Održana književna večer POGLED U UKRAJINSKU KNJIŽEVNOST

O ukrajinskoj književnosti i o Ukrajini govorili su predavači s Katedre za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu: dr. sc. Dariya Pavlešen, viša lektorica, i Domagoj Kliček, asistent. 

Domagoj Kliček govorio je o ukrajinskoj književnosti od srednjega vijeka do 20. stoljeća predstavivši najznačajnije pisce pojedinih razdoblja. Započeo je s Grigorijem Skovorodom, baroknim književnikom i filozofom koji je putovao Ukrajinom 25 godina kako bi upoznao ljude i zemlju (“Svijet me lovio, ali me nije ulovio.”). Uslijedio je prikaz Ivana Petroviča Kotljarevskog, autora djela Eneida koje je svojevrsna enciklopedija ukrajinske stvarnosti njegova vremena i kojim je pokazao da se vrhunska djela mogu stvarati i na ukrajinskome (a ne samo na ruskome) jeziku. Razdoblje romantizma (u pjesništvu) i realizma (u prozi) u jednoj osobi predstavlja Jevgen Grebinka. Mnoge su mu pjesme uglazbljene i danas se izvode, a jedna je od poznatijih Oči černye, oči strastnye. Zanimljivo je bilo saznati da je slavni ruski književnik Nikolaj Vasiljevič Gogolj zapravo Ukrajinac i da je u mladosti puno pisao o domovini. I pri kraju života (a umro je mlad) silno se želio vratiti u rodnu Ukrajinu. Grygorij Kvitka-Osnovjanenko jedan je od osnivača harkivskoga profesionalnoga kazališta, javne knjižnice i prvoga ukrajinskoga časopisa. Svoja glavna djela (80 romana, pripovijetke, komedije i dr.) napisao je na ukrajinskome.

Jedan od najpoznatijih ukrajinskih pjesnika svakako je Taras Ševčenko, o čijem bi se životnom putu mogao snimiti film. Ševčenko je potjecao iz kozačke kmetske obitelji, a uz pomoć ukrajinskih i ruskih intelektualaca bio je otkupljen iz kmetstva te završio likovnu akademiju u Sankt Peterburgu. Njegov književni opus obuhvaća lirske pjesme, poslanice, dumke, balade, poeme, u kojima se uz obilježja romantizma probijaju elementi realizma. Prvu Ševčenskovu pjesmu na jedan južnoslavenski jezik preveo je August Šenoa.

Jedina žena o kojoj smo imali priliku čuti bila je Marija Aleksandrovna Vilinskaja, no i ona je objavljivala pod muškim pseudonimom (Marko Vovčok). Zaslužna je za prodor ukrajinske književnosti u svijet u 19. st. zanimljiva je činjenica je za njom Ivan Sergejevič Turgenjev izgubio glavu, kao i to da je slavi Jules Verne upravo njoj dao prava da ga prevodi na ruski. Objavljivana je i u hrvatskim časopisima (Vienac, 1869.), a njezinu knjižicu Pučke pripoviesti (preveo i uvodom popratio August Harambašić) objavila je u Zagrebu 1899. Matica hrvatska. 

Svoje je izlaganje Kliček završio prikazom Ivana Jakoviča Franka, ukrajinskoga književnika i publicista, autora poeme Mojsije i najdražeg studenta Vatroslava Jagića, najznačajnijeg hrvatskog i svjetskog slavista druge polovice 19. stoljeća. Za Ševčenka se vezuje prvi ukrajinski preporod, a Franko je raznolikošću žanrova, tema i motiva (djela su mu objavljena u 50 svezaka) stvorio temelje drugomu preporodu.

Dariya Pavlešen upoznala je slušatelje s poviješću književnosti od stvaranja Ukrajinske Republike 1918. do suvremenosti. Predstavila je skupinu pjesnika pod nazivom šetzdesetnici koji su stvarali u strašnim uvjetima Staljinove represije. Ni Gladomor, genocid sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije 1932. – 1933. u kojem je glađu pomoreno 7 milijuna Ukrajinaca, ni strijeljanje tisuća ukrajinskih književnika, nisu zaustavili ukrajinske umjetnike da i dalje podižu svoj glas za slobodu. Pavlešen je predstavila suvremene književnike Andrija Kurkova i Linu Kostenko, a osobito je počastila slušatelje svojim izvedbama poezije na ukrajinskome jeziku. 

Tekst i fotografije: Martina Valec-Rebić