najstarija hrvatska kulturna ustanova. Ciljevi i zadaće Matice su izdavanje knjiga i časopisa, skrb o hrvatskome jeziku, organiziranje kulturnih događanja, potpora znanstvenim istraživanjima te borba protiv suvremenih negativnosti. Između velikoga broja nakladničkih naslova Damjanović je izdvojio nizanku „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ te časopis „Vijenac“. „Matica hrvatska se nikada nije izravno vezivala uz politiku, ali jest reagirala na mnoge političke odluke“ – kazao je Damjanović. Dodao je da će  MH i u budućemu razdoblju ispunjavati zacrtane zadaće kako bi novi naraštaji živjeli bolje pri tomu čuvajući vlastita postignuća i poštujući tuđa. Dotaknuvši se Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika Damjanović je naglasio da je taj povijesni dokument zamišljen upravo u Matici hrvatskoj o čemu svjedoči i spomen-ploča postavljena u dvorištu Matičine palače.

Potpredsjednik Matice hrvatske dr. sc. prof. Marko Samardžija predstavio je svoje novo djelo „Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967.-2017. (vijesti – komentari – osude – zaključci) u povodu 50. obljetnice donošenja“. U iscrpnome izlaganju Samardžija je kronološkim slijedom naveo sve odluke donesene na štetu hrvatskoga jezika, posebno izdvojivši pri tomu Članak 131. Ustava SFRJ u kojemu stoji da će sve odluke u službenim glasilima biti objavljivane na srpsko-hrvatskome, hrvatsko-srpskome, makedonskome i slovenskome jeziku, odnosno ne i na hrvatskome jeziku.  Deklaracijom, čiji su autori Miroslav Brandt, Slavko Pavešić, Radoslav Katičić i Tomislav Ladan, objavljenom u časopisu „Telegram“ broj 359 od 17. ožujka 1967., tražila se preformulacija rečenoga 131. članka Ustava SFRJ te dosljedna primjena hrvatskoga jezika kad god se radi o Hrvatima. Uslijedila je potom neviđena hajka protiv autora, začetnika i potpisnika Deklaracije, bezbroj političkih skupova i zborova radnih ljudi i građana s kojih su slani brzojavi osude, a dotaknuo je se u govorima u Prištini i Kosovskoj Mitrovici čak „i najpoznatiji bravar s ovih prostora“ – kako reče prof. Samardžija. Na 7. Plenumu Izvršnoga odbora Centralnoga komiteta SKH, održanom 19.-20. travnja 1967., žarištima hrvatskoga nacionalizma proglašeni su Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske, Institut za historiju radničkoga pokreta i Matica iseljenika Hrvatske. Naposljetku, Deklaracija je ocijenjena krajnje negativno, dok su posljedice za njezine stvaratelje i potpisnike bile velike. I zamislite čuda, istaknuo je Samardžija, njezine su zasade unesene u Ustav SFRJ iz 1974.!

Predsjednik oraškoga Ogranka MH, prof. Vidan Janjić u svojemu obraćanju izdvojio je podatak da je još 1895.  Orašje imalo Matičina povjerenika u osobi tada znanoga gospodarstvenika Mihajla Rebbe te da danas Ogranak broji 50-ak članova koji su u posljednjih dvadeset godina priredili veliki broj znanstvenih predavanja, književnih skupova, koncerata glazbenika, nastupa glumaca i sl.

Ovaj skup priređen je s potporom Vlade ŽP, Općine Orašje, Općine Domaljevac-Šamac, Centra za kulturu Orašje, hotela „Navis“ i glumca Ive Gregurevića. Vodila ga je prof. Magdalena Mišković, dok je u glazbenome dijelu nastupio mješoviti župni zbor „Adoro“ pod ravnanjem prof. Marije Nedić izvevši domopjev Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda te skladbe „S one strane Drine“, „Čekati dugu“ i „Nek' te zagrli netko sretniji“.

(Nedjeljko Nedić)