La Serenissima u Križevcima

  Ogranak Matice hrvatske u Križevcima već dugi niz godina kao suorganizator omogućava zainteresiranim Križevčanima mogućnost slušanja jednog od koncerata festivala Varaždinskih baroknih večeri. Iako udaljenost Varaždina i Križevaca nije tako velika, većina će se ipak lakše odlučiti doći na koncert u blizini svojih domova, a gostovanje odabranog stranog, ili rjeđe domaćeg ansambla, specijaliziranog za izvođenje rane glazbe uvijek je dugo iščekivani kulturni događaj koji nas ni u rujnu ove godine nije iznevjerio. Koncerti klasične glazbe u manjim sredinama iznimno su rijetki, pogotovo oni u kojima imamo prilike čuti nešto renomiranije glazbenike. Na ovogodišnjem gostovanju u Križevcima predstavio nam se barokni trio La Serenissima koji je čini se tek nedavno nastao, a možda je oformljen prvenstveno zbog nastupa na Varaždinskim baroknim večerima. U svakom slučaju, vodeću ulogu u ansamblu ima cijenjena švedska mezzosopranistica Maria Forsström, dok su joj se u continuo sekciji pridružili Peter Lönnerberg na čembalu i orguljama te Dohyo Sol na teorbi i baroknoj gitari. Osim koncerta u Križevcima, ansambl je još nastupio u Krapini i varaždinskoj palači Sermage i, kako friško doznajemo po završetku festivala, upravo je Maria Forsström nagrađena festivalskom nagradom „Jurica Murai“ za najbolju umjetničku interpretaciju ove godine.

     Koncert u križevačkoj konkatedrali Sv. Križa nosio je podnaslov „Ludilo i predanost“, a obuhvaćao je uglazbljenja ljubavne poezije 17. stoljeća i solistička djela za čembalo i teorbu. Purcellova, Kapsbergerova i Pasquinijeva solistička instrumentalna djela zapravo su bila smišljeno uklopljena u niz baroknih monodija, od Monteverdija i Caccinija do rjeđe izvođenih Barabare Strozzi, Domenica Mazzocchija i Stefana Landija, koje su zajedno činile dramatski tijek koncerta. Naglašeno dramatsko-ekspresivne izvedbe Marie Forsström pratio je scenski pokret i objašnjenje tekstova pjesama na engleskom jeziku. Bez obzira na suverenu izvedbu, publika je ostala pomalo hladna i začuđena, prije nego emotivno dirnuta. Jedan od sporednih razloga za tu hladnoću je zasigurno ozbiljniji ambijent konkatedrale Sv. Križa, dok bi drugi mogao biti nepripremljenost publike za ovakve izvedbe. Bogata gestikulacija i pretjerana dikcija mogu izgledati napadno ako nismo pripremljeni za takav tip izvedbe. Ipak, u izvedbama ranobarokne monodije sve češće se naglašava njihov maniristički karakter, a izvedbe kao što je ova Marie Forsström su svakako u modi u posljednjih nekoliko godina. Ekscesivnu ornamentaciju, bogatstvo disonance i začudne harmonije stilski se bez puno zadrške mogu povezati s pjesničkim figurama Giambattiste Marina i njegovih sljedbenika iz tog vremena.

     Iako bi se mogla pronaći još poneka zamjerka u kvalitetno provedenoj ideji koncerta, jedna od rečenica pažljivog slušatelja nakon koncerta bi prije mogla pogoditi u srž stvari: „Žena [Maria Forsström] je toliko proputovala da bi nam došla u Križevce, a vi je sad još kritizirate“. I stvarno, ostaje dojam da se kulturno periferna križevačka sredina trebala zadovoljiti bilo čime „svjetskim“, ali to se onda širi na puno veći problem cjelokupne hrvatske kulture koja ponekad ostane zaslijepljena svjetskim imenima, a u biti prečesto dobije samo odsjaj pojedinog glazbenog ili drugog fenomena. Nastup ansambla La Serenissima ne ulazi u tu kategoriju, a kvaliteta koju Varaždinske barokne večeri održavaju od svojih početaka dobra je pozivnica i za buduće koncerte rane glazbe u sklopu tog svjetskog festivala. 

(Tomislav Bužić)