In memoriam Ružici Huskić (Lukeži, 1947–Rijeka, 2016)

Iznenada, 29. studenog 2016. godine, u Rijeci je preminula Ružica Huskić, majka poginulog hrvatskog branitelja Zlatka Huskića.

Ružica Huskić, djevojačkim prezimenom Zakarija, rođena je u Lukežima 2. travnja 1947. godine. Osnovnu školu je polazila u Ratuljama i u Jelenju, a u Rijeci je završila  Gimnaziju pedagoškog smjera te diplomirala matematiku i fiziku na Pedagoškoj akademiji. Čitav radni vijek provela je u prosvjeti i umirovljena je kao učiteljica matematike u Osnovnoj školi Čavle.

 Svestrana, često samozatajna, ali duhovita Ružica već je u osnovnoj školi pokazivala interes za literarno stvaralaštvo. U to je vrijeme prozne tekstove, za koje je i nagrađivana, objavljivala u dječjem listu Galeb i Novom listu. Literarnom stvaralaštvu vratila se u zrelim godinama. Pisala je pjesme dojmljivog sadržaja, a autorica je i dviju ilustriranih priča. U izdanju Općine Jelenje 2010. godine objavila je priču „Kako j Morčić dobil krila“, a 2015. godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Jelenju „Štoriju o čudotvornon srpu“.

Obje su priče pisane grobničkom čakavštinom, a sama ih je i ilustrirala. Crtežima, kojima je fotografski prikazala živote Grobničana u prošlosti, 2010. godine ilustrirala je i knjigu Ade Maršanić „Bogatstvo siromaštva“. Uz pisanje proznih tekstova i poezije opuštanje je pronalazila i u likovnom izričaju. Najčešće je crtala u tehnici akvarel, a omiljeni motiv bili su joj anđeli. Radove je izlagala na više skupnih i samostalnih izložbi.

U Besedi, prilogu Novoga lista, godinama su joj objavljivane crtice pisane dijalektom koje odišu toplinom. Pisala je o životu i običajima iz prošlosti Grobnišćine i rodnih joj Lukeža.  Autorica je i naziva općinskog glasila „Jelenske novine“ u kojima je volonterski osmišljavala i uređivala Kutak za razonodu, enigmatski prilog prvenstveno namijenjen djeci.  

Njena svestranost na više polja dolazila je do izražaja i u  Ogranku Matice hrvatske u Jelenju u kojem je bila aktivna članica Predsjedništva, a svu ljepotu i jednostavnost njezinog stvaralaštva najbolje oslikava njezin stih na nedavno postavljenoj ploči za poginule i stradale hrvatske branitelje na Domu kulture u Dražicama:

Snivaju djeca naša

Snivaju materina zlata

Snivaju djeca naša

Domovini data

Snivaj naša Ružice!

(Ivoslav Ban)